Prava prijateljska, skoro pa revijalna utakmica u Istanbulu. I Hrvatska i Turska istrčale su u šarolikim sastavima, obje momčadi izgledale su prilično opušteno, i s jedne i s druge strane bilo je puno pogrešaka, i to kardinalnih.
Tri vijesti o kojima se priča
Stoga je golijada sasvim logična posljedica viđenog. Pogreške Turaka nas ne zanimaju previše, njihov problem, no brine što Vatreni uporno ponavljaju propuste, u kojem god sastavu bili.
Uvijek iste boljke muče Vatrene. Hrvatska prima previše pogodaka, to je naravno problem, a još je veći problem što ih prima uglavnom na vrlo naivan način. Da ne kažemo bezvezan.
Nisu samo prekidi problem
O prekidima su napisane epopeje, ali ništa manji problem je i izlaženje zadnje linije na duge lopte. Pokušaji postavljanja ofsajd zamki prečesto završavaju olako primljenim golom. Sjetite se drugog gola protiv Francuske. Tada je na dugu loptu zaspao Lovren, a izgledalo je da je ispao Uremović, a sada je malo „prilegao“ Vida, a ispao je Juranović.
VIDEO: Hrvatska zabila tri pogotka, ali isto toliko i primila u golijadi u Istanbulu!
Budući da nam obrambeni igrači očito nisu baš uigrani, a ni dovoljno koncentrirani, bilo bi bolje da i ne pokušavaju na takve lopte, koje idu na krilne pozicije, postavljati ofsajd zamke.
Da je zadnji red ostao na mjestu, vjerojatno bi lako osujetio tursku akciju. No bekovi moraju pratiti liniju, kada jedan od stopera krene naprijed, moraju i oni. Ako netko ostane, eto problema jer krilni igrač je onda u prednosti, ide u suprotnom smjeru i bek ga teško može stići.
Uzgred rečeno, nismo baš sigurni da je Juranović pogledao gdje mu stoje suigrači iz uže obrane. Bio je okrenut leđima od njih, nismo primijetili da je okrenuo glavu, pa izgleda da je napamet, onako na osjećaj istrčao ispred igrača kojeg je držao. Kako god, dojam je da zadnja linija prečesto preuzima rizik koji je posve nepotreban. To je akutni problem.
Kiša golova u Istanbulu: Pogledajte sve pogotke Hrvatske i Turske, padali su kao na traci
Moralo bi se znati koji je stoper vođa obrane, tko je naš Baresi, da se plastično izrazimo, jer Costacurta, Maldini i Tasssotti idu naprijed samo kad on krene. Baresi je bio sidro prema kojem se poravnavala čuvena zadnja linija Milana.
U ovoj hrvatskoj postavi to bi morao biti Vida, jer on je najiskusniji i najprekaljeniji, u kakvoj god formi bio, a očito je da baš i nije u nekoj bajnoj. Iako je Milan Badelj najveći krivac za prvi gol, Vidina reakcija nije bila baš najracionalnija, loše je procijenio da stiže blokirati. Igrač mu nije išao prema golu, nego na stranu i mogao je lukavije postupiti. No dobro, u nogometu se griješi, a utakmica je prijateljska i ne treba dizati preveliku larmu, iako je uvijek dobro ukazati na pogreške.
Ukupni dojam ipak je pozitivan jer Hrvatska je bolje stajala na terenu, imala je više od igre i da nije bilo tih pogrešaka vjerojatno bi upisala pobjedu. Ni remi u Istanbulu nije loš rezultat.
