Dok se ulicama Berlina razlijevala pjesma Barceloninih navijača i tekao očaj drukera Juventusa, čekali smo autobus i razgovarali s kolegama. Nasmijani katalonski novinari još uvijek su prepričavali događaje s utakmice. Bilo je lijepo slušati kako hvale Ivana Rakitića. Neki su priznali da su sumnjali je li igrač za Barcu, no sada više nemaju dvojbi. Baš u tom trenutku proširila se vijest kako je Luis Figo navodno napao navijača Barcelone u berlinskoj diskoteci Le Petit Felix. Incident se dogodio s petka na subotu.
Navodno je navijač pozvao Figa da izađe iz VIP separea i slika se s njim. Kada mu je Figo prišao, ovaj se uhvatio za dres i poljubio grb Barcelone. To je toliko ražestilo Figa da je navodno pljusnuo čašu alkohola u lice navijaču i potom uzeo flašu s namjerom da ga udari u glavu. No, ipak se predomislio i udario ga drugom rukom u glavu. Barem je to verzija koju je ispričao navijač katalonskim medijima.
Nastala je velika gužva jer su se u okršaj uključili prijatelji obaju sudionika incidenta. Rastavili su ih redari i smirili situaciju. Katalonski novinari nisu previše iznenađeni. Nadaleko je poznata "ljubav" između Portugalca i navijača Barcelone. Figo je navodno tankih živaca i teško podnosi uvrede i zadirkivanja. Kažu da je lako moguće da je pao na provokaciju.
Ovaj slučaj s Figom bio je povod za kratku retroperspektivu bliže i dalje povijesti Barcelone. Jedan od Katalonaca zapitao se: "Da nam je netko prije samo deset godina rekao što će Barcelona napraviti u sljedećih deset godina, proglasili bismo ga luđakom".
Katalonci su osvajanjem Lige prvaka zaokružila sezonu trećim i najvažnijim trofejem. Barcelona je postala prva momčad kojoj je dva puta upisala "treble". I to u razmaku od samo šest godina. Barcelona je u posljednjih deset godina napravila puno više nego prije toga u šest desetljeća.
Ako je Ronaldinho najzaslužniji što je preokrenuo Barceloninu povijest, pretvorivši je od luzerskog u pobjednički klub, nema sumnje kako je Lionel Messi udarna pesnica Barcine hegemonije španjolskim i europskim nogometom u posljednjih desetak godina. Argentinac već godina žalosti Madrid i Cristiana Ronalda, već sada se može reći da će gotovo sigurno osvojiti Zlatnu loptu, petu u karijeri.
Barca je u Messijevoj eri osvojila četiri Lige prvaka, od toga su posljednje tri potpisane njegovim imenom, a prva Ronaldinhovim, te sedam titula španjolskog prvaka, posljednjih pet Messi je bio glavni igrač, a u prve dvije Ronaldinho.
Barcina hegemonija ne izražava se samo trofejima, već još više dominacijom na travnjaku, atraktivnom, ofenzivnom igrom, napadačkim stilom nogometa. Barca je pokorila svijet konstrukcijom, a ne destrukcijom. Messi i prijatelji primjerom pokazuju zašto se nogomet smatra najljepšom igrom. Ne samo da se taj nogomet da gledati, u tom nogometu se može uživati. Čemu trofeji, čemu sve ako nakon 90 minuta mučenja lopte stadion napuštate s grčom u želucu. To je možda i najveća pobjeda Barcelone: dokazala je da se u ljepoti ne mora isključivo umirati.
Spojila je na vrhunski način estetsku izvedbu i rezultat. Barcelona nije prvi klub koji je očaravajućom igrom pokupio trofeje. Realu je to uspjelo davno prije, u nekoliko navrata, također Bayernu, Ajaxu, Milanu i još nekima. Međutim, Barce je trenutačni lider, najbolji klub novog milenija, ako je Real sveukupno najveći.
Teško je sa sigurnošću reći tko će dominirati europskim klupskim nogometom u sljedećih desetak godina. Povijest nam govori da uspjesi i krize stižu u ciklusima. Ali jedno je sigurno, Barcelona je definitivno izašla iz debele sjene Reala, riješila se kompleksa manje vrijednosti i luzerskog mentaliteta.
Stupanjem na scenu Ronaldinha pa potom još više Messija, Barcelona više nije klub kao što je nekoć bila. Gotovo ništa više nije isto kao prije dva ili tri desetljeća. Real još uvijek bježi Barci po pitanju najvažnijih trofeja, no razlika se drastično smanjila. Ne tako davno Real je imao devet, a Barcelona samo jedan naslov prvaka Europe. Sad je 10:5 za Real. Ne tako davno Real je imao dvostruko više naslova prvaka Španjolske. Sad je omjer 32:23. Još uvijek je to velika prednost, no kako je Barca krenula, nije isključeno da u sljedećih petnaestak godina dostigne Real.
Puno toga će ovisiti o dužini Messijeve karijere, njegovoj volji da igra na visokoj razini i gladi za trofejima. Iako se čini da igra već cijelu vječnost, tek mu je 27. i realno može trajati još barem pet-šest godina. Kad se tomu doda da Neymar ima tek 23 godine, onda je jasno da bi se Barcina dominacija mogla nastaviti. Vidjet ćemo kakve će poteze vući Real i Bayern. To su jedina dva kluba u ovom trenutku koji mogu zaustaviti Katalonce. I uz Barcelonu jedina dva kluba u čijem se nogometu može uživati.
