Mirza Delibašić je tenisku karijeru započeo u svojoj rodnoj Tuzli i trenutak koji je promijenio povijest dogodio se kad je njegov trener odlučio na prvenstvo povesti vlastitog sina umjesto njega. Mirza je tada odlučio promijeniti sport, a košarkaška javnost nije ni slutila kakva je to bila prekretnica…

Velikani europske košarke: Nebeski šuter koji je nadigrao Jordana i odbio NBA ligu

Velikani europske košarke: Genijalac koji je s Ćosićem i društvom prekinuo dominaciju moćnog SSSR-a

Delibašić je posjedovao nadnaravni talent i eleganciju. Svaki njegov potez na parketu činio se toliko jednostavan da ste mogli pomisliti kako je ubaciti loptu u koš jedna od najlakših mogućih stvari na svijetu. Na prostorima bivše Jugoslavije nije dugo trebalo za prepoznati takav talent.

Poput Kićanovića, Mirko Novosel je 1971. godine uočio Delibašića te ga pozvao u kadetsku reprezentaciju bivše države. Mirza je zajedno s kasnije velikim prijateljem Kićanovićem odveo Jugoslaviju do zlata i započeo eru koja će trajati još dugi niz godina. Godinu dana kasnije, na juniorskom prvenstvu Europe ponovno je predvodio Jugoslaviju do trona.

Heroj Bosne

Istog ljeta popularni Delibašić je potpisao za Bosnu iz Sarajeva koju je tada vodio Bogdan Tanjević, ali ni on još nije bio svjestan da je dobio ključni dio slagalice momčadi. Mirza je ubrzo postao vođa velike Bosne. I dok je u reprezentaciji bio okružen jednako sjajnim igračima jednako spektakularne momčadi, u Bosni je do izražaja došao sav njegov potencijal i mogućnosti.

Sa svojih 197 centimetara 'Kinđe' je igrao nisko krilo, ali je isto tako u određenim prilikama mogao igrati i beka šutera. Imao je sjajan pregled igre i šesto čulo za asistencije. Bio je toliko inteligentan i inovativan da je patentirao 'rolling' okret u Europi, a neki ga smatraju i izumiteljem dodavanja lopte od poda. Bili su to počeci poteza koje će kasnije mnogi kopirati.

Kruna klupske karijere stigla je 5. travnja 1979. godine, kada je Bosna osvojila titulu prvaka Europe pobijedivši u finalu grandiozni talijanski Emerson Varese (96-93), koji je tada igrao već deseto uzastopno finale. Bio je to festival koševa u režiji Varajića (rekordnih 45 poena) i Delibašića (30 koševa) koji su odigrali briljantnu utakmicu.

Doduše, konce igre Tanjevićeve momčadi u svojim rukama držao je Delibašić, a Bosna je postala prvi jugoslavenski klub koji se okitio naslovom europskog prvaka. Iste je godine sveučilišnoj reprezentaciji SAD-a predvođenoj Magicom Johnsonom i Larryjem Birdom ubacio 99 poena!

''Mirza je bio jedan od simbola Sarajeva. Pamtim ga ne samo po njegovim profesionalnim dostignućima nego i po tragu koji je ostavio kao čovjek. Znate, postoji teorija da moraš biti pomalo zločest da bi bio vrhunski sportaš, ali Mirza je bio izuzetak. I na tom Mirzinom tragu nastojao sam, kao trener, educirati igrače da budu ne samo veliki sportaši nego i dobri ljudi'', rekao je nedavno legendarni Tanjević.

'El Monstruo'

Iduća Delibašićeva postaja (1980.) bio je Real Madrid gdje je, kao što je i zaslužio, dočekan kao prava zvijezda. U 'kraljevskom' klubu zadržao se dvije godine, što je bilo dovoljno da stekne nadimak 'El Monstruo', jer njegovi protivnici nisu znali kako ga zaustaviti. Real mu je na koncu organizirao i oproštajnu utakmicu, iako to nitko od njega nije ni tražio.

Poslije epizode u španjolskoj prijestolnici potpisao je za talijansku Indesit Casertu i svog omiljenog trenera Tanjevića. Nažalost, bio je to početak kraja jednog iznimnog igrača koji je svojom elegantnošću kupio mjesto među besmrtnicima. Delibašić je pretrpio moždani udar i poput još jednog prerano umirovljenog velikana morao reći zbogom košarci.

Sa samo 29 godina otišao je iz igre koju je rijetko tko bolje razumio od njega. Nije imao dugu karijeru, ali je poput Kićanovića u kratkom periodu sve oduševio i zauvijek promijenio povijest jugoslavenske košarke. Zbog njih dvojice, Ćosića, Dalipagića i drugih kasnije smo dobili generaciju koja će godinama dominirati košarkaškim parketima.

'Kinđe' je bio utjelovljenje idealnog košarkaša, pravi gospodin i posljednji romantičar svog vremena. Preminuo je 8. prosinca 2001. godine u Sarajevu, gdje je i živio tijekom teških ratnih godina sa svojom obitelji i prijateljima. Ostao je do samog kraja odbijajući napustiti grad. Bio je heroj za vrijeme i nakon igračke karijere živeći život filozofijom koju je sam odabrao - 'samo jednom se živi'.