Hrvatska košarkaška reprezentacija još nema izbornika. Iako se činilo da će se na to mjesto vratiti Velimir Perasović, od toga neće biti ništa. Djelomično zbog Perasovića, a djelomično zbog predsjednika Laboral Kutxe Joséa Antonija Querejete, ali i HKS-a koji je mogao i morao ranije reagirati.
Tri vijesti o kojima se priča
Perasović je prije 20-ak dana potpisao novi ugovor znajući da od sljedeće sezone kreće novi format Eurolige, ali isto tako znajući da bi mu to moglo stvoriti probleme u potencijalnom vođenju reprezentacije. Jedino ako nije bio potpuno siguran u to da se želi vratiti. Kako drugačije objasniti potpis ugovora prije nego li je i odlučio s čelnim ljudima HKS-a oko izborničke funkcije. Pogotovo ako je bio prvi i jedini kandidat. Ili je išao po sistemu APP (ako prođe, prođe)...
Je li se Perasović uistinu htio vratiti?
Ovako je ispala farsa u kojoj izgleda kao da je predsjednik Laborala jedini krivac za novonastalu situaciju. Ali što je s mjesecima prije toga? Je li Perasović doista htio biti izbornik ili je ipak, kad je dobio ponudu na stol, htio ispasti i pošten i financijski osiguran. Pravi razlog ne znamo, ali ostaje sumnja u to je li Perasović uistinu htio postati novim-starim izbornikom. Ako je, zašto se onda nije jasno i glasno izjasnio? I borio za to.
Puno je tu pitanja, a na neka možda nikad ni ne dobijemo odgovor. Mišljenja smo da se odluka mogla i trebala donijeti ranije, a ne čekati da se pojavi nepremostiva prepreka. Querejeta brani svoja ulaganja, želi imati trenera od prvog dana priprema (koje od sljedeće sezone kreću ranije) i vjerojatno nije Perasoviću rekao da može biti zbornikom, pa mu onda nakon potpisa ugovora to zabranio. Jedino je to mogao reći odmah, a ne zavlačiti ljude da gaje nadu.
Querejeta je to objasnio činjenicom da ne može pogaziti svoj stav, a prema kojem je baš on bio inicijator pravila prema kojemu treneri u španjolskoj ligi ne mogu biti izbornici nacionalnih vrsta. A s time, nažalost, u HKS-u nisu bili upoznati. I sada dolazimo na početak.
Spahija najozbiljniji kandidat, ali...
Dani prolaze, a Hrvatska se još uvijek nalazi u nezahvalnoj situaciji bez izbornika s kojim treba krenuti po Igre u Riju. Druga opcija navodno je trebao biti Jasmin Repeša, ali prema posljednjim informacijama, on se odbio vratiti na klupu reprezentacije. Trenutno kao najozbiljniji kandidat figurira još jedan bivši izbornik Neven Spahija, koji se spominjao u kuloarima i prošle godine.
Problem bi mogao biti u tome što se špekulira da Spahija ima unosnu ponudu iz Europe koja bi ga također mogla udaljiti od reprezentacije, a Hrvatska nema puno vremena. U što kraćem roku treba se naći izbornik, koji pritom ima trenersko iskustvo i autoritet. Ipak su u pitanju kvalifikacije za OI, gdje je odmah bitan rezultat.
U širem krugu kandidata nalaze se i Veljko Mršić, Slaven Rimac, Tomislav Mijatović, Ante Nazor, Damir Mulaomerović i Žan Tabak. Nitko od njih prije nije sjedio u 'vrućoj' izborničkoj stolici, ali bez dvojbe radi se mladim i ambicioznim trenerima. Drugi par rukava je što nemaju svi autoritet potreban za vođenje reprezentacije, jer nije isto voditi klub i nacionalnu vrstu.
Instant ili dugoročno rješenje?
Kod navijača najbolje kotiraju Neven Spahija od iskusnijih i Ante Nazor kao mlada nada. No, odluka ne smije biti ishitrena. Bilo bi sad najgore brzo potrošiti Nazora jer se, eto, nije uspio plasirati u Rio. Treba napomenuti da Hrvatska nema jasnu hijerarhiju igre, a zadnji rezultati otkrili su puno više problema nego pozitivnih stvari.
Potencijal i kvaliteta definitivno postoje, ali bez jasne vizije što i kako s time, neće se ni napraviti rezultatski iskorak. Bez obzira tko bude bio izbornik. I u tom pravcu se treba kretati. Odmah odlučiti treba li nekoga angažirati samo za ovo ljeto i pokušaj plasmana na OI ili se ide na dugoročniji plan prema kojemu će novi izbornik dobiti slobodne ruke i dovoljno vremena za složiti momčad.
U suprotnome, na jesen bi ponovno mogla biti slična situacija, a stihijski način rada dosad nikome nije donio puno dobroga. Odluka je na Stručnom savjetu HKS-a i bivšim košarkašima na čelu s Rađom, Vrankovićem i Kukočem.
