Čačiću „kapa do poda“ zbog toga što je uveo Dinama u Ligu prvaka, „kapa do poda“ i što je Milana Badelja vratio na njegovu prirodnu poziciju u sredinu terenu, čime mu je pripomogao u ostvarenju lukrativnog transfera u inozemstvo, no moramo primijetiti kako je, najblaže rečeno, pretjerao s odlukom da zauvijek izbaci iz momčadi Jerka Leku i Nikolu Pokrivača.
>> Šok u Dinamu: Čačić zauvijek potjerao Leku i Pokrivača!
Ako se za Pokrivača i mogu pronaći neka logična objašnjena zbog čega je dospio na „crnu listu“, ne vidimo zbog čega je Čačić odlučio trenirati strogoću na Leki? Mnoge je iznenadila Čačićeva konstatacija kako su Leko i Pokrivač odstranjeni jer ne želi imati igrače u momčadi koji se nedovoljno zalažu.
Leko je posljednji igrač Dinama kojem bi se to moglo predbaciti. Ako u Dinamu postoji igrač koji „grize“ do maksimuma, koji gura glavu gdje drugi neće ni kopačku, onda je to upravo Leko. Otkad se vratio u „modri“ dres, Leko nije igrao samo na poziciji vratara. Gasio je „vatre i požare“ od bekovskih do krilnih pozicija, i kod Jurčića i kod Čačića, a zna se da najbolje od sebe može dati na mjestu zadnjeg veznog.
Iako je imao status reprezentativca, uvijek se bez pogovora žrtvovao za momčad, u ključnim utakmicama pristajao je zatvarati rupe na pozicijama na kojima nikada nije igrao. Znao je da time puno riskira, znao je da „lutalice“ na kraju najčešće „izvise“, ali ipak je pristajao na što neki drugi igrači, i to s puno manjim pedigreom, sigurno ne bi.
Svojim iskustvom, energijom i agresivnošću često je nosio momčad u teškim trenucima. Djelom a ne riječima demonstrirao je pred „modrim“ mladcima kako se bori za boje kluba i kako se odrađuju i „najprljaviji“ zadaci ako je to u interesu momčadi. To je i ključan razlog zbog čega ga je Zdravko Mamić odlučio postaviti za kapetana nakon odlaska Badelja u HSV. Istog tog Badelja Čačić je spasio od „tihog umiranja“ uz aut-liniju, a sada zamjera Leki što ne želi prolaziti sličnu kalvariju. Ironija sudbine.
Ako je sve navedeno poznato, zbog čega se Čačić odlučio za tako drastičan potez? To je pitanje koje zasad nema konkretan odgovor, ali pozadina sukoba ipak se nazire. Navodno je do „kratkog spoja“, kako saznajemo, došlo nakon utakmice sa Splitom. Priča kaže kako se Leko požalio treneru da nije baš sretan što u posljednje vrijeme sve manje igra i da bi htio igrati na svojem prirodnom mjestu – u veznom redu – a ne na boku.
Tek kad je Dinamo izborio Ligu prvaka, Čačić je objavio svoju odluku koja je sve iznenadila, pa čak i glavnog čovjeka kluba – Zdravka Mamića
Leko je i za vrijeme Jurčića znao reći da nema ništa protiv toga da popunjava rupe ako trener nema adekvatnog rješenja za akutne bočne pozicije. Međutim, Leko nije bek, a ni krilo, to nisu njegove prirodne pozicije i ne može se očekivati da na njima stalno igra. I da, k tome, na njima još i briljira, kao što nije briljirao protiv Maribora u prvoj utakmici i zbog čega je ispao iz udarne momčadi za uzvrat na Ljudskom vrtu.
Saznajemo kako Čačić u prvom trenutku nije posebno burno reagirao na Lekine opaske, koje su, budimo realni, prilično nevine. Tek kad je Dinamo izborio Ligu prvaka, Čačić je objavio svoju odluku koja je sve iznenadila, pa čak i glavnog čovjeka kluba – Zdravka Mamića.
Nema sumnje kako će Maminjo „presuditi“ u ovom slučaju. Njegova je ipak zadnja. Izvršni predsjednik „modrih“ vraća se u Zagreb iz Monte Carla sa ždrijeba Lige prvaka. Doznajemo da bi se u petak poslijepodne trebao dogoditi sastanak na kojem će sudjelovati Mamić, Leko i Čačić. Nakon toga, bit će poznata Lekina, a vjerojatno i Pokrivačeva sudbina.
Vjerujemo i nadamo se kako će na kraju prevladati razboritost, da će se Čačić „ohladiti“ i da će poništiti svoju drakonsku odluku. U trenutku kada je uveo Dinama u Ligu prvaka, kada je ostvario najveći uspjeh u trenerskoj karijeri, Čačić nema potrebu stvarati konfliktne situacije koje nikome na kraju neće donijeti puno koristi. Vrijeme je za uživanje u velikom uspjehu, a ne za svađe.
