Prošle su 24 godine otkako se održalo premijerno izdanje natjecanja 'Starog kontinenta' kojem je domaćin bila Francuska. Prvenstvo se vratilo u zemlju trikolora, koji su ovoga puta iskoristili prednost domaćeg terena i osvojili naslov prvaka. Te se godine zlatnim slovima u povijest upisao Michel Platini koji je i dan danas najbolji strijelac završnog turnira svih vremena s devet pogodaka.
Tri vijesti o kojima se priča
Na iduća dva izdanja dobivali smo premijerne prvake, koji su, da bi došli do naslova, morali slaviti protiv zemlje domaćina. Najprije je to napravila Nizozemska, a potom i Danska.
EP FRANCUSKA – 1984.
Broj sudionika: 8 (Francuska, Danska, Belgija, Jugoslavija, Španjolska, Portugal, SR Njemačka, Rumunjska)
Polufinale: Francuska - Portugal 3-2 (1-1) - produžetak, Danska - Španjolska 4-5 kazneni udarci (1-1)
Treće mjesto –
FINALE: Francuska - Španjolska 2-0
PRVAK: Francuska
Najbolji strijelac: 9 - Michael Platini (Fra)
Za mnoge stručnjake EP u Francuskoj bilo je jedno od najatraktivniji do sada odigranih. Sustav kvalifikacija bio je isti kao četiri godine ranije. Domaćinu se pridružilo sedam pobjednika skupina, među kojima i Jugoslavija i to na nevjerojatno šokantan način. 'Plavi' su vizu za Francusku izvadili pobjedom u zadnjem kolu u Splitu protiv Bugarske (3-2) pogotkom Ljubomira Radanovića u zadnjoj minuti. Taj će susret zauvijek ostati upamćen po legendarnom uskliku komentatora Mladena Delića – "Ljudi moji, je li to moguće!"
Osim Jugoslavije, završnicu EP-a izborile su i Danska, Belgija, Španjolska, Portugal, Rumunjska i SR Njemačka. Ponovno su vraćena polufinala nakon skupina, a među četiri najbolje vrste plasirali su se domaćini, Danska, Španjolska i Portugal. Jugoslavija je doživjela debakl, tri poraza uz razliku pogodaka 2-10.
Francuzi su u polufinalu pobijedili Portugal u produžetku 3-2, nakon što je susret u regularnom dijelu završio 1-1. Druga polufinalna utakmica riješena je boljim izvođenjem jedanaesteraca jer je nakon 120 minuta bilo 1-1. Španjolci su bili uspješniji od Danaca i slavili su 5-4. Utakmica za treće mjesto nije se igrala, dok su u finalu snage odmjerili Francuzi i Španjolci. Domaćin je slavio 2-0 golovima Platinija (57.) i Brune Bellonea (90.). Bilo je to prvenstvo koje je obilježio Michel Platini. Osim što je bio ključni čovjek 'Tricolora' na putu do zlata, bio je i prvi strijelac prvenstva s devet pogodaka.
EP SR NJEMAČKA – 1988.
Broj sudionika: 8 (SR Njemačka, Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska, Engleska)
Polufinale: SR Njemačka - Nizozemska 1-2, SSSR - Italija 2-0
Za treće mjesto -
FINALE Nizozemska - SSSR 2-0
PRVAK: Nizozemska
Najbolji strijelac: 5 - Marco van Basten (Niz)
Na završnicu osme europske smotre, uz domaćine Nijemce, plasirali su se Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska i Engleska. Prvenstvo je odigrano u osam njemačkih gradova, a izostali su branitelji naslova Francuzi, koji su nakon trećeg mjesta na SP-u u Meksiku 1986. imali smjenu generacije.
Njemačka se unaprijed pripremala za novu proslavu, momčad su predvodili izbornik Franz Beckenbauer i kapetan Lotthar Matthaus. Dvije godine ranije Elf je u Meksiku izgubio finale SP-a od Argentine i očekivalo se njihov trijumf na domaćem tlu. No prvenstvo je obilježila narančasta boja i trojac Frank Rijkaard, Ruud Gullit i Marco van Basten. Premda su Nizozemci otvorili prvenstvo porazom od Sovjeta (0-1), potom su nanizali četiri pobjede i došli do naslova prvaka. U skupini su porazili Engleze (3-1) i Irce (1-0), u polufinalu Njemačku (2-1), a u finalu Zbornaju 2-0 golovima Gullita i van Bastena.
Put SSSR-a do finala išao je preko Nizozemske (1-0), Engleske (3-1), Irske (1-1) i Italije (2-0), no u finalu nisu imali izgleda protiv Oranja. Finale je odigrano na Olimpijskom stadionu u Münchenu pred 72.000 gledatelja, a utakmice u Njemačkoj u prosjeku je gledalo 60.000 gledatelja, što je nadmašilo sve dotadašnje turnire.
EP ŠVEDSKA – 1992.
Broj sudionika: 8 (Švedska, Danska, Francuska, Engleska, Nizozemska, Njemačka, Škotska, ZND)
Polufinale: Švedska – Njemačka 2-3, Danska - Nizozemska 5-4 jedanaesterci (2-2)
Za treće mjesto –
FINALE: Danska - Njemačka 2-0
PRVAK: Danska
Najbolji strijelci: 3 - Henrik Larsen (Šve), Tomas Brolin (Šve), Dennis Bergkamp (Niz), Karl-Heinz Riedle (Njem)
Prvenstvo u Švedskoj senzacionalno je obilježila Danska. Sasvim sigurno danska priča je jedna od najvećih u nogometnoj povijesti.
Na prvenstvu je po posljednji put nastupilo osam reprezentacija. Završnicu su izborile Švedska, Francuska, Engleska, Nizozemska, Njemačka, Škotska, Jugoslavija i Zajednica Nezavisnih Država (ZND) kao nasljednik SSSR-a. Međutim, zbog agresije na Hrvatsku i sankcija UN-a UEFA je zabranila nastup Jugoslaviji, a umjesto nje na završni turnir je pozvana Danska. Izbornik Richard Moller-Nielsen dva je tjedna prije početka turnira skupljao igrače po plažama i bez ikakvih priprema otputovali su u Švedsku. Međutim, premda su u Švedsku doputovali kao rezerva i bez najboljeg igrača Michaela Laudrupa, Danci su se prevođeni Peterom Schmeichelom i Brianom Laudrupom u domovinu vratili kao europski prvaci.
Nakon što su u prve dvije utakmice protiv Engleske (0-0) i Švedske (0-1) osvojili samo jedan bod bez postignutog pogotka činilo se kako će brzo kući. Francuzima je protiv Danaca trebao samo bod za prolaz, no Danci su šokirali suparnika i pobjedom 2-1 prošli dalje zajedno sa Šveđanima. U drugoj skupini polufinale su očekivano izborili Nizozemska i Njemačka.
Danska serija je nastavljena i protiv Oranja. Nakon što je utakmica završila 2-2, Danska je boljim izvođenjem jedanaesteraca stigla do finala. U drugom polufinalu Njemačka je pobijedila domaćina 3-2. U finalu su Danci naoružani velikim samopouzdanjem igrali sjajno i na krilima vratara Schmeichela stigla do pobjede 2-0. Pogotke su postigli Jensen (18) i Wilfort (78).
