Split i Cibona europski su košarkaški divovi, klubovi koji su sredinom od sredine 80-ih do početka 90-ih bili pojam u sportu kojim smo se nekad ponosili. Danas jedva spajaju kraj s krajem. Plaće igračima kasne, a budućnost je neizvjesna.
Nakon neuvjerljivog izdanja hrvatske košarkaške reprezentacije u Poljskoj, povratak u klupsku stvarnost još je bolniji. U Splitu jedva spajaju kraj s krajem - ali tvrde kod naših rivala je još gore.
Začarani krug. Igračima duguje Split, sponzori duguju Splitu, sponzori ne mogu pak naplatiti sebe. I zato se na Gripama samo nostalgično prisjećamo starih majstora službeno najvećeg europskog kluba 20. stoljeća. No u Splitu tvrde - i Cibona i Zadar su u većoj gabuli.
I Gripama piše - nema prodaje. Najbolji junior svijeta Mario Delaš ostaje u klubu. Ni na sjeveru ništa novo. Božo Miličević je na odlasku, a ostatak uprave u bunilu. Duguju sigurno, ali Božo nije polagao račune, ne zna se o kakvim se ciframa radi.
'Dugujemo četvorici igrača i treneru - tri do četiri plaće', rekao je predsjednik Cibone Ivo Jelušić.
Zagrebački dogradonačelnik ponudio nam je i brojke koje su dolazile iz gradske blagajne. 'Cibona dobiva osam milijuna kuna za dvoranu i putovanja', izjavio je predsjednik kluba.
Pod Tornjem i kad službeno ne caruje - caruje. Igrači su često znali kazati 'Božo uvijek nađe novce', a sad ih čini se ni on više ne može pronaći.
