Glavno pitanje ovih dana u NBA-u je mogu li Warriorsi bez Stephena Curryja? I koliko daleko mogu dogurati? Srećom po njih i njihovu vojsku navijača, Curry nije ozbiljnije ozlijeđen i u jednom trenutku doigravanja (po prvim prognozama za najmanje dva tjedna) mogao bi se vratiti na parket. Pitanje je u kakvom stanju, jer ipak je izbačen iz ritma kojim je drmao ligom zadnjih godinu i pol dana.
No, NBA trener godine Steve Kerr će još uvijek moći računati na njegove usluge za razliku od kolege mu Doca Riversa, koji je ostao bez najboljeg igrača do kraja doigravanja. Jer ozljeda Chrisa Paula bila bi pogubna za bilo koju ekipu. A pogotovo je za onu za koju je izostanak Curryja bila zlatna prilika da po prvi put prođe u finale konferencije. Naime, Clippersi su jedna od četiri momčadi koje nikad nisu zaigrale u konferencijskom finalu. Druge tri su Charlotte Hornetsi, New Orleans Pelicansi i Toronto Raptorsi.
Neki se nikad nisu oporavili
U ovakvim situacijama momčadi se često nađu na prekretnici koja može promijeniti kompletnu klupsku povijest. To je jednostavno nezgoda, koja je isto tako sastavni dio sporta. Možda najveću u posljednje vrijeme doživjeli su fanovi Chicago Bullsa kada su se 2012. tijekom prve runde doigravanja morali suočiti s bolnom ozljedom dotad nezaustavljivog Derricka Rosea, najmlađeg MVP-a lige u povijesti. Rose se do danas više nije uspio oporaviti. Štoviše, poslije je pretrpio još jednu ozljedu koja mu je umalo dokrajčila karijeru.
Chicago Bullsi se također nisu oporavili od tog gubitka, a samo nebo im je bila granica i pitanje je kakav bi bio omjer snaga na Istoku da nije došlo do te ozljede. Ove sezone čak nisu uspjeli izboriti ni doigravanje. Trenutno je pred njima nejasna budućnost, momčad je došla pred zid i moguća je smjena generacije, a Rose više nikad neće biti igrač kakvog smo gledali do prije tog kobnog završetka prve utakmice prve runde protiv Philadelphije. Nažalost po sve koji su se nadali drugačijem raspletu.
Zbog svega što je napravio u zadnje dvije sezone, bila bi stvarno neviđena šteta da je slična ili ista sudbina zadesila fenomenalnog Curryja. Šteta za Golden State. Šteta za ligu. I prvenstveno šteta za košarku. Jednako kao što ostaje žal za Derrickom Roseom, koji već godinama pokušava ostati pozitivan i barem donekle biti kopija onog dominantnog klinca koji je gotovo sve zaludio.
NBA liga je kroz povijest svjedočila mnogim crnim scenarijima u postsezoni. Od Billa Russella, Johna Havliceka, Jerryja Westa i Davea DeBusscherea do onih nedavnih Russella Westbrooka, Kevina Lovea i Kyriea Irvinga. I dok za Cavse još ima vremena, odnosno možda već ove sezone odu do kraja, neke momčadi se nikad nisu oporavile od ozljeda najvećih zvijezda u trenucima dok je titula bila dostižan san.
Sudbina je tako htjela
Možda najveći primjer su Sacramento Kingsi iz 2003. Godinu dana nakon što su u doigravanju ostali bez Peđe Stojakovića i izgubili od Lakersa u epskom finalu Zapadne konferencije, Kingsi su se vratili jači neko ikad. Bili su gladni uspjeha i imali širinu klupe za najveće domete. Bila je to možda najveća generacija koju je Sacramento imao na čelu s grandioznim Chrisom Webberom. I bili su pokriveni na svim pozicijama. Webber je tada bio na vrhuncu, definirao je prepoznatljiv stil igre Kingsa u kojem su još plijenili pozornost Vlade Divac, Doug Christie, Mike Bibby i Bobby Jackson. No, za Sacramentov uzbudljiv stil ponajveće zasluge imao je upravo bivši prvi izbor drafta.
Međutim, bivši krilni centar Michigana ozlijedio se u drugoj utakmici polufinalne serije protiv Dallasa čime je završila i jedna posebna era. Kingsi bi vjerojatno dobili tu seriju da su imali najboljeg igrača. Ni oni ni Webber nisu se više vratili na tu razinu. Webberu je kasnije karijera krenula nizbrdo, a Sacramento se još uvijek oporavlja od toga.
Iste godine nezgodna sudbina zadesila je i Dallas nakon što je prošao spomenuti Sacramento. Uz sjajne Spurse i Kingse i Mavericksi su imali briljantnu regularnu sezonu. Dogurali su do 60 pobjeda te s visokim ambicijama ušli u doigravanje. Dirk Nowitzki je 'eksplodirao' u prvoj rundi protiv Portlanda ubacivši 46 koševa. Kasnije je u sedmoj utakmici polufinala Kingsima utrpao 30 poena i uhvatio 19 skokova. U konferencijskom finalu čekali su ih Spursi, a potencijalno odličnu seriju ponovno je pokvarila ozljeda. U trećoj utakmici Nowitzki je iščašio koljeno u jednom skoku s Ginobilijem i bio je izgubljen do kraja serije. Sudbina je tako htjela.
Srećom, Nowitzki je ispunio svoj san osvojivši naslov prvaka 2011. godine. Ali mnogi igrači ne dočekaju, kao što i mnogi klubovi ostanu u sjeni svojih najboljih godina. Ni Minnesota nije uspjela s Garnettom 2004. (ozljeda Cassella u finalu s Lakersima), iako je on kasnije došao do prstena s Boston Celticsima. Upravo su njih dvojica primjer da ti igra ponekad zna vratiti i da nikad ne treba odustati.
Warriorsi su vjerojatno izbjegli ono najgore, imali su sreće u nesreći. Cavsi recimo lani nisu i za njih je ovo nova prilika kojom žele pokazati kako mogu. S druge strane, Clippersi su u puno većim problemima. Paul više nije mlad, a vidjelo se koliko ga je pogodila ova ozljeda. Još jedna sezona je otišla u vjetar. Stvarno granica između uspjeha i neuspjeha ponekad zna biti tako mala. Jedan da si tu, a drugi možda više ne. Nažalost, i to je dio sporta.
