Provocira li Matjaž Kek otkaz i koliko će još dugo izdržati na klupi Rijeke? Mišljenja su podijeljena po oba pitanja, ali prilično je izvjesno da slovenski stručnjak pleše po rubu strpljenja, svojeg, ali i predsjednika Damira Miškovića.
Nije prvi put ove sezone da se spekulira o Kekovu odlasku. Nakon uzvratne utakmice s Olympiakosom u play-offu za Ligu prvaka Kek je dao neke izjave koje su naslućivale da mu je puna kapa svega i da bi mogao dići ruke od riječkog projekta. Potpuno je logično da Slovencu nije legla potpuno nelogična, barem gledajući izvana, rasprodaja momčadi prije odlučujućih utakmica za ulazak u Ligu prvaka.
Rijeci je očito negdje opasno „gorjelo“ kada nije mogla pričekati mjesec-dva, odnosno kraj kvalifikacija i potom prodati igrače koje je mislila prodati. Kek je planuo, nije trebalo biti previše pronicljiv da bi se vidjelo kako mu je puna kapa stalnog „roštanja“ i nanovo sastavljanja momčadi. Možda je to bio trenutak slabosti, ali pojavili su se jasni znaci da se Kek umorio i da bi mu dobro došla promjena sredine, neki novi izazov s jasnijom perspektivom.
Rijeka u velikoj krizi
U ovom trenutku situacija je još kompliciranija nego nakon utakmice s Olympiakosom. Rijeka je u velikoj krizi igre i rezultata, a što je još gore, ne vidi se svjetlo na kraju dubokog tunela u koji je zapela. Totalni raspad sustava nije prazna priča. To je lako moguće.
Kek preuzima krivnju na sebe, neki to tumače kao prokušani recept za pokušaj mobilizacije momčadi i cijelog kluba, no kada se priča ponavlja u kratkim intervalima, onda to počinje izgledati kao otvorena provokacija.
Sve nam se više čini kako se Kek „nudi“ Miškoviću da mu uruči otkaz. Nije Kek pao s kruške pa da sam da otkaz. U nogometu je novac najčešće začetnik i uzrok svih problema. Rijeka je upala u financijske probleme, to više nije nikakva tajna. Talijanski mecena traži povrat uloženog, a svježeg kapitala bez prodaje igrača nema.
Kek nije slijep, vidi što se događa, nisu slijepi ni igrači, svlačionica jako dobro osjeća zadah praznih želudaca, a sve to skupa utječe na igre i krajnji rezultat. Sve više je signala da je atmosfera u svlačionici prilično loša, neki su već digli sidro, poput Marija Gavranovića, a drugi će to tek učiniti. Slučajno ili ne, paralelno s Kekovim „nuđenjem“ Miškoviću Slovenija traži novog izbornika. I gle čuda, Kek je jedan od glavnih kandidata.
Mišković taktizira
Kako god, sljedećih mjesec dana bit će ključno što se tiče raspleta situacije s Kekom i Rijekom. Ako Rijeka nastavi posrtati, Mišković će morati nešto učiniti. To je prilično jasno. No predsjednik Rijeke nema previše jake karte u rukama i zato taktizira. Eventualni otkaz Keku povećat će troškove kluba, a pitanje je ima li uopće u talonu novo trenersko ime? Keku će morati isplatiti otpremninu, novi trener, posebice ako je dobar i provjeren, košta podjednako, a Rijeka financijski ne stoji bajno.
Koliko god se izvana činilo da su Kek i Mišković izgradili dobar odnos, ipak je riječ o poslu, a na kraju balade svatko u toj priči ima svoj interes. Kek i Mišković igraju igru živaca, trenutačno plešu na tankom ledu i gledaju da zauzmu što bolju poziciju. Obojica jako dobro znaju da su sve opcije otvorene.
U trenucima velike krize svaki ozbiljan predsjednik, a to Mišković sasvim sigurno jest, mora razmišljati o svim solucijama, pa tako sigurno razmišlja i o Kekovu nasljedniku. Drugo je pitanje je li se neko ime već iskristaliziralo ili je još sve u procesu razmatranja.
I za Keka i za Rijeku bilo bi idealno da se rastanu u lagodnijem trenutku, ali u nogometu, kao uostalom i u životu, često nije kako bismo htjeli, nego što situacija donose. A situacija u Rijeci daleko je od dobre, kola su krenula nizbrdo i bit će ih jako teško zaustaviti.
