I dok Hajduk kao klub raste na većini polja (organizacijski i marketinški, dug je sve manji, što se zajedno očituje i kroz rekordne brojke po pitanju broja članova) na onom najvažnijem - sportskom - drugu sezonu zaredom pada.

Šok na Poljudu: Igor Tudor podnio ostavku!

Ovo je igrač koji je 'pogurao' Tudorovu ostavku u Hajduku!

Igor Tudor je u svibnju 2013., nedugo nakon preuzimanja klupe, osvojio Kup, da bi iste godine usred jeseni izbio na vodeću poziciju u HNL-u, što Hajduku dosta dugo nije uspjelo. Nakon 'ragbijaškog' nogometa kojeg je preferirao njegov prethodnik Mišo Krstičević Tudor je inzistirao na pas-igri što je bilo kudikamo gledanije i atraktivnije. I tu otprilike prestaju stvari za koje sad već bivši trener zaslužuje palac gore i dolazi ono zbog čega je trebao biti smijenjen, a ne doći u poziciju da sam bira kad će otići i to učini 70-ak sati prije nastavka sezone.

Neprilagođeni sustav geneza rezultatskih problema

Ono što je na početku njegova mandata označeno kao sporadični eksperiment postalo je minule jeseni standard - Tudor se u potpunosti okrenuo sustavu 3-5-2 (ili preciznije: 3-1-4-2), a upravo je ta formacija srušila jedan od najvećih mitova koji se u zadnje vrijeme vezao uz Hajduk.

Da priče o "mladoj momčadi" i "nikad mlađem Hajduku" padaju u vodu postalo je jasno svakom onom tko na njih nije nasjeo nego je kroz stvarno stanje stvari na travnjaku išao ih provjeriti. Istovremeno, dok su navijači, ali i, što je još važnije, Nadzorni odbor, tražili da se da veća minutaža nekima od brojnih talentiranih klinaca, Tudor je, ne mareći previše za njihove želje, forsirao momčad prepunu igrača od kojih se neki, unatoč ozbiljnim igračkim godinama, u čitavoj karijeri nisu uspjeli transferirati iz HNL-a.

Dokad će ekstra talenti čekati na pravu šansu?

Ovog proljeća bi, da je Tudor ostao na klupi, Hajduk u utakmicama kad ne bi bilo ozlijeđenih i kartoniranih igrača, izgledao ovako: na golu Kalinić (25 godina), u obrani trojac Milović, Maloča i Nižić (svi po 26), zadnji vezni Mezga (30), na bokovima Vršajević (29) i Kouassi (21), u središnjici veznog reda Sušić i Caktaš (oba po 23) te u napadu Milevski (30) i Gotal (24).

Odmah na prvi pogled jasno je kako tu baš i nema previše 'Hajdukove dice', ali niti igrača u koje se kunu stručnjaci i skauti diljem Europe. Doduše, dio odgovornosti leži i na čelnicima kluba jer ostaje pitanje jesu li jasno i glasno rekli Tudoru koji su igrači strateški interes Hajduka. Naravno, ne u smislu da mu naređuju tko će igrati već da se naglasi kako je za klub od velike važnosti da Nikola Vlašić, Andrija Balić ili Elvir Maloku izbruše svoj talent i donesu prijeko potrebne milijune eura, kad već vrijeme neupitno pokazuje da se to ne može očekivati od onih koji u prvom sastavu nižu utakmice i kardinalne greške. Doduše, Vlašić može biti zadovoljan minutažom, ali to ne vrijedi za Balića, Malokua, zatim i Kiša, Šimića...

Hajduk je u HNL-u prezimio na trećem mjestu, a budući da će u slučaju da u finalu Kupa budu igrali Dinamo i Rijeka, koji su objektivno iznad svih, i četvrtoplasirani u Europa ligu, za očekivati je kako neće biti rezultatskih turbulencija po pitanju pozicije na ljestvici.

Na potezu su čelnici kluba

Zbog Tudorove vjere u iskusne igrače, ali i vjerojatnog precjenjivanja konkurencije u HNL-u, nismo imali prilike za njegova mandata vidjeti na djelu mladu momčad, koja bi, uvjereni smo, znatno više zaintrigirala lako zapaljivu Hajdukovu navijačku vojsku. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakve bi rezultate polučila ova postava, u formaciji nešto prilagođenijoj za aktualni Hajdukov kadar (4-2-3-1): Kalinić - Mikanović (J. Bašić), Domej, Milović (Šimić), Vasilj - Sušić, Balić - Kouassi, Vlašić, Maloku - Milevski.

Loptica je sada prebačena na čelnike kluba. Za početak je najvažnije da pogode s novim trenerom, a onda se nameće i ključno pitanje: hoće li imati dovoljno hrabrosti da Hajduk i na sportskom aspektu postane narodni, a ne klub igračkih senatora?