Treće europsko zlato u posljednjih šest godina i treća titula najboljeg strijelca Eurobasketa u karijeri za Paua Gasola. Na taj način završio je uzbudljivi turnir u Lilleu. Španjolska kruna koju bi uoči četvrtfinala s Grčkom malo tko potpisao bio je pravi momčadski scenarij. I pokazatelj kako nije presudno imati najbolji mogući roster te igrati najatraktivniju košarku. Jedino koheziju i obranu. Na tome danas sve počiva.
Na vrijeme shvatili u čemu je problem
Upravo je španjolska promjena obrambenog pristupa i filozofije bila prekretnica koja se pokazala trijumfalnom. ‘La Roja’ je otvorila prvenstvo porazom od Srbije, kasnije pala i u kanonadi s Talijanima, te bila na rubu protiv Njemačke. Ali naučila je kao momčad što je potrebno promijeniti prije puta u Francusku. Vjerovala je i znala iskoristiti svoje prednosti. Naravno, bez jednog Gasola teško bi to bilo ostvarivo. No, ostvareno je bez Marca Gasola, Rubija, Calderona i Ibake. Praktično petorke. Znači moguće je i kad se najmanje očekuje.
Tri vijesti o kojima se priča
35-godišnji centar Bullsa igrao je možda i svoju najbolju košarku. Doslovno sve je ‘pokopao’ u eliminacijskoj fazi. Riješio je vrlo opasne Grke s Koufosom i Bourousisom pod košem, razbio Goberta i ‘osvetio’ se Francuzima te dotukao Valančiunasa i Litavce. Bio je ‘monstruozan’ i perfektan. Onako kako bi svaki vođa trebao izgledati. Motiviran na obje strane parketa i ubojit za svoje čuvare, koji uopće nisu bili bezazleni. Bila je to škola košarke na poziciji niskog posta. Jedna od savršenijih predstava ikad viđenih na ‘Starom kontinentu’.
Španjolci su pokazali kako to izgleda s jasnom hijerarhijom na parketu. S dva genijalca, jer ne možemo ne istaknuti Sergija Rodrigueza. Čovjek briljantno razumije stvari. Nije se pokazao u svim utakmicama, ali je bio ključan motor momčadi u trenucima kada je Gasol bio izvan terena. Majstorskim rješenjima pronalazio je suigrače i poentirao kad je bilo potrebno. On se baš igra košarke i kad uživa u tome, onda je nezaustavljiv.
Bez zvijezda do finala - moguće je!
Ovaj Eurobasket pokazao je da se može do medalje i bez velikih imena ili s jednom pravom zvijezdom. Primjer je Litva. Doduše, imali su nešto lakši ždrijeb, ali su drugo prvenstvo zaredom otišli u finale. To nije slučajnost. Znamo kakva je to košarkaška nacija, ali isto tako znamo koliko ginu za svoju reprezentaciju. Koliko je tim igračima čast igrati za Litvu vidjeli smo u nokaut fazi, pogotovo u dvoboju sa Srbijom. Borbenošću su zaustavili dotad najatraktivniju reprezentaciju prvenstva. A deficitarniji su na playu od Hrvatske.
La Roja je rasla i rasla
Nikad ne treba prestati vjerovati. Dokazali su to Španjolci i Litavci. Ostvarili su izravan plasman na Igre u Riju ispred favoriziranijih Francuza i Srba. Na kraju je našim susjedima završnica bila razočaravajuća. Mnogi su ih vidjeli na tronu, a ostali su bez medalje. No, imaju na čemu graditi optimizam za budućnost. Kao i Francuzi, koji su ostali bez zlata u svom dvorištu s vrhunskom ekipom, najboljim skokom i obranom turnira. Parker nije bio pravi i preko toga se nije moglo, a Gasol je jednostavno bio nezadrživ.
Odlično vođeni od strane Sergija Scariola, Španjolci su dobili ono što su tražili - Gasola i njegove liderske sposobnosti na vrhuncu. Vidjelo se to u interakciji s Mirotićem, koji je bio kritiziran zbog ispadanja i nedovoljnog zalaganja u obrani. ‘La Roja’ je mijenjala stvari tijekom turnira. Rasla i čekala pravi trenutak. Za što ponajveće zasluge idu Scariolu, koji je znao dignuti momčad i pravovremeno reagirati kad stvari nisu funkcionirale kako treba. Ovo mu je treće europsko zlato, čime je ispisao povijest. I pokazao kako se i bez top momčadi mogu napraviti velike stvari. Poput ovog Eurobasketa, koji je povratio dominaciju španjolske košarke.
Uoči i za vrijeme prvenstva bilo je malo nade kako Španjolska može biti dobra kao nekad. Međutim, ona je pratila svoju sudbinu tako što nikad nije prestala vjerovati. Igrači su ostali zajedno i odigrali najbolje kad je to bilo najpotrebnije, u teškim trenucima. Ostali su fokusirani do samog kraja i pobjedom nad Litvom stavili još jedan trofej u ionako bogatu riznicu. Njihovi snovi su se obistinili. A ova generacija ostat će upisana zlatnim slovima u povijest europske košarke. Potpuno zasluženo.
