Dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz – učinak je koji je ostvario Hajduk u prve četiri natjecateljske utakmice u novoj sezoni.
Tri vijesti o kojima se priča
Na prvu to i ne zvuči loše, ali svakom onom tko je pogledao sva četiri uvodna dvoboja momčadi Željka Kopića jasno je zbog čega tvrdimo da je to bio negledljiv nogomet.
Hajduk je u svim tim utakmicama odigrao loše, uglavnom bez neke suvisle ideje u organizaciji igre, a kad se na takva izdanja nadovežu i tragikomične "bravure" obrane, onda dobijete to što dobijete – prolaz protiv sedmoplasiranog sastava bugarskog prvenstva na mišiće te jedan bod iz uvodna dva kola HNL-a i trenutačno osmo mjesto na ljestvici.
Neće Hajduk na kraju sezone završiti osmi, dignut će se na ljestvici, to je jasno, ali ovako kako zasad izgleda neće moći ući u iole ozbiljniju utrku s Dinamom i Rijekom, pa ni s ambicioznim i nabrijanim Osijekom, koji je sa šest bodova otvorio novu sezonu.
Di su pare (i pojačanja)?
A baš to – borba do samog kraja za oba trofeja i iskorak u Europi – nešto je što se podrazumijevalo u situaciji kad je klub i drugu godinu zaredom završio u opipljivom financijskom plusu. S Poljuda su se ponosno (i s pravom) hvalili kako su 2016. godinu završili s 20, a 2017. s 25 milijuna kuna dobiti, ali u ovom trenutku te im brojke ne idu u prilog.
Naime, kako je moguće da ovako loše izgleda prva momčad kluba koji sad napokon ima novca? Ne u izobilju naravno, ali prošlo svršeno vrijeme je ono kad je Hajduk morao prevrtati svaku kunu dvaput prije negoli ju potroši.
Ili, da budemo precizniji – zašto se ne dovedu ozbiljni igrači, instant-pojačanja koja će odmah startati u prvih 11 i dati momčadi novu kvalitetu?
U proteklih godinu dana Hajduk je od prodaje igrača (Vlašić, Erceg, Ohandza, Letica, Kožulj, Radošević) utržio više od 15 milijuna eura. Jasno, bilo je tu i provizija igračima na temelju ranije sklopljenih ugovora i menadžerskih postotaka, dio tog novca tek treba stići na Poljud jer većina klubova u današnjem nogometu plaća u ratama, ali sve to ne amnestira odgovornosti one koji su najodgovorniji za ovako blijedi i beskrvni Hajduk.
Ohandza lani na klupi, a sad bi bio Maradona
Prošlog ljeta Hajduk je napadao Europsku ligu s Radoševićem na zadnjem veznom, Vlašićem i Ercegom na krilima te Futacsem u vrhu napada, a jedan Franck Ohandza bio je na klupi. Momčad je to za klasu jača od ove današnje. Zašto nisu pronađene adekvatne zamjene, to je pitanje na koje odgovor znaju i bivši predsjednik Kos i bivši sportski direktor Branco te sadašnji sportski direktor Saša Bjelanović. Naravno, i članovi Nadzornog odbora pod čijim su nadziranjem promijenjena četvorica trenera i tri predsjednika u tri godine. Takvim nedostatkom kontinuiteta dosta je toga rečeno, i previše.
Novi predsjednik Jasmin Huljaj ne spada u tu skupinu, makar se i on "proslavio" izjavom nakon utakmice u Sofiji kazavši kako je Hajduk rutinski pobijedio. Ako je njemu ona situacija iz 83. minute bila zbilja rutinska (i sve ono što bi se događalo kasnije da mladi vratar Ljubić nije spasio stvar), onda bi se morao konzultirati s klupskim PR stručnjacima vezano za buduće izjave.
Sramota s travnjakom ne može biti izlika
Huljaj kao novi predsjednik, koji je u klubu tek mjesec dana i još hvata konce, ne može biti kriv za transfernu politiku, ali je morao znati (i morao reagirati) za situaciju s travnjakom poljudskog stadiona. Za teren na kakvom je Hajduk odigrao europremijeru protiv Slavije i sinoć s Lokomotivom postoji samo jedna riječ – sramota.
Apsolutno je nebitno u tom trokutu između Hajduka, Grada Splita i Ultre tko je tu trebao, a tko nije, i tko je mogao reagirati, a nije – sramota je da klub takve veličine igra na terenu nedostojnom trećeligaša. Ako je istina da Amerikanci nisu ispoštovali dogovor o obnovi travnjaka, trebali su ranije početi sa sanacijom terena o svom trošku i onda sjesti s organizatorima Ultre i reći da tako više ne ide, da se iz godine u godinu ne ponavljaju scene da više od 100.000 partijanera uništi teren, a Hajduku ostanu brige kako ga sanirati.
No da ne bi bilo zabune, travnjak jest loš, ali nije i ne može biti opravdanje za to kako momčad izgleda jer Hajduk je i u Osijeku i u Sofiji izgledao loše (razlika je u tome što su Osječani to uspjeli iskoristiti, a Bugari nisu). Uostalom, pa nije Lokomotiva sinoć igrala na Wembleyju, već na istom tom Poljudu.
Ždrijeb? Ako budu ovako igrali, svejedno je
Danas je u sjedištu UEFA-e u Nyonu održan ždrijeb play-offa Europske lige u kojem se Hajduku otvorila lijepa prilika da eliminacijom FCSB-a napokon uđe u skupine europskog natjecanja, nakon što je četiri godine zaredom zapinjao na posljednjoj prepreci. Ukoliko prođu Rumunje, čeka ih pobjednik ogleda između Slovan Bratislave i Rapid Beča.
Nažalost, ovakvom Hajduku, s obzirom na to kako izgleda, sasvim je svejedno koga su izvukli u play-offu. Jer, ako se momčad bitno ne podigne, do play-offa neće ni doći...
