Na današnji dan prije 25 godina José Mari Bakero postigao je možda i prijelomni gol u povijesti Barcelone.
Tri vijesti o kojima se priča
Katalonski je klub 1992. pod vodstvom Johana Cruyffa osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe. Barcelona je u finalu pobijedila Sampdoriju 1:0 na Wembleyju onim čuvenim golom Ronalda Koemana u produžetku. Tim je skinula višedesetljetnu „kletvu“ u elitnom klupskom natjecanju i najavila novi uzlet nakon dugogodišnjih neuspjeha.
Barca ima dva velika problema, hitno našla novo pojačanje: UEFA opasno prijeti!
Međutim, od svega ne bi bilo ništa da Bakero nije zabio gol 15 sekundi prije isteka 90. minute u uzvratnoj utakmici 2. kola Kupa prvaka, a koja je odigrana 6. studenog 1991. Barcelona je u prvoj utakmici pobijedila njemačkog prvaka Kaiserslautern sa 2:0, no to ni izbliza nije bilo gotova priča.
Bakero spasio Barcelonu
Kaiserslautern je imao odličnu momčad, a posebno je bio opasan na svojem stadionu, takozvanom „vražjem kotlu“, kako je nadimak njegova Fritz Walter stadiona. Nijemci su od prve minute stisnuli Cruyffov „Dream Team“ i u 76. minuti poveli sa 3:0, što im je bilo dovoljno za prolaz dalje.
U 90. minuti dosuđen je slobodan udarac za Barcelonu na nekih četrdesetak metara od gola Nijemaca.
Koeman je imao strahovito jak udarac, ali to je bilo predaleko čak i za njega pa se odlučio centrirati. Gađao je omalenog Bakera koji se iskosa s lijeve strane vinuo u zrak pokraj trojice Nijemaca iz gotovo nemoguće situacije glavom pogodio dalji kut iskusnog Geralda Ehrmanna. Kada je lopta u laganom luku ušla u mrežu, sat je otkucao 89:45. Dok su igrači Barcelone neobuzdano slavili bacajući se na gomilu, „vražji kotao“ je utihnuo, naprosto se zaledio.
Jasno da u tom trenutku nitko nije mogao znati da će Barcelona na kraju otići do kraja, ali to je bio znak da bi joj se Fortuna napokon mogla smilovati. Barcelona je šest godina prije toga kao veliki favorit izgubila na jedanaesterce u seviljskom finalu od Steaue. To je bio veliki šok koji je naposljetku doveo do toga da dvije godine kasnije na klupu Barcelone dođe veliki Cruyff, koji je iz temelja protresao i preuredio posrnulog velikana. Cruyff je donio revoluciju na svim poljima, no pitanje je što bi bilo da Bakero nije zabio opisani gol koji je po mnogima bio glavni kotač zamašnjak obnove davno obamrlog pobjedničkog mentaliteta katalonskog kluba.
Te je sezone Barcelona obranila i naslov prvaka Španjolske, dakle osvojila je dvostruku krunu, te je nakon toga upisala još dvije uzastopne titule prvaka države i igrala još jedno finale Lige prvaka. Težak poraz u Ateni od Capellova Milana nagovijestio je kraj Cruyffove ere, ali ne i njegovih revolucionarnih ideja koje su stubokom promijenile povijest Barcelone i općenito nogometa.
Cruyff prebrodio luzerski mentalitet
Dobrim dijelom i zbog Bakerova gola Cruyffova filozofija zaživjela je punim plućima na Camp Nouu, njegove ideje lijepe i ekstremno napadačke igre prihvaćene su objeručke, prije svega jer su urodile plodom, odnosno trofejima kojih je Barca tih godina toliko bila gladna da je to rezultiralo izraženim kompleksom, posebice u odnosu na Real Madrid koji je vedrio i oblačio španjolskom ligom i dičio se sa rekordnih šest titula prvaka Europe, dok Barcelona nije imala nijednu i bila je ogledni primjer "luzerskog" kluba.
Kada Bakerov gol stavite u opisani kontekst, onda je jasno zbog čega ga mnogi smatraju najvažnijim u povijesti katalonskog kluba i zbog čega omalenom veznjaku Katalonci trebaju podignuti spomenik. Da je Barca ispala, Cruyff možda ne bi "preživio" na klupi Barce, a onda je dosta vjerojatno da ne bi bilo ni Ronaldinhove i još manje Guardioline i Messijeve zlatne ere, jer tko zna što bi bilo s La Masijom i Barcinim stilom, čije je temelje postavio upravo veliki Nizozemac.
