U prvoj epizodi HNS-ova podcasta posvećenog hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i nadolazećem Europskom prvenstvu gostovali su branič Domagoj Vida i fizioterapeut Nderim Redžaj.
Tri vijesti o kojima se priča
Prenosimo pojedine dijelove podcasta, a cijeli razgovor pogledajte u priloženom videu na kraju teksta.
Vidin Bešiktaš osvojio je tursko prvenstvo. Kako je prošla zadnja utakmica i kako ste pratili rezultat Galatasaraya?
„Bila je jako uzbudljiva završnica, nikada nije bilo napetije, ne samo u borbi za prvo mjesto nego isto tako i tko će ispasti. Ispala su četiri kluba, a sedam ih se borilo za ostanak. Jako smo sretni što smo osvojili dvostruku krunu. Imali smo sve u svojim rukama pet kola prije kraja, ali smo malo zakuhali, nešto slično kako to Hrvatska voli zakuhati. Na kraju smo ipak slavili i nitko sretniji od nas. Jedino nam je žao što zbog koronamjera nismo mogli slaviti s navijačima“, kazao je Vida u uvodu.
Nderim, otkada poznajete od Domagoja?
„Otkada je došao u reprezentaciju, tamo od 2013. Od tada radimo zajedno, što u reprezentaciji, a što u klubovima.“
Domagoj, kako je došlo do suradnje?
„Poslije mog transfera u Dinamo Kijev bili smo na pripremama u Marbelli. Sa mnom u klubu bili su još Niko Kranjčar i Ognjen Vukojević. Bili smo na jednoj večeri i razmišljali da uložimo u naše zdravlje, da uložimo u sebi. Budući da samo trojica u klubu, odlučili smo da pozovemo jednog našeg fizioterapeuta s kojim ćemo dodatno raditi kući. Izbor je pao na Nderima. Otada smo on i ja nerazdvojni, radimo već jako dugo. S nama je i Ivan Krakan, koji je sada u mladoj reprezentaciji. Mislim da smo svi skupa kliknuli, jako sam sretan i zadovoljan. Posebno se zahvaljujemo Nderimu, koji osim što me masira i jako dobro kuha.“
Sjećanja iz Rusije
Nderim se ubacio.
„Još bolje kuha Vida. Sve nas potrpa u automobil i pravac restoran, ha, ha, ha.“
Dijelite uspomene iz Rusije i najvećeg uspjeha u povijesti hrvatske reprezentacije. Nderim, koje vam prve slike prolaze kroz glavu? Baš u Rusiji, o dočeku ćemo poslije.
„Bunga, bunga“, ubacio se uvijek šaljivi Vida i izmamio osmijeh na lice Nderimu.
„Ma, znate, u Rusiji je prije svega bila jako bitna dobra atmosfera. Svaka utakmica nosi svoja sjećanja. Po meni ona finalna, bez obzira na ishod, to je naša najveća utakmica u povijesti. To je finale Svjetskog prvenstva, iznad te utakmice nema ništa, to je top, i to je san svakog igrača. Za mene je to utakmica broj jedan.“
Domagoj, kada se sjetiš Rusije, čeka se prvo sjetiš?
„Naravno da se sjetim svih tih utakmica, pogotovo finala. Ali vrlo rado se prisjetim i naših trenutaka, kada se nisu igrali utakmice, kada smo sjedili na večeri poslije svih naših obveza. Kada bi sjedili u sobi, rezali kulen, zabavljali se i pričali anegdote.“
"Visio sam kao luster"
Nderim, kakva su sjećanja na doček, na dolazak u Zagreb?
„Jednostavno si šokiran, kada izađeš iz aviona i vidiš tu masu ljudi od aerodroma pa do Trga. Jednostavno ne možeš vjerovati da je to moguće. Daj Bože da se varam, ali mislim da se za vrijeme mog života to neće ponoviti.“
Domagoj, visio s autobusa nekoliko puta. Tko te spašavao?
„Visio sam kao luster, držali su me izbornik i Suba. To je bio jedan pozitivan šok, sve znamo, da se ne ponavljam. Nevjerojatno je da nismo osjetili potrebu da idemo do toaleta. Držite te atmosfera, ta masa, svi ti ljudi. Bilo je stvarno prekrasno. Kad god mi je teško u životu, okrenem doček te utakmice i odmah se oraspoložim.“
Nakon finalne utakmice miješali su se osjećaji, žal i ponos. U kojem je trenutku ponos prebacio žal? Možda već na terenu kada ste čekali medalje?
„To je svakom pojedincu drukčije. Meni je bilo jako teško poslije utakmice. Svi su mi govorili: 'Digni glavu, bravo!' Ali kada si tako blizu da odete do kraja… Meni je to malo teže prolazilo, te emocije su mi se smirile tek u hotelu kada smo počeli slaviti. Sutradan sam na dočeku tek shvatio što smo napravili. Iako mi ni dan-danas to nije sjelo u glavi, jer jak je tempo, nema se vremena razmišljati, mora se ići dalje. Uživat ćemo u tome cijeli život, barem mi koji smo igrali.“
"Mandžo nam nedostaje"
Nderim, jedan od bivših igrača reprezentacije s kojim radio i privatno jest Mario Mandžukić. Mandžo je vrlo popularan u javnost, ali ima i jednu sliku nedodirljivog garda. Kakav je privatno?
„Isti kao i svi ostali suigrači. Za mene su oni prvenstvo svi kao ljudi kvalitetni, a tek zatim kvalitetni sportaši. Svi znamo kakav je Mandžukić, mister no good, ali u biti je duša.“
Vida se ubacio u svojem stilu.
„Dobar dečko, ali hm… Ne, šalim se. Dobar je dečko i nedostaje nam u reprezentaciji. Mislim da se prerano oprostio, ali to je njegov odabir, to poštujemo. Stvarno je duša od čovjeka, uvijek je spreman pomoć, ne samo nekima, nego svima. To je pokazao sto puta, i to će uvijek pokazivati. Jednostavno, to je on.“
Jedno od pitanja za Vidu je bilo: najdraži dio nogometnog treninga?
„Dan prije utakmice obično igramo stari protiv mladih i nakon toga imamo skraćene prekide, gdje idemo u dvojkama i onda završnica centaršut. Uvijek je tu neka zezancija, igra se u sto eurića. Igramo Broz i ja protiv Kove i Luke. Tko zabije više golova, taj je pobjednik.“
I tko dobiva češće?
„Uh, mislim da imam tu zalihe, ja i Broz smo debelo u plusu.“
"Mogu se zamisliti u Osijeku"
Biste li se mogli zamisliti da zaigrate za Osijek na Pampasu?
„Mogao bih se zamisliti, nekada mi to prođe kroz glavu, naravno. Osijek je moj klub, tu sam sve započeo, tu je bila moja prva utakmica za reprezentaciju. Jako sam sretan kada reprezentacije ode u Osijek. Gradi se taj stadion, bit će najljepši u Hrvatskoj i ovoj regiji, tako da vidim se tamo, ali ima još puno do toga, imam ugovor s Bešiktašom. Vidjet ćemo jednog dana, ne želim više žuriti, razmišljati što će biti. Utakmica po utakmicu, sezona po sezonu, pa ćemo vidjeti“, kazao je Vida i najavio Euro.
"Navijači uvijek od nas traže da pobjeđujemo, i mi se tako ponašamo, vjerujemo da možemo pobijediti svaku utakmicu. Imamo prava na to, ali ne smijemo puno pričati, puno najavljivati. Moramo ići utakmicu po utakmicu, igramo protiv dva domaćina, idemo proći skupinu, pa što bude. Imamo prave igrače, mlade igrače, imamo i neke nove ljude u stožeru. Moramo slušati izbornika, ne smijemo puno pričati. Kada puno pričamo ne prođemo dobro, a kada šutimo, radimo i slušamo, onda napravimo velike stvari", zaključio je Vida.
Cijelu emisiju pogledate u priloženom videu.
