Još jedan korak u krivom smjeru napravljen je u ponedjeljak popodne na odmorištu Zir. Simbolično, na autocesti koja POVEZUJE Zagreb i Split, razdor je ponovno cvjetao.
Kovač opisao što se dogodilo: 'Pričao sam s tim dečkima, pokušao smiriti strasti'
Čitam rasprave po društvenim mrežama. I opet nažalost, više je traženja olakotnih okolnosti za huligane, više je inzistiranja na blokovskoj podjeli „Mi“ i „Oni“, više je spominjanja Mamića – nego jasne i bezuvjetne osude nasilja. A osuditi nasilje prvi je korak koji se u ovoj situaciji mora napraviti.
Ovaj incident najviše će štetiti Torcidi
Kad se incident već dogodio, dobro je da je HNS izdao priopćenje u kojem individualizira krivnju.Jednako tako Hajduk je hitro izrazio žaljenje i osudio sve oblike nasilja. Bilo bi dobro i da je glasnogovornik Torcide reagirao mudrije i umjesto priče o emocijama i emotivcima, ponudio nedvosmislenu osudu i ograđivanje od izgrednika. Jer osim dobrom i poštenom Nikši Martincu, koji je nedužan popio batine, zbivanja ispred Macole dugoročno najviše štete nanose Torcidi.
Prijatelji nogometa u Splitu i Dalmaciji imaju na desetke razloga biti ljuti zbog maćehinskog odnosa HNS-a prema tom gradu i cijeloj regiji. Podatak o većem broju (kvalifikacijskih) utakmica u Londonu ili Beogradu nego u Splitu u zadnjih 18 godina, na prvu djeluje kao dobar vic, a zapravo je gorka stvarnost. Netko tko ima takve argumente u svojoj ruci (ostale oblike nejednakosti ćemo preskočiti, navesti samo najočitiji) po defaultu ima simpatije javnosti i aureolu opravdanog nezadovoljstva. I zato mu ne trebaju batine i šake koje razvodnjavaju priču i donose imidž huligana.
Nasilje je veliki autogol navijačkih skupina
Osim toga, nasilje ne može i ne smije biti sredstvo borbe. Ni nasilje usmjereno na pojedince u nesretnom HNS-ovom kombiju niti nasilje na stadionu koje za cilj ima nanijeti štetu Savezu suspenzijom reprezentacije. Interno nasilje, nasilje među navijačkim skupinama, također je nešto što je golemi autogol svakom njihovom zahtjevu jer u očima običnih i nezainteresiranih građana daje legitimitet policijskoj represiji. I nužno je da svi koji zagovaraju nasilje shvate kako rade u korist svoje štete.
Hrvatska reprezentacija je u zadnjih 18 godina natjecateljsku utakmicu na Poljudu igrala samo protiv Gruzije 2011., i to je povijest koja se ne može promijeniti. Za ono što je učinjeno svatko treba snositi svoj dio krivnje i odgovornosti. Ali može se promijeniti budućnost. Može se razgovarati, tražiti rješenja, približavati stavove i kroz institucije tražiti promjene. Krhko primirje između Hajduka i HNS-a korisnije je od ukopavanja u rovove i stalnog života u prošlosti. Šake i boce u glavu, tu ne mogu pomoći. Pa makar boce bile plastične.
