Dean Računica rodio se 5. prosinca 1969. u Šibeniku. Gradsko dite, fetivi Šibenčanin s Baldekina. Kompletan staž u omladinskoj školi odradio je u Šibenikovu dresu, mada se još od juniorskih dana nalazio na Hajdukovom radaru.
>> HNL-ov pojam blizanaca: Zemir i Edin kao Zinedin!
>> Samo je jedan naslov: Ronaldo iz Turčinovića!
>> Legendarni Fuad: Nije ni Messi ni Ronaldo, on je više kao Iniesta
Početak samostalne hrvatske lige zatiče ga u matičnom klubu. Bila su to i za grad i za klub Šibenik teška vremena. Zbog neposredne ratne opasnosti Šibenik je cijelu sezonu igrao u gostima. Prvu utakmicu na Šubićevcu uspijevaju odigrati tek u zadnjem kolu. Šibenik ruši Dinamo 3-1, Računica zabija gol i - potpisuje za Hajduk.
Iz Hajduka otišao kod Otte Barića
Svoj prvi mandat u bijelom dresu Računica je začinio osvajanjem prvenstva i kupa. Okusio je i Ligu prvaka, igrao u skupini one slavne sezone 1994/95, ali četvrtfinale s Ajaxom nije dočekao. Tijekom zimske stanke ostvario je svoj prvi inozemni transfer, u Austriju Salzburg. Tamo je tada stanovala prava mala hrvatska kolonija: Otto Barić, Nikola Jurčević, Marinko Koljanin, Tomislav Kocijan... ali "Dejo" to razdoblje ne pamti baš po dobrom. Razlog su ozljede: lom noge, pa teža ozljeda gležnja i još štošta, spriječili su ga da se iskaže do kraja. Godinu dana prije isteka ugovora, vraća se u Hajduk.
Što se trofeja tiče, klub s Poljuda tih godina prolazi kroz sušno razdoblje. Dinamo je složio "dream team" s Prosinečkim, Marićem, Cvitanovićem, Šimićem... i ne može ga se skinuti s vrha. U europskim kupovima to su godine utakmica s Malmom, Schalkeom, Fiorentinom...
Majstor slobodnjaka
Računica je bio jedan od najvećih majstora slobodnih udaraca koje je HNL ikada imao. Zabio je krasan gol Schalkeu iz slobodnjaka, a 1999-te se otisnuo još jednom preko granice.
U trenutku kada je došao u Tel Aviv, Hapoel je bio gladan trofeja. Nakon 13 godina osvojili su duplu krunu, a naš Računica bio je jedan od boljih igrača lige. No, onda su počeli problemi u raju, sukob s trenerom, lagano nezadovoljstvo... - i odlazak u Kinu. Nakon šest mjeseci Kine očekivao je nastavak karijere "negdje u tom kvartu", ipak, umjesto toga, treći put u karijeri sletio je u Split.
Šef svlačionice tada je Slaven Bilić, poslije će ga naslijediti Zoran Vulić, a Računica se kao iskusan igrač uklapa u momčad u kojoj su igrali Srna, Pletikosa, Vejić, Andrić, Bule... Potkraj kolovoza 2003. junak naše priče zabio je najdraži i najposebniji gol u karijeri. Hajduk je u pretkolu Kupa UEFA igrao protiv Hake, izgubio u gostima 2-1 nakon jadne igre, a kako su prethodno izgubili i od Zaprešića, navijači su bili "malo nervozni".
To je ona famozna epizoda s grobovima iskopanim na poljudskom travnjaku. U uzvratu protiv Hake Računica je postigao jedini gol za pobjedu 1-0 i prolaz dalje. Bio je to čudan udarac, poluškarice preko glave, neobična putanja preko dvojice protivnika - ravno u gol. Taj je pogodak donio nove europske utakmice, onu s Grasshoppersom i tragično ispadanje protiv Rome.
Prekid karijere zbog problema sa srcem
Posebno upečatljiv bio je kraj 2003. Petog prosinca proslavio je 34-ti rođendan, dan poslije zabio Dinamu u pobjedi 3-1. Tada nije ni znao da će mu to biti zadnja utakmica u karijeri. Nešto poslije dijagnosticirani su mu srčani problemi, i mada je ostao uz momčad, karijera profesionalnog nogometaša bila je gotova.
No, mogla je početi karijera trenera. Vodio je kadete i juniore (Čop, Trebotić, Jozinović...), bio jedan od pomoćnika u Vučevićevu i Mišinom stožeru, a posebno priznanje dao mu je Slaven Bilić kada ga je u svom izborničkom mandatu više puta angažirao kao skauta koji je promatrao utakmice budućih protivnika. Pekao je zanat uz Ivu Šuška i Ivana Katalinića, a danas je trener drugoligaša Junaka iz Sinja.
Žali li za nečim?
"Realno, nisam napravio ono što sam trebao i po talentu i znanju mogao. Fali mi kao šlag na karijeru igranje u nekoj od liga "Petice". Bile su neke kombinacije s HSV-om i Monacom, ali nije se završilo do kraja kako treba. A mislim da sam mogao imati i više od dva nastupa za "Vatrene", koliko god da je na mom mjestu bila super jaka konkurencija."
Kako je biti trener, razmišlja li još kao igrač?
"Biti igrač je nešto najljepše na svijetu. Tvoje je samo da maksimalno treniraš, da se spremiš za trening i utakmicu najbolje što možeš, a o ostalom se brinu drugi. Biti trener je puno zahtjevnije, imaš 20-25 igrača, jednako toliko karaktera i svaki njihov problem ujedno je i tvoj'', rekao je Dean Računica za GOL.hr.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
