NBA liga danas je puna kvalitetnih i nadarenih igrača. Veterani poput Duncana i Nowitzkog unatoč svojim godinama igraju na All-Star nivou i odlijevaju naletima onih mlađih željnih dokazivanja. Već smo spomenuli vrlo zanimljivu utrku za najboljeg igrača lige, koja se vodi oko fantastične četvorke Curry, Harden, James i Westbrook. No, u njihovoj sjeni, ali za svoje prilike ništa manje senzacionalno orkestriraju i budući superstarovi.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako neki od njih već imaju status najvećih zvijezda momčadi, pred njima je još puno dokazivanja (ovisno o mogućnostima) na najvećoj sceni. Radi se o igračima koji su tek zakoračili na košarkašku kartu, ali i pokazali kakav su trag u stanju ostaviti, a mi smo odlučili izabrati najbolje koji bi ponijeli godišnje nagrade da se dodjeljuju igračima u dobi do 22 godine ili mlađima.
1. 'Rookie' godine - Andrew Wiggins
S obzirom da se ova nagrada dodjeljuje najboljim novacima, Wiggins se nameće sam od sebe. Nakon ozljede Jabarija Parkera, jedini legitimni kandidat za 'rookieja' godine. I u našem izboru i u onom koji će tek uslijediti. Wiggins je ne samo opravdao nego i nadmašio očekivanja ekspresno se promoviravši u ponajboljeg igrača Minnesote. U cijeloj priči najviše intrigira njegov obrambeni potencijal koji će tek ugledati svijetlo dana.
Wolvesi su ga brzo bacili u vatru, priuštivši mu krštenje 'matchupima' protiv najboljih protivničkih šutera ili niskih krila, no ovaj 20-godišnjak nije pokazao strah ni pred najubojitijim strijelcima današnjice poput Hardena i Thompsona. Za koju godinu mogao bi stati i uz bok najvećih.
Do tada se Wiggins pobrinuo da uđe u jedno drugo odabrano društvo. Pod pretpostavkom da se njegovi brojevi zadrže do kraja sezone, postat će tek treći igrač u povijesti koji je započeo sezonu s manje od 20 godina i došao do brojki od najmanje 15 poena, četiri skoka, jedne ukradene i 'user ratea' (napredna statistika o učinkovitosti igrača) većeg od 20 posto. LeBron James i Carmelo Anthony su druga dvojica kojima je u toj dobi tako nešto pošlo za rukom.
2. Najbolji šesti igrač – Dennis Schröder
Atlanta je ove sezone apsolutni hit NBA-a. Momčad Mikea Budenholzera, inače bivšeg pomoćnika Gregga Popovicha, već je došla do 50 pobjeda u regularnom dijelu te s velikim ambicijama iščekuje doigravanje. Ono što posebno krasi Hawkse je čvrsta obrana sa stranom pomoći, nesebičnost u napadu i sjajno kretanje bez lopte, a rezultat svega je ujednačen učinak cijele petorke zbog koje je liga prekršila pravila i za mjesec siječanj svoj petorici dodijelila nagradu za igrača mjeseca.
Preslika igre aktualnih prvaka Spursa brzo je počela donositi plodove i u Philips Areni. Potvrda toga je i talentirani 21-godišnji Dennis Schröder koji se ove sezone nekako iskristalizirao kao najbolji šesti igrač Atlante. Iako mu je trener ograničio vrijeme koje provodi na parketu (18,7 minuta po utakmici), mladi Nijemac pokazao je veliki napredak u odnosu na lani. 'Po volji' ulazi u prodor na koš, za skoro deset posto je podigao šut za tri poena, dobar je asistent i što je najbolje, pokazao je kako može koegzistirati na terenu zajedno s Jeffom Teagueom.
No, ono što posebno ističe Schrödera je njegova prosječna statistika za 36 minuta provedenih na parketu. Dosad su samo dva igrača u povijesti u dobi od 21 godine ili mlađi (a da su odigrali minimalno 1000 minuta) imali takve brojke, a to su ni manje ni više nego Magic Johnson i Isiah Thomas. Playmaker Atlante je po tom izračunu na prosjeku od 17 poena, 3,5 skoka, sedam asistencija i jednoj ukradenoj lopti.
3. Igrač koji je najviše napredovao - Giannis Antetokounmpo
Kad netko s 19 godina već ima jedan od najluđih nadimaka u NBA-u, onda mora biti poseban. 'The Greek Freak' je takav praktično od dolaska u ligu. Poseban. Svojom konstitucijom i specifičnim predispozicijama već je skrenuo pažnju na sebe, a u svojoj drugoj sezoni polako je počeo hvatati zamah.
Svaka čast Kiddu koji je imao hrabrosti gurnuti Giannisa u uloge s kojima se na ovoj razini dosad nije susretao. A rezultat je bio fenomenalan. Lani je već nadmašio svoj status, a ove sezone napravio novi iskorak. U pojedinim trenucima izgleda kao da mu je samo nebo granica, no još uvijek se vide nedostaci na kojima treba raditi.
Antetokounmpo je definitivno počeo igrati kao nadolazeća zvijezda. Sposoban je pokriti čak tri pozicije u petorci, dok će u budućnosti možda biti u stanju braniti svih pet pozicija. Vješto pronalazi način da doprinese u svakom području igre i to je ono što najviše zastrašuje njegove protivnike. Međutim, za veće stvari će morati popraviti šut izvan reketa, a onaj za tricu dovesti na respektabilan nivo. Postigne li tu kontinuitet, onda ćemo jednoga dana o njemu razgovarati u kontekstu iz uvoda ovog teksta.
4. Obrambeni igrač godine – Rudy Gobert
Centar Utahe, koji je stasom i veličinom postao 'Godzilla' pod obručima, u budućnosti bi lako mogao postati najbolji obrambeni igrač lige. Ove sezone sigurno neće ponijeti tu nagradu, ali je svojim preporodom poslao jasnu poruku kako će jednog dana imati tu čast.
U ovom trenutku zajedno s Favorsom čini možda i najbolji obrambeni centarski par lige. Uz dužno poštovanje fenomenalnom dvojcu Gasol-Randolph, Gobert i Favors su nakon All-Stara od Jazza napravili najbolji bedem NBA-a.
22-godišnji Francuz odlično kontrolira prostor ispod koša, stalno je u pokretu i pravovremeno iskače suigračima u pomoć. Njegovi protivnici su na prosjeku od 38 posto iskorištenih prilika kad se s njim nađu licem u lice u prodoru prema obruču. Tako ludo male brojke u svoju korist imaju samo najbolji blokeri poput Ibake (41,1 posto), Hibberta (43,2 posto) i Whitesidea (46,5 posto), ali nitko bolje od Goberta. A izračun od 3,5 blokade za prosječno 36 minuta na parketu je apsurdan, dok igrači koje on čuva šutiraju 7,2 posto lošije iz igre nego u drugim 'matchupima'.
5. MVP - Anthony Davis
Već sada jedan od najboljih košarkaša današnjice. Monstrum u pravom smislu riječi. A tek mu je 21 godina. Kad bi New Orleans kojim slučajem ušao u doigravanje, odmah bi ušao u konkurenciju za MVP-a. Tako to ide. Po svemu ostalom već je prokleto dobar. Toliko da se mnogi pitaju gdje sve to vodi.
Kada je na parketu, Pelicansi prosječno nadigraju svoje protivnike za 4,6 poena na prosječno 100 posjeda, što je šesti najbolji omjer u cijeloj ligi. Zanemarimo li povremene izostanke zbog manjih ozljeda, ostalo je gotovo savršeno kad je Davis u pitanju.
Nevjerojatna je lakoća kojom dolazi do skoka u obrani i pogađa u napadu. Kod njega sve izgleda nekako elegantno, a ono što je njegovoj igri dalo novu dimenziju je hladnokrvnost u završnici utakmica. Iako se još nije profilirao kao 'clutch' igrač, od same pomisli da bi jednog dana mogao imati tu specijalnost rastu 'zazubice'.
