Još uvijek nitko pouzdano ne zna zbog čega se Pralija odlučio na ovaj potez, no splitskom rivom već kruže „ćakule“ o motivima „bijega“, kako su Pralijin odlazak protumačili u RNK Split.
Neki su uvjereni kako iza svega stoje grupacije bliske Hajduku na čelu s gradonačelnikom Splita Željkom Kerumom, kojem je Split zajedno s njegovim predsjednikom i Kerumovim poslovnim suparnikom Slavenom Žužulom već godinama popriličan trn u oku. Oni koji dobro poznaju situaciju u gradu pod Marjanom kažu da je tim grupacijama zbog nekoliko razloga u interesu destablizacija Splita.
Javnosti je poznat žestoki obračun Keruma i Žužula oko zemljišta koje je u vlasništvu RNK Split, a koje Žužulu služi kao jamčevina za pozajmicu klubu oko tridesetak milijuna kuna. Čini se da se rat, koji je Žužul dobio u prvom činu, nastavlja na drugim frontovima. Žužul je također pobijedio Keruma i u bitki za Ivicu Križanca, ali čini se da „imperija“ sada uzvraća udarac.
Pralija je već četiri godine u Split na važnim funkcijama, zajedno sa braćom Žužul najzaslužniji je za streloviti uzlet „crvenih“ iz četvrte u elitnu hrvatsku ligu, pa je doista krajnje sumnjivo zbog čega se odlučio na „bijeg“ baš uoči derbija s Hajdukom?
Činjenica je da je Pralija dijete Hajduka, da je bio jedan od najomiljenijih igrača Torcide, nositelj je Torcidine nagrade Hajdučko srce, ali to nije dovoljan razlog za ovaj neočekivani postupak.
Neki svjedoci tvrde da je Pralija posljednjih mjeseci živio pod neviđenim pritiskom okoline koja uglavnom „diše za bijelu boju“. Najteže mu je bilo u jeku obračuna Igora Štimca i Zdravka Mamića za prevlast u Hrvatskom nogometu savezu. Pralija kao zakleti hajdukovac obnašao je funkciju sportskog direktora u klubu koji je stao na stranu Dinama, odnosno njegovog glavnog čovjeka Mamića.
Međutim, obračun Štimca i Mamića u međuvremenu je razriješen, prašina se već slegla, pa nije logično da je Pralija „pukao“ post festum cijele priče. Neki će reći da je Pralija odlučio otići nakon što je sa Splitove klupe smijenjen Ivan Katalinić i na njegovo mjesto doveden, odnosno vraćen Tonči Bašić, s kojim Pralija ima neke neraščišćene račune iz prošlosti. No, ni ta priča ne drži vodu, jer, kako doznajemo iz pouzdanih izvora, Pralija se složio s Katalinićevom smjenom, a nije bio niti protiv Bašićeva povratka na klupu Splita.
Zaključujemo da se nešto drugo „valja iza brda“. Teško da je „tajming“ Pralijeve ostavke slučajan. Ako je već prelomio da želi otići, mogao je to učiniti dan ili dva nakon gradskog derbija, što je sasvim logično. No, Pralija to ipak nije učinio. Zašto i zbog čega, u ovom trenutku samo on pouzdano zna. Čini se da se obračun Hajduka i Splita, odnosno Keruma i Žužula prelama preko Pralijinih leđa.
Saznajemo da je Slaven Žužul nakon svega kontaktirao Praliju kako bi od njega doznao o čemu se točni radi, ali navodno do nekog konstruktivnog razgovora nije došlo, jer se Pralija nalazio u nekoj vrsti emocionalnog sloma. Navodno je samo ponavljao: „Ne mogu to više izdržati, ne mogu…“
Doznajemo da je Pralijinom ostavkom zatečena i kompletna momčad Splita. Jasno i zbog čega. Većinu igrača u Split doveo je upravo Pralija. Oni koji možda stoje iza cijelog slučaju računaju na razdor unutar momčadi uoči ogleda s Hajdukom, no iz Splita poručuju da od toga neće biti ništa. Kažu da svlačionica stoji čvrsto uz klub, no bit ćemo puno pametniji nakon utakmice koja već nosiv radni naziv - „Bitka za Split“.
