Prošetao je Ivo Ergović, a s Ivom nije bilo zezancije. Podsjetio je i samog Svevišnjeg na grčku mitologiju. Nogometni ''Bog Mars'' sa Drave. Kakva fizionomija, kakva frizura, kakav ratnički stav.
>> Dovoljno je reći: Đoni, Đoni Tafra...
>> Veldin Karić: Čarobni nogometni 'vagabundo'
Ivo je godinama bio nesalomljiva kičma osječkog prvoligaša. Čovjek koji je utkao svoju nogometnu emociju u najveće euro uspjehe osječkog kluba posljednjih dvadesetak godina.
Jesen 2000. nezaboravna euro partitura Ive i prijatelja. Osijek gori, pali su Brondby, bečki Rapid s Dejanom Savičevićem, stigao je češki doprvak Slavija. Gradski vrt je rasprodan. Bjelica predvodi momčad, a evo i Ive odmah do njega.
Stanko Mršić ima desnu ruku na terenu, to je Ivo. Jedini temperamentniji lik od njega na cijelom stadionu, jedini koji je u stanju glasnije podviknut, jedini kojeg slušaju jednako kao i imotskog trenerskog maga. Osijek pobjeđuje 2:1, no u uzvratu je Slavija deklasirala Osječane i prekinula san o proljeću u Europi.
Nezaboravni zadnji vezni upisao je 258 nastupa za Osijek i Belišće. Debitirao je čak i za reprezentaciju, ali je ostao na debiju. Odradio je jednu sezonu i u Salzburgu.
U idealnoj postavi Osječana u HNL-u sigurno bi se našlo mjesta za dugokosog, borbenog Slavonca iz Feričanaca. Nedaleko od Našica odrastao je tako hrvatski Emmauel Petit, nešto muževnija verzija.
Postigračka karijera odnijela je Ivu u trenerske vode. Nije se dokopao prvoligaških angažmana, ali je trenirao nekoliko niželigaša. Od porečkog ''Jadrana'' do županijskih ligaša poput NK ''Fešk''. I ništa se nije promijenilo. Osim jednoga – Vjeran Simunić ima konkurenciju. Konačno.
Duga kosa je i dalje tu, bikerski izgled i britak pogled. Trenerski imidž ne odudara previše od igračkog. I ne treba, jer da odudara ne bi se ni našao u našem serijalu 'Kultni likovi HNL-a' i vašim HNL sjećanjima.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
