Košarka
SPORTOVI
Košarka
Generacija koja daje nadu

Košarka se vratila kući: Tko su okosnice za budućnost?

Nismo osvojili medalju, ali ostvarili smo najveći uspjeh u posljednjih 18 godina. I što je još važnije, vratili smo navijače koji ponovno vjeruju...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

U posljednjih nekoliko minuta utakmice sa Španjolskom za broncu najbolje se vidio najveći dobitak Eurobasketa. Pjesma radosnih hrvatskih navijača koji ponovno vjeruju. Vjeruju u budućnost reprezentacije. A to je jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh.

Bogdanović i društvo nesumljivo su napravili veliki rezultat. Momci su se 'potukli' i svima pokazali da u njima ima dovoljno želje i znanja kojima su vratili hrvatsku košarku gdje joj je i mjesto – u borbu za odličja.

Možemo analizirati što smo mogli bolje napraviti, tko je trebao više igrati i zašto, ali to neka ostane na izborniku i stručnom stožeru. U ovom trenutku je najvažnije da se ponovno diše kao jedan, da se o Hrvatskoj i njezinim igračima priča. A priča se. I to puno. Pa čak i kad ih kritiziraju, znači da ih prate. To je novost i najveći razlog za optimizam.

Košarkaši su u posljednja tri tjedna doprijeli i do tvrdih srca najvećih optimista. Pokazali su da na njih možemo biti ponosni i s nestrpljenjem iščekivati nove reprezentativne akcije. Sljedeće godine nas čeka Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, a tamo će konkurencija za medalje biti puno jača nego u Sloveniji. Na nama je da ostanemo u fokusu i zadržimo sve ono dobro što smo ovo ljeto napravili. Dugo nam je trebalo da vratimo kult reprezentacije. Predugo da bi ostao samo na jednom natjecanju.

U Bogdanoviću smo dobili lidera, vođu predodređenog za velike stvari. Uostalom, izabran je u najbolju petorku prvenstva, a još ima prostora za napredak. Šarić je odradio prvo veliko natjecanje i pokazao o kakvom se talentu radi. Odmah je počeo stvarati pobjednički mentalitet i bit će naš stožerni igrač u godinama koje dolaze. Krucijalan. U tandemu s nadarenim Hezonjom mogao bi raditi čuda. U njima imamo dvojicu prvoklasnih igrača za sljedećih deset godina.

Osvježenje bi mogao biti i gorostasi Darko Planinić koji će sigurno biti od pomoći u reketu. Vrijeme je njegov saveznik. Drugačiji je profil centra od Tomića i to je ono što nam treba. Snaga pod košem. Kad smo već kod najboljeg centra Europe, bilo je dosta kritika na njegov račun igre, ali u sistemu gdje se iskakanjima na picku puno trošio u obrani, nije uspio ponuditi najbolje od sebe.

Na Tomiću je da pokaže više odlučnosti u napadu, potvrdi renome kakav ga prati od kada je preselio u Barcelonu. Treba nam ako želimo biti konkurentni najvećima. Za to će nam trebati i povratak Marka Tomasa, 'ministra obrane' koji je već tri puta ispao iz pogona zbog ozljede. Cijelu sljedeću sezonu bit će kod Repeše u Cedeviti i samo neka ga zdravlje posluži.

Stvorili smo temelje, košarka opet diše punim plućima i zato svi trebamo upregnuti ne bi li narednih godina zadržali ovaj status, a onda će doći i medalja. Imali smo i sreće, ali zaslužili smo je. Igrači su se svojim odnosom prema igri za nju izborili. I to onda nije slučajno. Ništa nije slučajno kada nečemu pristupiš srcem i uvjerenjem kako si za to sposoban...

Kako su igrali:

Roko Leni Ukić (28 godina, Panathinaikos) – Borio se, htio je sve najbolje i kada nije išlo. U napadu dobro razigravao, podredio se momčadi. Nije bio najbolji u završnim situacijama i realizaciji, ali igrao je cijelo prvenstvo s bolnim tetivama.

Lukša Andrić (28, Türk Telekom) – Premalo igrao, dojma smo da je trebao dobiti više minuta. Odlično reagirao kad je ušao u igru, pogotovo u napadu na picku. Solidan.

Mario Delaš (23, Obradoiro) – Također premala minutaža za veću ocjenu. Po prvi puta na velikom natjecanju. Mlad je, od sljedeće sezone igrat će ACB ligu i nadamo se da će ići samo prema naprijed. Najvažnije je da igra.

Bojan Bogdanović (24, Fenerbahče) – Izabran u petorku prvenstva. Izrastao u lidera, bio bi izvrstan kapetan. Od njega očekujemo velike stvari, kao i Obradović u Feneru. Najbolji igrač ove generacije.

Dario Šarić (19, Cibona) – Izgarao na parketu, bacao se na svaku loptu. Bogatiji za ogromno iskustvo. Kod Spahije u Ciboni bi trebao samo napredovati, veliki zalog za budućnost.

Ante Delaš (25, Cedevita) – Dobio najmanje prilike u Sloveniji. Upao umjesto Tomasa i morat će odraditi sjajnu sezonu u Cedeviti kako bi se ponovno našao među 12 najboljih.

Dontaye Draper (29, Real Madrid) – Više se nitko ne pita je li trebao dobiti državljanstvo i biti pozvan u reprezentaciju. Uz Sergija Rodrigueza, najbolji 'backup' playmaker Eurobasketa. Odličan u obrani i tranziciji.

Krunoslav Simon (28, Lokomotiv Kuban) – Španer. Ima sjajan pregled igre. Istaknuo se u najbitnijim utakmicama do polufinala. Pao protiv fizički dominantnijih protivnika, ali uvijek je dobrodošao u rotaciji.

Damir Markota (27 godina, bez kluba) – Kao i Simon vjerojatno odigrao najbolje utakmice za Hrvatsku. Dobri duh reprezentacije. Odvažan u napadu i stalno prisutan na skoku. Teško bez njega u budućnosti.

Damjan Rudež (27 godina, Zaragoza) – Pokazao da se na njega može računati. Prelomio utakmicu sa Slovenijom tricama u produžetku. Skinuo s leđa teret nekorisnog igrača.

Luka Žorić (28, Fenerbahče) – Veliki borac. Također cijelo prvenstvo odradio načet, jer je kroz pripreme vukao ozljedu. Držao stabilnost kada Tomića nije išlo. Važan igrač reprezentacije.

Ante Tomić (26, Barcelona) – Najviše ostao dužan. Puno se trošio u obrani, premalo dao u napadu. Od njega očekujemo više, pogotovo zbog statusa koji ima u europskoj košarci. Trebamo ga u punom sjaju.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Nastavi čitati

Nastavi čitati