Kada je 2012. godine odlazio Pep Guardiola, mnogi su predviđali da će to biti kraj dominacije Barcelone u španjolskom, pa i europskom nogometu. Ali realno, to se nije dogodilo unatoč dojmu da to nije Barca iz Pepovog razdoblja. I to je donekle istina, ali to je još uvijek Barca.
Kada netko osvoji šesti naslov prvaka u posljednjih osam godina, onda je dominacija riječ koja vrlo jasno opisuje trenutno stanje. Četiri Lige prvaka u posljednjih deset sezona također dovoljno govore tko vlada europskim nogometom jer nitko u tom razdoblju nije ni dva puta postao prvakom Europe.
Luis Enrique preuzeo je 2014. ekipu kojoj su predviđali svašta. Možda ne raspad, ali definitivno su u manjini bili oni koji su vjerovali kako će već godinu dana kasnije osvojiti sve – i Ligu prvaka i naslov u La Ligi i Kup kralja. Titula u Europi nije obranjena, ali je ona u Španjolskoj, a tu je i finale Kupa sljedećeg vikenda.
Čeka se kraj ove Barce, ali on nikako da dođe
Koliko je to grandiozan uspjeh najbolje pokazuje snaga Barcinih rivala. Jedan od najjačih Reala u povijesti i jedan od najjačih Atletica u povijesti igraju finale Lige prvaka, ali u domaćem prvenstvu nakon 38 utakmica najbolja je ipak - Barcelona.
Madridski su rivali u posljednjih osam godine (kada stiže Guardiola) svaki po jedan put prekinuli tu dominaciju, a posebno je velik naslov Simeoneovog Atletica iz 2014. godine. Do tada se mislilo kako je u ovom razdoblju bilo nemoguće postati prvak pored dva najveća kluba.
Veliki, najveći Real Madrid, desetostruki prvak Europe koji u vitrinama broji čak 32 naslova španjolskog prvaka (Barci je ovo bio 24.), uspio je nauditi Kataloncima u navedenom razdoblju tek 2012. godine sa Joseom Mourinhom na klupi. U njegove tri godine tek je jednom u cilj ušao ispred rivala mu Guardiole, a to je za navijače kraljevskog kluba ipak bilo premalo.
Carlo Ancelotti donio je tu mitsku Decimu, koja je 'mitskija' bila svakom godinom sve više upravo zbog situacije u domaćoj ligi, ali do pehara prvaka Primere nije stigao. Na sramotu čovjeka koji je toliko toga obećao, a toliko malo ostvario – Florentina Pereza.
Tri naslova Pereza u 13 godina, samo jedan Ronalda u sedam
Gazda Reala bio je na čelu kluba u dva mandata. U tih 13 godina donio je, vjerovali ili ne, samo TRI naslova na Santiago Bernabeu. A sjećamo se razdoblja Galacticosa, pa u novije vrijeme rušenja rekorda u najskupljim transferima. Dva od tri naslova donio mu je Vicente Del Bosque kojeg je 'naslijedio' od bivšeg predsjednika Sanza pa ga potjerao jer mu nije dovoljno medijski atraktivan.
Gotovo nevjerojatno zvuči kako je jedan Cristiano Ronaldo, tri puta službeno najbolji nogometaš svijeta, u sedam sezone osvojio samo jedan jedini naslov prvaka. On je simbol druge Perezove vladavine jer je stigao 2009. na početku drugog mandata madridskog biznismena. Ali ne samo on jer tada su stigli i jedan Kaka i Karim Benzema.
Nažalost, naš Luka Modrić u četiri godine niti jednom nije podigao pehar prvaka Španjolske. Kao ni Gareth Bale, uz Ronalda najskuplji nogometaš svijeta. Ukupno 700 milijuna eura potrošeno je na drugi Perezov zvjezdani Real koji je od tada uzeo Ligu prvaka i prvenstvo. Za navijače je to debelo premalo i zato će moguća druga Liga prvaka tek privremeno popraviti dojam.
A ako Atletico uzvrati za onaj sretni preokret iz 2014., očaj navijača Reala zatresti će Santiago Bernabeu u toj mjeri da će Pereza neće spasiti nikakvi trikovi kojima se služio proteklih godina.
