Onom tko se imalo zadubio u problematiku ili se potrudio osluhnuti puls Hajdukovog navijačkog korpusa, odavno je jasno da ovo što se događa nije bunt izazvan frustracijom zbog pomanjkanja pobjeda i naslova, nije „kmečanje“, kako se često posprdno naziva svaka Hajdukova primjedba.
Tri vijesti o kojima se priča
Ovo je izravna posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja, dosljedno nedosljedne politike oko kriterija prema Hajduku i Splitu s jedne, a ostalima s druge strane. I nevjerojatno je da HNS to ne vidi, i tako svjesno ili nesvjesno podcjenjuje problem koji mora riješiti.
Hajduk je za mnoge stvari koje su mu današnjicu učinile turobnom, sam kriv. Rastrošne i neodgovorne uprave, prebogati ugovori i transferi bez pokrića, olako otpisivanje igrača na kojima se moglo zaraditi, zanemarivanje raznih „slučajeva“ koji su se onda vraćali poput bumeranga u vidu izgubljenih sudskih presuda. Godinama se živjelo u „Lalalandu“, račun je došao na naplatu.
Ali, Hajduk je počeo rješavati „kosture iz ormara“. Pronašao model upravljanja koji sigurno ne jamči brz uspjeh, ali generira pozitivnu atmosferu. Hajduk ima potporu navijača koji ne trgaju ograde ako se ne pobijedi utakmica kod kuće. Ovdje se može kontrirati, navodeći primjere navijačkih nereda iz bliže ili dalje prošlosti, i to je točno... Takvim „troublemakerima“ nije mjesto na tribinama i njih bi, čak i prije policije, iz svojih redova trebala odstraniti Torcida. Ali ne može 15 ili 50 ljudi posve obezvrijediti priču u kojoj sudjeluju stotine tisuća.
HNS je lakše 'batinom' rješavati probleme
HNS ništa od toga nije prepoznao. Njemu se Hajduk ne uklapa u idiličnu sliku domaćeg nogometa koju je sam nacrtao. Možda i zato što priča oko Hajduka šalje i drugima signale da ništa nije u kamen urezano i nepromjenjivo. HNS-u je lakše ne odvoditi reprezentaciju na Poljud, nego izglađivati odnose s Hajdukom. HNS-u je lakše primjenjivati politiku batine bez mrkve i sustavno prazniti poljudske tribine, nego se zapitati – pa možemo li nešto naučiti iz ove priče u kojoj su pomiješani ljubav i prkos?
HNS-u je lakše šamarati mrtvog magarca i kazniti Hajduka zbog prekida utakmice i nepoćudnih skandiranja nego dosljedno provoditi tu praksu jer onda nijedna utakmica ne bi završila. I tako unedogled.
Nažalost, HNS se ponaša kao da je do subote u dva sve bilo idilično i sjajno, a onda 50 ljudi nije moglo na stadion, pa su se ostali solidarizirali s njima, i to ocjenjuje skandaloznim. Osim toga nema problema. Poslali su poruku u kojoj predlažu razgovor „od sutra“, a ne mogu locirati predsjednika Saveza, koji bi valjda na tom sastanku trebao nešto i reći?
Kad se sve zbroji, reakcija nogometne Vlade na recentne događaje, može se svesti na dvije riječi: premalo i prekasno.
