Da se razumijemo, Cibona je institucija hrvatskog sporta, europske košarke i klub čiju prošlost nitko ne može izbrisati. Podno Tornja igralo je mnogo velikih igrača, a neki od njih ostavili su neizbrisiv trag i mnoge generacije sjećati će se ih cijeli život. Ali danas to nije viša ta Cibona. Barem ne toliko uspješna i slavna kao nekad. Klub i dalje participira pod budnim okom Ace Petrovića, koji se svim silama trudi privući sponzore i nekad ponos grada Zagreba i Hrvatske održati na životu.
Međutim, stvari su krenule nizbrdo puno ranije. Još tijekom 90-ih Cibona je bila nedodirljiva u hrvatskom prvenstvu, ali isto tako i glavni inkubator za mlade igrače. Sjetite se samo Done. Prvoklasne druge momčadi Cibone koja bi danas mnogima u ABA ligi pomrsila račune. No, nekad se i živjela košarka, a danas se živi od nje. U tom kontekstu, ali i s obzirom na situaciju u hrvatskoj klupskoj košarci, mladi igrači se puno ranije odlučuju na promjenu sredine u potrazi za boljim sutra. Ovisno o situaciji u kojoj se nalaze.
Očajni vapaj Cibone
I to je njihovo pravo. Ukoliko osjete ili vide da se na njih ne računa ili se ne poštuju ugovorne obveze, imaju pravo potražiti drugi klub koji će im osigurati priliku za igru i financijsku neovisnost. Bio to jednog dana odlazak u nekog euroligaša ili NBA. Pa i u redove gradskog rivala. Pitanje je na kakav je način to napravljeno, jer nerijetko znaju ostati repovi iza takvih slučajeva. Najnoviji ponovno je otvorio sukob između dva zagrebačka kluba, no dojma smo kako je to više očajni vapaj Cibone nego nekakva prljava igra Cedevite. Ipak, aktualni prvak Hrvatske nije napravio ništa nezakonito.
Glavni razlog uzburkanih strasti talentirani je 18-godišnji centar Ivica Zubac. Naravno, svaki klub ima pravo žaliti za izgubljenim igračem, ali isto tako mora biti svjestan činjenice što je konkretno poduzeo da do toga ne dođe. Zubac nije prvi igrač koji je ove sezone napustio klub pod Tornjem. Prije njega isto su napravili mladi Dominik Mavra i ponajbolji igrač zadnje tri godine Marko Jagodić Kuridža. Jedan zbog gubitka minutaže, drugi zbog financijske sigurnosti. Sve legitimno.
No, pravi problem nastao je odlaskom nadarenog centra u Cedevitu. Pod Tornjem su se okomili i na mladog igrača i na gradskog rivala. Tvrde da su iznenađeni postupkom Cedevite i ponašanjem velikog talenta, kojemu su s jednim danom zakašnjenja podmirena sva dugovanja. Istina da je Zubac bio nezadovoljan u Ciboni, što svojim statusom, što dugovanjem plaća. A za to odgovornost snosi vrhuška kluba. Ne trener, a pogotovo ne sam igrač. Ima ponešto i u viziji.
Kako siješ, tako ćeš i žeti
Ogorčeni 'cibosi' optužili su Cedevitu za destabilizaciju kluba i treću 'otimačinu' jednog mladog košarkaša. Doduše, pritom su zaboravili na jednu važnu stvar – kako siješ, tako ćeš i žeti. Ne tako davno Cibona je bila ta koja je bila neprikosnovena i koja je svake sezone 'otimala' igrače iz Splita, Zadra, Zagreba i drugih klubova, pritom ne mareći za cjelokupnu sliku hrvatske košarke i razvitak manjih sredina. Jer, jedini cilj bio je potući konkurenciju pa makar i pojedini igrači bili zacementirani na kraju klupe.
Upravo to se zadnjih godina događa bivšem prvaku Europe. I tko je glavni krivac? Cedevita? Klub koji je sam krenuo od nule i čiji je vlasnik prvotno htio ući u Cibonu kako bi je pokušao vratiti na stare staze slave. No, nekim igračkim legendama i ljudima koji su godinama uništavali hrvatsku košarku tada su bile važnije fotelje od sudbine njihovog kluba. Onog istog koji danas grca u financijskim i inim problemima i kojemu se ne nazire svijetlo na kraju tunela.
Možemo reći da su Zubac i njegov menadžer namjerno čekali priliku da napuste klub i potraže novu sredinu, ali oni nisu doveli do te situacije. I s kojim pravom Cibona optužuje druge koji mladim talentima pružaju bolje uvjete i priliku za razvoj. Uostalom, kao što je to nekad klub iz Savske besramno radio drugima. Karma je gadna stvar, a Ciboni se počela vraćati poput bumeranga.
Promjena odnosa snaga
Da godinama nije vođena politika Bože Miličevića kakva je vođena, da nisu preplaćivani razni 'igrači' i da se nije mutilo ispod stola, možda bi danas bila drugačija priča. No, tada su u Ciboni glumili bogomdane znalce i na identične, ali i gore situacije, samo su odmahivali rukom. Sada, kad je odnos snaga promijenjen, pod Tornjem su na vlastitoj koži osjetili što znači biti 'mali'. Nemoćan. Odnosno osjetili su kako je izgubiti bitku u surovoj realnosti košarkaškog tržišta (to je za neku drugu priču).
Upravo zbog toga nekorektno je i degutantno obrušavati se na druge da dovode u pitanje rad njihovog trenera i omladinski pogon. Onaj isti omladinski pogon koji je zalupljivao vrata domaćim dečkima ispred sumnjivih stranaca i onaj isti klub koji je okretao glavu na većinu problema u klupskoj košarci. Da ne govorimo gdje je to dovelo klub. Cedevita sigurno ne omalovažava i nema namjeru omalovažavati Slavena Rimca ili Damira Mulaomerovića. Ona je samo iskoristila ponuđeno.
Cibona se trenutno mora pomiriti s činjenicom da je Cedevita najzdraviji klupski kolektiv na ovim prostorima. Može se netko slagati s njihovom politikom ili ne, ali to je privatni projekt iza kojeg netko stoji i u koji netko ulaže pretežito vlastiti novac. Je li Miličević ulagao svoj novac u Cibonu? Ili je Bandić iz osobnog džepa pomagao u spašavanju kluba? Naravno da nisu. U Ciboni sigurno ima ljudi koji je nisu doveli do situacije u kojoj se danas nalazi. Mladih i predanih ljudi koji su spremni zasukati rukave, ali klub bi za početak trebao dobro razmisliti što i kako dalje. Ili još uvijek živi u 90-ima...
