Kao da već nije dovoljno zbunjujuće što je samo Europolovo izvješće zbog interesa istrage lišeno brojnih detalja. A još se i ne zna precizno je li predstavljen točan zbroj poznatih afera i procesa vođenih po različitim zemljama ili su u pitanju i novi slučajevi, ili je i jedno i drugo... pa se uz sve te nepoznanice još i lupa svašta, brkaju kruške i jabuke, povezuje nepovezivo: Debeli Tan, Šajber, Širić, Hrvoje Maleš, kladionice... sve u isti koš.

>> Štimac dobio sve što je htio, a usput se 'očešao' i o Bilića!

Nepoznavanje teme nadomjesti se istovremenim obrađivanjem svega što autoru padne na pamet, a da ima ikakvu, bilo kakvu, poveznicu s nogometom i kriminalom i od svega ispadne neprobavljiva musaka, a za prilog šum u komunikacijskom kanalu.

Dakle, klasično namještanje utakmica, kakvo se prakticiralo od davnih vremena (a nije izumrlo ni danas), vezano je isključivo za krajnji rezultat i raspodjelu bodova iz utakmice. Ekipa kojoj bodovi trebaju, preko suca i/ili protivničkih igrača, dodatno se „osigura“ da stvari ne krenu ukrivo. Legendarne su anegdote o tim „namještaljkama“ iz romantičnih nogometnih vremena, o sucima koji su imali cjenik za penal, korner, slobodan udarac u zoni šuta ili izmišljeni offside protivniku.

Od početka do kraja operacije nekoliko crnih torbi ili aktovki prijeđe iz ruke u ruku, stvar je totalno nepoštena i korumpirana, no, taj oblik kriminala manjeg je opsega i lakše iskorjenjiv od ovog u koje je upetljano klađenje. Motiv je lakše vidljiv, unaprijed je jasno koje su utakmice visokog rizika, oni koji muljaju ujedno su i sami izloženi i ranjivi.

Najpoznatija žrtva ovakvog oblika lažiranja utakmica je bivši predsjednik Olympiquea iz Marseillea, Bernard Tapie, koji je završio u zatvoru jer je namjestio utakmicu između svog kluba i Valenciennea. Motiv za namještanje bio je da Marseille lagano i bez stresa dobije utakmicu, osigura naslov prvaka i sačuva svježinu glavnih igrača za finalnu utakmicu Lige prvaka koju je nekoliko dana kasnije igrao protiv Milana. Stvar je uspjela utoliko što je „svježi“ Marseille u finalu dobio Milana 1-0, ali mu je oduzet naslov francuskog prvaka, a gazda je otišao u francuski Remetinec.

Ono što je razotkrio agent Maleš, nalik je gore iznesenom, iako ne baš isto. Preko Maleša je, čini se, dokazano da se sudačka organizacija otela kontroli i ubire „reket“. Tu se suci ponašaju kao kafanski orkestar: oni će svirati pjesme koje klijent poželi, ali zabava košta. To je zapravo korak dalje u odnosu na klasično namještanje starog kova. Prije se zainteresirana strana obraćala sucu kad bi joj to bilo zanimljivo. Onda su suci shvatili da se „prirez“ može ubirati i češće, pod motom „Ili si s nama, ili smo protiv tebe“. Ali ni to nije povezano s kladionicama, ili ako je, onda je to sekundarni efekt, ograničenog dosega.

Ako plaće ne da klub, naplatit ćemo se na šalteru kladionice

Puno više veze s klađenjem ima ono što se događalo u Hrvatskoj. Igrači ne primaju plaće i postaju ranjivi, idealan medij za manipuliranje. Ako plaće ne da klub, naplatit ćemo se na šalteru kladionice. To je prvi korak, tako često sve počinje. Baš takve situacije čekaju i vrebaju mešetari.

Namještanje utakmica povezano s kladionicama sto puta je teže locirati, dokazati i iskorijeniti. Ono što ide na ruku kriminalcima ovoga smjera je činjenica da je njihov izbor praktično neograničen. Zbog rezultata i bodova se namještaju samo važne utakmice, one koje o nečemu odlučuju. Kladionice, pak, mogu obrnuti novac na svima, posebno na nevažnima koje je i teže kontrolirati.

Pri vrhu popisa sumnjivih susreta mnogo je prijateljskih utakmica, igranih u sklopu priprema negdje na nekom od stotina terena u Turskoj. Ljepota posla (naravno, shvatite to uvjetno) je što se ne mora namjestiti konačni rezultat. U igri je i broj golova ekipe, broj golova na utakmici, broj golova u određenom poluvremenu, kazneni udarci i ono najunosnije: prijelazi iz-u i preokreti u zadnjih nekoliko minuta.

Primjer. Ako čvrsti favorit igra kod kuće protiv nekog iz donje trećine ligaške tablice, normalno je da koeficijent na pobjedu favorita bude 1,30 ili 1,35. Ali ako autsajder dobije prvo poluvrijeme, a favorit u nastavku dođe do pobjede, onda je koeficijent na uplatu barem 25,0. A još ako favorit gubi do 15 minuta prije kraja, pa preokrene u samom finišu, onda se na klađenju „uživo“ mogu zgrnuti golemi dobici. I na kraju, ništa se senzacionalno nije dogodilo. Favorit je pobijedio, samo što su oni koji su režirali utakmicu to umjesto 1,30, naplatili s 25,0 ili čak još puno više.

Simpatično mi je bilo vidjeti kako se internetska publika raspisala o „onoj“ utakmici Chelsea – Barcelona, čim je pukla priča o Europolovom izvješću. Ne ljudi, ako je itko namjestio tu utakmicu (a vjerujem da nije, no to je druga tema), onda to nije bila kladioničarska mafija. Zašto bi se oni umarali sa škakljivim parom polufinala Lige prvaka, utakmicom koju gleda cijeli svijet, a unutra igraju bogataši koje ne možeš kupiti sa sto tisuća eura? A za te pare „organiziraš“ da u prvoj kolumbijskoj ligi, u utakmici po izboru, padne golova koliko treba. Da na teniskom challengeru u Bogtepitajgdjeu mladi kvalifikant u prvom kolu tuče trećeg nositelja i još im ostane za ćevape.

Manipuliranje rezultatima, a da bi se ubrao profit na klađenju, najsofisticiraniji je oblik kriminala u sportu. Vjerojatno ga je nemoguće do kraja iskorijeniti. No, to ne znači da se treba predati. Visoke kazne za one koji budu uhvaćeni (bio to mali ili veliki dio njih) bit će stalna opomena mafijašima da si jedan dan „u lovi“, a sutra možeš biti iza rešetaka. Druge nema, u protivnom će kladiteljska gangrena pojesti sport.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.