Na pripremama Dinamove prve momčadi na Rogli Domagoj Vida dao je veliki intervju za službene stranice Dinama. Pričao je o svemu: od nogometnih početaka, Osijeka, Njemačke pa sve do sadašnjosti i Dinama.

Mislim da imamo stvarno dobru momčad, samo se trebamo koncentrirati na uspjeh koji vjerujem da možemo ostvariti

Kada si počeo igrati nogomet i kako je to izgledalo na početku?

''Počeo sam igrati nogomet sa sedam godina u Donjem Miholjcu za NK Jedinstvo. Stalno sam igrao sa starijima od sebe, puno radio s tatom u parku i svugdje gdje smo stigli da bi dobio poziv iz Osijeka. Prijatelj i ja smo svaki dan nakon škole putovali 50-tak kilometara do Osijeka na trening. Tamo sam prošao sve kategorije, a preselio sam se u Osijek kada sam krenuo u srednju školu.

>> Jerko Leko otkrio kako je propustio priliku karijere

Lončarević ga forsirao

U Osijeku si već sa 17 godina zaigrao za prvu momčad.

''Da, debitirao sam u Vinkovcima protiv Cibalije kod Miroslava Žitnjaka. Kada je nakon njega na mjesto trenera došao Ilija Lončarević onda me je on, 'ajmo reći, počeo forsirati i stalno sam igrao; prvo zadnjeg veznog, a onda desnog beka. Iz tih mlađih kategorija bih izdvojio trenere Prigla i Popovića, no moram priznati da sam od svih trenera u karijeri nešto naučio i svima sam itekako zahvalan. Stopera sam za prvu momčad počeo igrati kada je trener postao Tomislav Steinbrückner koji mi je bio trener u mlađim kategorijama i koristio me na stoperu. Na toj poziciji sam se potpuno snašao i igrao sam dobar nogomet te napravio transfer u Njemačku.''

Nakon dobrih igara u Osijeku otišao si u Njemačku, u Bayer Leverkusen. Je li ti bio šok otići iz Osijeka i svojih bližnjih u daleki Leverkusen?

''Oni su godinu i pol dana pratili moje igre u Osijeku da bi me na kraju kupili. Brzo se to nekako sve dogodilo, doslovno "preko noći" sam morao donijeti odluku otići ili ne i - odlučio sam se za odlazak. Naravno da mi nije bilo lako, zapravo bilo mi je jako teško promijeniti sredinu, klub, navike i sve ostalo. Nisam znao niti jezik, no sva sreća da je tamo već bio trener Zvonko Komes koji mi je puno pomogao i na tome sam mu zahvalan.''

U Leverkusenu nisi igrao koliko si htio. Što misliš - zašto je to tako? Mora li stranac u Njemačkoj biti puno bolji od domaćeg igrača da bi dobio priliku?

''Prva sezona, posebno nakon tako velike promjene, uvijek nekako i jest najteža pa ako tako gledamo na stvari onda čak i jesam nešto odigrao, ali nisam naučen sjediti na klupi i to mi je teško palo. Treneri su mi je stalno govorili kako je sve super i da odlično treniram i onda dođe utakmica - ja na klupi. Onda igramo europske utakmice, napravimo solidan rezultat i kažu da sam dobro igrao pa dođe prvenstvo - ja opet na klupi. Naravno da sam i u glavi "potonuo", no nekako sam se držao sve dok mi mjesec dana prije kraja sezone direktor nije rekao kako sumnja da će sljedeća godina biti drugačija. Tada sam odlučio da želim otići negdje gdje ću igrati i onda je došla ponuda Dinama.''

Htio sam u Dinamo!

Kako je izgledao tvoj dolazak u Dinamo? Pisalo se dosta da u početku nisi bio za takvu ideju.

''Naravno da to nije točno i ja nikada nisam rekao kako neću ići u Dinamo. Dinamo je najbolji hrvatski klub koji svake godine igra niz europskih utakmica i za svakog igrača je pravi izazov; posebno za Hrvata. Bio sam na odmoru u Turskoj i tamo sam imao ugašen mobitel da bi me po povratku kući zvali i pitali "hoću li ići u Dinamo?". Ja sam odmah rekao da hoću jer mi je najvažnije igrati. Kada je klub sve riješio u Njemačkoj, brzo sam otišao kući po stvari i u Zagreb na potpis ugovora.''

Bio si godinu dana u Njemačkoj, a sada si tjedan dana u Dinamu. Je li možeš napraviti neku usporedbu u organizaciji kluba, pristupu radu i kvaliteti?

''Iskreno, nije to neka razlika. Kada sam iz Osijeka išao u Bayer onda mi je to bio pravi šok, no doći iz Leverkusena u Dinamo nije neka razlika. Dinamo je stvarno odlično sređen klub, sve je na svojem mjestu i pravi je gušt biti ovdje. Naravno da su u Bayeru neke stvari na višem nivou, ali više je to zbog razlike između Njemačke i Hrvatske nego Bayera i Dinama; tamo je jednostavno sve skupa sređeno pa je i klubu lakše u tome funkcionirati.''

Što misliš o momčadi Dinama danas? Većinu igrača znaš iz raznih reprezentativnih selekcija.

''Mislim da imamo stvarno dobru momčad. Ima jako puno igrača koji su otprilike stari kao ja ili čak i malo mlađi što nam donosi golemu želju i htijenje, a s druge strane imamo nekoliko starijih dečki čije golemo iskustvo puno koristi nama mlađima. Ekipa je stvarno jaka i trebamo se koncentrirati na uspjeh koji vjerujem da možemo ostvariti. Što se tiče poznanstva, većinu dečki jako dobro znam. Kelava, Vrsaljko, Ademi, Badelj, Palić, Barbarić i svi ostali su igrači koje znam više od deset godina jer smo igrali jedni protiv drugih, a u reprezentaciji uvijek zajedno.''

Već djelujemo kao momčad

Liga prvaka se nameće kao krajnji cilj iako bi svaki europski iskorak bio golemi uspjeh.

''Ne mogu reći kako ćemo sto posto zboriti Ligu prvaka, ali mislim da imamo realne šanse. Trebamo biti pravi, dati svaku utakmicu sve od sebe i vjerujem da onda niti rezultat neće izostati. Naravno, teren je jedino mjerilo i sve priče uoči utakmice ništa ne znače dok se kvaliteta ne pokaže na terenu. Rekao sam već, mislim da imamo stvarno jaku ekipu, željnu uspjeha i već sada djelujemo kao momčad što je jako bitno i može biti presudno.''

Tvoj posljednji poziv u reprezentaciju nije najbolje prošao. Došlo je do incidenta zbog kojeg si udaljen iz reprezentacije pa malo opiši što se to točno dogodilo.

''Ma to je sve skupa bilo jako prenapuhano, ali ja ništa ne skrivam. Ti dečki su me par dana provocirali i sve je kulminiralo toga jutra kada sam ja bio vani što nisam smio biti, no ipak bih htio naglasiti kako je meni sezona bila gotova i da sam bio na odmoru. Unatoč toga, ponavljam kako se nisam smio tamo naći. Je li poznajem te ljude? Naravno da ih poznajem, svi se mi u mjestu znamo. U medijima je ispalo kao da se radi o nekim mlađim dečkima, a to su ljudi koji su stariji desetak godina od mene i mojih prijatelja. Provocirali su, moji prijatelji su rekli da me ostave na miru i da nemaju što biti ljubomorni na moj uspjeh da bi tu došlo do lakšeg naguravanja u kojem ja nisam niti sudjelovao. Kažem, stvarno tu ništa nije bilo da bi u medijima ispalo kao da smo prijatelji i ja prebili neke balavce.''