Nećemo reći da je Velimir Perasović sa svojom Baskonijom uoči berlinskog Final Foura Eurolige u poziciji Claudija Ranierija i Leicestera uoči Premiershipa, no nije ni daleko od toga. Jer, dovoljno je pogledati proračune klubova da steknete neku sliku izgleda bivšeg hrvatskog izbornika da postane europski prvak i kao trener. Uostalom, to prate i kladioničari pa kažu da se daleko najviše može zaraditi na eventualnom uspjehu momčadi iz Baskije na čiji su naslov koeficijenti od 6 do 11.
Tri vijesti o kojima se priča
Srećom, nije u sportu uvijek po onoj “koliko para, toliko muzike” pa Baskonia ipak ima izgleda, tim više što je riječ o momčadi bespoštednih jurišnika. Uostalom, prisjetimo se samo dva Final Foura iz posljednje četiri godine u kojima su momčadi s najmanjim budžetom među završnom četvorkom osvajale krunu (Olympiakos u Londonu, Makabi u Milanu).
CSKA ima Boeing po mjeri!
Ovog trenutka u Europi nema kluba koji troši kao što to čini moskovski CSKA koji ove sezone ima na raspolaganju 37,8 milijuna eura. Istina, tek pola od toga, a možda i manje ide na plaće igrača, no i tih 17-18 milijuna ogroman je novac. Ostatak odlazi na održavanje pogona najvećeg ruskog košarkaškog kluba, jedinog u Europi koji ima po mjeri rađeni zrakoplov (Boeing 737), i to još od 2012. godine.
Drugi sudionik Final Foura po ulaganjima je istanbulski Fenerbahçe za koji se mislilo da će upasti u velike probleme nakon raskida poslovne suradnje s Ülkerom. No, to se nije dogodilo, unatoč ulaganju manjem za četiri milijuna eura. No, kada imate jedne sezone 29, a sljedeće 25 milijuna (od čega pola ide na igrače) onda to i nije dramatična razlika.
I Lokomotiv Kuban iz Krasnodara ima manji proračun nego prošle sezone, i to za 2,4 milijuna eura, no još uvijek je to za mnoge vrlo zavidnih 14,8 milijuna eura, od čega je na momčad potrošeno oko 5,5 milijuna eura.
Klub iz berlinskog kvarteta koji je bio najviše pogođen investicijskom krizom u košarci Perasovićeva je Baskonia. Toliko ga je uzdrmala financijska kriza u Španjolskoj da se morao odreći dugogodišnjeg kapetana Fernanda San Emeteria, koji je dobio veći ugovor u konkurentskoj Valenciji. Osim toga, Baskonia mora vraćati i dugove, pa je od ukupnih 8,5 milijuna eura, Perasović mogao samo četiri potrošiti na sadašnju momčad. No, i s proračunom koji nije možda ni među 15 najvećih u Euroligi, Peras se uspio plasirati na završni turnir i imat će status nagazne mine.
Svi treneri s Balkana
Na Perasovu žalost, Baskonia će se sutra u polufinalu namjeriti na najvećeg favorita za naslov Fenerbahçe, a on će svoje strateške ideje odmjeravati s idejama najtrofejnijeg europskog klupskog trenera Željka Obradovića.
„Osim što ima najboljeg trenera u Europi, Fener ima momčad koja nema puno rupa koje možete iskoristiti. No, nema nepobjedive momčadi. Moramo igrati svoju igru i vidjeti kamo nas to može odvesti“, ističe Peras, za kojeg njegov bivši suigrač iz reprezentacije koja je 1990. bila svjetski prvak ima samo riječi hvale:
„Sretan sam zbog Perasa jer sam ga uvijek poštovao kao osobu, a poštujem ga i sada kao trenera. On kontrolira svoju momčad tako da igračima daje slobodu koju trebaju. Recimo, ima potpuno povjerenje u centra Bourousisa, koji mu je to vratio svojom najboljom sezonom u karijeri“, kaže Obradović.
U drugom polufinalu nadmudrivat će se dvojica Grka. Dimitris Itoudis s klupe CSKA i Giorgios Bartzokas sa svojim lokosima.
Zanimljivo je da su sva četvorica trenera s košarkaškog Balkana, ali da nijedan od njih ne vodi momčad iz svoje zemlje.
