Nogomet
SPORTOVI
Nogomet

'Od reprezentacije se želim oprostiti finalom u Kijevu!'

Bayernov napadač Ivica Olić nedavno je počeo trenirati nakon operacije koljena od koje se oporavljao šest mjeseci...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

''Moj je plan odigrati još za hrvatsku reprezentaciju Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, te se tamo oprostiti od nacionalnog dresa dobrim rezultatom'', rekao je Ivica Olić u intervjuu za Bild.

Mala smo zemlja, ali uvijek igramo s velikim srcem

Najčitaniji njemački dnevnik posjetio je hrvatskoga 32-godišnjeg nogometaša Bayerna u njegovu domu, te ga fotografirao kako tehnicira službenom Adidasovom loptom za iduću bundesligašku sezonu odjeven u slavonsku narodnu nošnju, s vrpcom oko pasa u bojama hrvatske trobojnice.
Na pitanje o planovima s hrvatskom nogometnom reprezentacijom, hitronogi je napadač kazao:

''Mala smo zemlja, ali uvijek igramo s velikim srcem. Moji su roditelji i moji prijatelji ponosni što igram za Hrvatsku. Zaslužili su da im priuštim još malo radosti. Moj je plan da, nakon što sam igrao na dvama Svjetskim i jednome Europskom prvenstvu, nastupim još na Euru 2012. godine, te da se nakon toga povučem iz reprezentacije. Nadam se, s dobrim rezultatom.

*U Austriji i Švicarskoj 2008. godine ispali ste u četvrtfinalu? Mislite li da je u Poljskoj i Ukrajini moguć pohod na titulu?

''Njemačka reprezentacija danas ima reputaciju ponajbolje u Europi. Jači ste nego 2008. godine, kada smo vas pobijedili u skupini. Recimo to ovako: ne bih imao ništa protiv da se s Njemačkom sastanemo u finalu Eura u Kijevu.''

*Kakvi su vaši planovi s Bayernom?

''Sljedeće sezone moramo opet osvojiti poneku titulu. Na to se moramo totalno koncentrirati. Svi, pa i ja sam. Nastojat ću, kao što sam i u svojoj prvoj sezoni, pomoći klubu da osvoji naslov prvaka.''

*Ugovor vam istječe na ljeto iduće godine...

''Vidjet ćemo što će biti s tim kad dođe vrijeme. Moram najprije dokazati sam sebi i drugima da još imam što za dati. Nakon toga lako ćemo razmišljati o eventualnom produljenju ugovora.''

*Što kažete na Bayernovu prošlu sezonu, koju ste praktički u potpunosti propustili?

''Nismo bili dovoljno zdravi ni spremni, ali nismo također niti funkcionirali jednako dobro kao sezonu ranije. Prerijetko smo pokazivali za što smo sposobni. Poklanjali smo bodove, a tako se ništa ne može osvojiti. Šteta, jer ove nam je sezone finale Lige prvaka bilo dostižnije negoli prošle...''

*Kako to mislite?

''Prema onome što je Schalke napravio Interu, jasno je da smo trebali proći branitelja naslova, kao što smo potom trebali eliminirati i Schalke. A Manchester United, koji je u polufinalu dobio Schalke, nam leži...'' (Smijeh.)

Olić se nakon već sedmomjesečnog oporavka od operacije koljena sprema na povratak početkom priprema za iduću sezonu:

''Svaki dan trčim i vozim bicikl, te prema posebnom programu treniram do pet sati dnevno. Želim spreman dočekati ljetne pripreme početkom srpnja. Zbog toga sam prekrižio ljetni godišnji odmor. Moj je cilj zaigrati na Audi Cupu koji se igra 26. i 27. srpnja na Allianz Areni. Želim nastupiti protiv Milana i Barcelone, koji će nam biti gosti.''

''Da nisam otišao na operaciju krajem prošle godine, ne bih više mogao igrati nogomet. Zadnji tjedni prije prekida bili su mi nepodnošljivi. Svaki sam dan trpio strahovitu bol, morao uzimati tablete i injekcije za blokadu bolova. Došao sam do točke kada više nisam mogao tako. Unatoč svemu tome, nisam mislio da me čeka tako duga pauza. Bio sam šokiran kada mi je liječnik kazao da će oporavak trajati devet mjeseci.''

*Jeste li uopće vjerovali u povratak?

''Moja je majka vrlo religiozna. Rekla mi je da svaki dan moli za mene. I ja sam često pitao: "Dragi Bože, hoćeš li mi dati opet igrati nogomet?" Potpora moje obitelji jako mi je puno pomogla. Njoj unatoč, bilo je to iznimno stresno vrijeme.''

''Ležao sam u kući i nisam ništa mogao. Bio sam poput invalida, a moja je supruga sama morala voditi brigu o troje naše djece. Izgubio sam šest kilograma mišića, kao i šest centimetara opsega lijeve natkoljenice. Oporavak je tekao vrlo polako: najprije laganim koracima na štakama, nakon toga još laganijim uspinjanjem uz stepenice, potom laganim trčanjem... Trebalo je jako puno strpljenja. Pred neko vrijeme prvi sam put s djecom zaigrao nogomet u našem vrtu. Bilo je to prekrasan osjećaj.''

Nastavi čitati