„Modri“ su stigli do jedanaestog poraza zaredom, a Belgijci su ih svojevremeno nanizali dvanaest. Ne postigne li Dinamo pogodak u posljednjem kolu protiv kijevskog imenjaka, izjednačit će se s Maccabijem iz Haife i Deportivom koji do sada jedini nisu zabili u natjecanju po skupinama.
>> Maminjo u nevjerici: Dinamo u Portu nizao šanse i uvjerljivo – izgubio!
>> Čačić: Konačno smo izgledali kao momčad, protiv Kijeva će biti još bolje!
Crni niz je nastavljen, ali ako ništa drugo, Dinamo je u Portu pao „muški“. Momčad Ante Čačića na Dragau je odigrala najbolju partiju u ovosezonskoj Ligi prvaka. „Modri“ su se žestoko borili, ali doista nisu imali sreće, a ni dovoljno znanja da realiziraju barem jednu od tri-četiri odlične šanse. Sammiru se nema što zamjeriti kod onog „projektila“ s kojim je pogodio vratnicu. Nedostajali su tek milimetri da to završi u mreži, no Fatos Beqiraj ne može se izvući na Fortunu. U tri je navrata imao lijepu priliku zatresti mrežu, ali svaki put je reagirao presporo. Međutim, pozitivno je što se uopće našao u šansama za pogodak.
Dinamovi problemi s realizacijom nisu od jučer, gol-razlika 0:13 jasno govori da „modri“ nemaju u svojim redovima rasnog strijelca, no već pomalo živcira što im protivnici konstantno zabijaju pogotke već iz prve šanse. Pad koncentracije zadnje linije u uvodnim minutama ponavlja se iz utakmice u utakmicu. Netko redovito „zakunja“, kao kod gola Lucha Gonzaleza. Naravno da je daleko teže igrati kada primite „jeftin“ pogodak.
Ipak se može reći da je Dinamo odigrao vrlo dobro prvo poluvrijeme. Bio je ravnopravan suparnik dvostrukom europskom prvaku. U drugom dijelu je, kao i obično, došlo do raspada sustava. U dvobojima s „velikim dečkima“ dinamovci u finišu utakmice dišu na škrge. Očito je da ne mogu pratiti ritam suparnika. Zaključak je samo jedan – neki nisu dobro kondicijski pripremljeni ili plaćaju danak svojem nesportskom životu.
Čačić je petnaestak minuta prije kraja utakmice povukao potez koji je mnoge začudio, a neke možda i naljutio. Izvadio je iz igre Sammira, svojeg najboljeg igrača i ljubimca čelnog čovjeka Dinama Zdravka Mamića, koji je iz svečane lože u nevjerici gledao što su njegovi igrači promašivali. Možemo samo pretpostavljati kako se Maminjo osjećao kada je shvatio da će Alen Halilović opet dobiti tek „mrvice“ od minuta. Što li je tek pomislio kada je Čačić izvadio njegova Filha?
„Sammir je u posljednje vrijeme imao problema s tetivama, pao mu je ritam. Uvođenjem Puljića prešli smo na 3-5-2, gurnuli Vrsaljka i Pivarića gore, a dva napadača stavili na njihova dva stopera“, nekako je neuvjerljivo Čačić objasnio nakon utakmice.
Čini se da su Čačiću Sammirovi problemi s tetivama eufemizam za rečenicu – nije spreman za 90 minuta. Možda je Sammirov nenadani izlazak s terena imao veze s burnim vikendom u zagrebačkim noćima? Ako i jest, nije bio jedini. Sammir je svejedno opet bio najbolji igrač Dinama na utakmici. Osim toga, jednom u životu se događa oslobađanje hrvatskih generala. Svaki građanin Republike Hrvatske koji drži do sebe morao je taj povijesni događaj proslaviti kako i dolikuje - uz pjesmu i zdravicu! Svima je oprošteno i opravdano.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
