Iako su mnogi sumnjali, iako su u HNS-u to oštro demantirali, na kraju se dogodilo ono što smo i najavili četiri-pet dana prije utakmice s Finskom. I to u zarez. Čačić nije pobijedio Finsku i morao je odletjeti, a na njegovo mjesto doletio je Zlatko Dalić.

Neki su nas posljednjih tjedana i mjeseci kritizirali zbog oštre retorike prema sada već bivšem izborniku i prije svega čelnicima HNS-a, koji su daleko najodgovorniji za trenutačnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatska reprezentacija i cjelokupan hrvatski nogomet. Izbornik je tu tek sporedan problem. Vidimo da su mnogi do jučer "slijepi" konačno "progledali“, drago nam je to vidjeti, jer to znači da bi se stvari mogle početi mijenjati nabolje.

Čelnici HNS-a i izbornik glavni krivci, ali ni igrače se ne može amnestirati

Kritike nismo poštedjeli ni hrvatske reprezentativce koje se također ne može amnestirati od krivice, ne samo zbog loših partija i rezultata u posljednje vrijeme, nego još više zbog toga što nisu imali hrabrosti na vrijeme podići glas i upozoriti na mučno stanje u Savezu i općenito u hrvatskom nogometu. Isto se odnosi i na struku, mislimo na trenere, bivše igrače i sportske djelatnike. Mnogi od njih se i dalje ponašaju poput klasičnih poslušnika i gledaju samo svoj partikularni interes. Čast iznimkama.

Vrijeme pokazuje da su naše kritike bile opravdane i na mjestu, možda smo čak mogli biti i oštriji s obzirom na to što se sve događa u hrvatskom nogometu. Pišemo i govorimo samo ono što vidimo i osjećamo. Mnogi miješaju stvari, novinari se ne bave PR-om, naš zadatak nije da uljepšavamo stvarnost i šminkamo karijere moćnika i nogometnih zvijezda, nego da pišemo istinu kakva god da je. To bi tako trebalo biti, a to što se neki novinari i mediji više bave PR-om nego novinarstvom, drugi je par cipela. Čitatelji i gledatelji to jako dobro mogu prepoznati. Ili bi trebali prepoznati.

Što se tiče hrvatskog nogometa, ponajprije situacije u Savezu i oko njega, čini se da na nekim razinama situacija pomalo mijenja, iako je još uvijek daleko od razrješenja. Svijetlo na kraju tunela tek se nazire. Dobro je što su reprezentativci konačno digli glas. Nakon utakmice s Finskom, izravno i neizravno dali su do znanja što misle o cijeloj situaciji. Oni možda i najbolje vide što se i kako se radi. Jasno je da su kasno digli glas, to su trebali davno napraviti, ali ipak nije prekasno.

Još ima nade za Hrvatsku

Nije prekasno što se tiče mogućeg plasmana na Svjetsko prvenstvo, jer još uvijek imaju solidnu šansu, a još manje je kasno za temeljite promjene u hrvatskom nogometu, prije svega u Savezu. Jasno je da se igračima nije zgodno miješati, ali kome je zgodno? Zar je zgodno navijačima ili nama novinara koji od toga nemamo baš ništa!?

Zar i nama nije lakše samo klimati glavom i bježati od konfrontacije s moćnicima? Što nam trebaju sukobi, uvijek je lakše ulizivati se ili ostati po strani, ići niz vjetar, posebice ako zarađuješ milijune, nego dignuti glas i boriti se protiv vjetrenjača. Dobro poznata krilatica „ne bum se štel mešati“ dovela je cijelo društvo do situacije u kojoj se nalazi, pa kako neće hrvatski nogomet koji je samo refleksija društva i ništa više.

Sve ima svoje granice, a ljudi u HNS-u davno su probili gornje limite. Nogometaši su kao i obični građani društveno odgovorni, najprije prema poslu kojim se bave, ali i prema navijačima zbog kojih zapravo postoje. Kada dogori do noktiju, htjeli ili ne htjeli moraju se umiješati. Igrači bi trebali biti ujedinjeni s navijačima po mnogim pitanjima. To je prirodna koalicija zbog koje je nogomet postao to što jest.

U tom kontekstu dobro je što su se igrači probudili, što su konačno progledali. Sad je najvažnije da opet ne zašute. Ne smiju nastaviti šutjeti ni ako se plasiraju na Svjetsko prvenstvo. Tek onda moraju zaurlati. Jasno je da bi taj uspjeh samo zamaskirao probleme i ponovno ih pogurao pod tepih dok ponovno ne eskaliraju.

Sad je najvažnije da se koncentriraju na utakmicu s Ukrajinom i pokušaju izvući stvar zajedno s novim izbornikom kojem dajemo podršku, ali nikako bezuvjetnu, samo ako će biti nezavisan, častan i stručan. Ni on neće biti lišen kritike, ali nećemo unaprijed kritizirati, dat ćemo mu vrijeme i prostor da se pokaže i dokaže. Prvi smo upozorili da bi s Čačićem gostovanje u Kijevu bilo ravno samoubojstvu. Novi izbornik možda će prodrmati momčad, izazvati pozitivni šok. Situacije je teška, ali nije bezizlazna, Hrvatska još može u Rusiju.

Igrači i treneri moraju dignuti glas, ne smiju šutjeti

Međutim, ako se i plasira u Rusiju, to ne može i neće amnestirati čelnike Saveza. Pisali smo i ponavljamo po stoti put: nisu oni smijenili Čačića zbog hrvatske reprezentacije i interesa hrvatskog nogometa, jer da je tako ne bi ga nikada ni postavili, nego zbog vlastite kože.

Nadaju se da će spasiti plasmanom na Svjetsko prvenstvo, da će ih taj rezultat oprati te ponovo zakamuflirati probleme koje su upravo oni u najvećoj mjeri inicirali. Da je kod Šukera i društva koji ga okružuju ostalo nešto časti i morala, na jučerašnjoj presici najavili bi odlazak kako god završile kvalifikacije.

Na taj način omogućili bi momčadi mirne pripreme za Svjetsko prvenstvo, ako se plasiraju, ako ne, treba misliti na iduća natjecanja. Njihov odlazak vratio bi koliko toliko situaciju u normalu. Samo na taj način u kratkom roku može se vratiti dobra atmosfera u i oko reprezentacije te započeti pozitivne promjene.

Plasman na Svjetsko prvenstvo u interesu je hrvatskog nogometa, pa ako hoćete i hrvatske države i naroda, ali kome je u interesu ostanak trenutačne garniture? Baš kao i političari koji ih štite i podržavaju, oni su svoje prvatne interese poistovjetili s interesima hrvatskog nogometa.

Oni su si umislili da su oni Hrvatska, da se bez njih ništa ne može, i spremni su na sve da zadrže pozicije i moć bez obzira na posljedice. Dakle, preslikana situacija kao na vrhu piramide moći hrvatske politike i društva. Nema tu nikakve razlike, sve je to ista bratija. Ako im svi skupa to dopustimo, ako šutimo i okrećemo glavu, stvari nikada neće ići nabolje.

I to na svim razinama, od politike i društva do sporta. To je valjda svima jasno. Ako nam je Hrvatska doista iznad svega, ne smijemo poslušno šutjeti i klimati glavom; ni novinari, ni navijači, ni treneri, a bogami ni igrači. Njih se to najviše tiče, oni igraju na SP-u i uzimaju premije, a ne navijači i novinari. Ako pak šutimo, onda smo sve što se događa u zemlji i zaslužili.