Hrvatska reprezentacija na čelu s izbornikom Slavenom Bilićem u subotu se vraća na mjesto sreće od prije četiri godine, kada je hat-trickom Eduarda da Silve pobijedila Izrael 4:3 u kvalifikacijama za Euro 2008. Bili su to dani "ponosa i slave". Prije odlaska u Svetu zemlju u Zagrebu je pala Engleska, samopouzdanje 'Bilićevih Boysa' bilo je veće od Mont Everesta, a izbornik je tada bio najpopularnija javna osoba u Hrvatskoj.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Čudan optimizam u Izraelu: Hrvatska može pasti u subotu!
Četiri godine kasnije puno se toga promijenilo, i na bolje i na gore, sve zavisi kako za koga. Slaven Bilić je dobrano posijedio i na pragu je otkaza, dok su njegovi "boysi" ostvarili lukrativne ugovore napunivši džepove eurima i funtama. Zlobnici bi rekli da i zbog toga sve lošije igraju.
Prije četiri godine stadion Ramat Gan bio je za Bilića Royal Albert Hall, a u subotu bi mogao biti njegova Golgota
U međuvremenu nisu vidjeli Južnu Afriku, a ako u subotu izgube, mogli bi propustiti i prirodne ljepote Poljske i Ukrajine. Prije četiri godine stadion Ramat Gan bio je za Bilića Royal Albert Hall, a u subotu bi mogao biti njegova Golgota. Izgubi li od Izraela, Bilićev Poncije Pilat bit će Zdravko Mamić, najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa. Mamić u ruci drži mač i čeka pogodan trenutak da Bilićevu glavu zakotrlja niz stube u Rusanovoj 13, hrvatskoj "Kući nogometa" ili bolje rečeno umirovljeničkom domu u kojem već 12 godina vlada uzrečica "nema nikih problema".
Bilić se zamjerio Mamiću jer mu se mjesecima ne javlja na mobilni telefon, jer u reprezentaciju (više) ne zove igrače koje Mamić poželi u "kockastom dresu". To su grijesi koje Mamić ne prašta.
Stoga je u režiji čelnika HNS-a i Mamića nakon remija s Grčkom stvorena atmosfera u kojoj Bilića na životu drži samo pobjeda u Izraelu. Niti "slučaj Sammir" nije tempiran slučajno pred ogled s Izraelcima. Je li slučajnost baš u ovom trenutku instaliranje Ljupka Petrovića na mjesto trenera Lokomotive? Mnogi to vide kao pripremu za ustoličenje Vahida Halilhodžića na klupu hrvatske reprezentacije. U tom slučaju prvak Europe sa Zvezdom (Petrović) preuzeo bi Dinamo, a tom rošadom Mamić bi zaokružio svoju apsolutnu vlast u hrvatskom nogometu. Tenzije u kaljuži hrvatskog nogometa dodatno su podgrijane beskrupuloznom kampanjom za predsjednika HNS-a i svađama na relaciji Zagreb - Split.
Atmosfera oko reprezentacije toliko je zatrovana da teško može biti zatrovanija. I sve to nije moglo pasti u nezgodniji trenutak, ako je ijedan trenutak prigodan za obračune kakvima smo svjedoci posljednjih tjedana. Sve to skupa moralo je ostaviti traga na Bilićevoj momčadi ma koliko se igrači trudili ostaviti dojam samouvjerenosti. Svatko tko je ovih dana posjetio hrvatski kamp mogao je osjetiti napetost koja vlada među članovima stručnog stožera i igračima. Svima je jasno što će se dogoditi ako kojim slučajem izgube utakmicu, a vrlo vjerojatno čak i ako odigraju neriješeno.
Da remi neće biti dovoljan, dobar je primjer utakmica s Grčkom koja praktički nije izlazila iz totalnog bunkera, a igra hrvatske reprezentacije od pojedinih "stručnjaka" proglašena je kukavičkom. Možemo samo zamisliti kakvi će biti komentari ako se kojim slučajem dogodi remi s Izraelom, koji je, realno rečeno, ipak osjetno slabiji od Grčke. Bilić tu kanonadu neće moći izdržati.
Hrvatska je bolja od Izraela, to svi znaju, bez obzira u kojem sastavu istrčala, ali nogomet je nepredvidljiva igra, u jednoj utakmici sve je moguće, pa čak i da Hercules pobijedi Barcelonu na Camp Nou. Sudbina aktualnog izbornika ovisi o toj jednoj utakmici, ali u takvoj situaciji najteže je igrati. Breme na leđima reprezentativaca teško je poput vreće olova, a povijest nam govori da se ova generacija teško nosi s takvim pritiskom. Htio ili ne htio on to priznati, to je ono što Bilića u ovom trenutku najviše brine.
No, isto tako ovo je trenutak u kojem će se vidjeti je li Bilić trenerski kapacitet za najveće domete. Ako jeste, probudit će inat u svojim igračima i "napaliti" ih do krajnjih granica. U tom slučaju pobjeda, ali i u konačnici Euro 2012. teško mogu izmaći.
