Tri vijesti o kojima se priča
Vijest koja je u rano jutro stigla iz Beča rastužila je sve ljubitelje najprestižnijeg automobilističkog sporta.
Andreas Nikolaus Lauda, poznatiji kao Niki Lauda, u 71. godini života preminuo je u snu od posljedica bolesti, nakon što se proteklih godina borio s mnogim zdravstvenim problemima.
Lauda je bio trostruki svjetski prvak u Formuli 1, ali najpoznatiji nije bio ni po jednoj od te tri šampionske godine (1975., 1977., 1984.), već po onome što se dogodilo 1976. godine tijekom Velike nagrade Njemačke na Nurburgringu.
U jednom je trenutku izgubio kontrolu nad bolidom Ferrarija koji je vozio, udario sa strane, vratio se na stazu i – zapalio. Bolid je počeo gorjeti, a nekoliko trenutaka kasnije na mjesto događaja stigli su neki njegove kolege. Arturo Merzario bio je taj koji ga je izvukao iz plamtećeg bolida i spasio mu život.
Preživio tešku nesreću, ali posljedice su bile strašne
Sigurnosni aspekt u Formuli 1 tada nije bio ni blizu na nivou današnjeg, ni kad su u pitanju bolidi ni kombinezoni u kojima su vozači bili odjeveni za vrijeme utrka, pa su posljedice za Laudu bile strašne: pretrpio je teške opekline glave, nagutao se vrućih otrovnih plinova koji su mu oštetili pluća i krv. Kaciga mu je u jednom trenutku spala s glave i ostavila lice sasvim izloženo vatri. Unatoč svemu tome, bio je svjestan svega što se dogodilo, ali su ga liječnici svejedno stavili u induciranu komu.
Izgubio je i većinu desnog uha, kosu na desnoj strani glave, obrve i očne kapke. Nakon te nesreće do kraja života je uvijek nosio kapu kako bi prikrio brojne ožiljke koji su ostali.
Ta 1976. bila je godina žestoke borbe za naslov između Laude i Jamesa Hunta. Poslije strašne nesreće Austrijanac se neko vrijeme oporavljao i propustio još dvije utrke, da bi se nakon mjesec i pol dana vratio na Velikoj nagradi Italije.
U konačnici je Lauda u šampionskoj utrci ostao kratak za jedan bod, ali već je iduće sezone pomeo konkurenciju i stigao do svoga drugog naslova s Ferrarijem.
Jedini koji je uzeo naslove s Ferrarijem i McLarenom
Otišao je nakon toga u Brabham s kojim nije imao takvih uspjeha, ali po dolasku u McLaren počeli su mu polako slagati bolid dostojan njegova imena i to je 1984. došlo na naplatu. Itekako najbrži bolid na stazi imao je McLaren, a Lauda je osvojio naslov prvaka sa samo pola boda prednosti u odnosu na momčadskog kolegu Alaina Prosta.
Tom titulom Lauda je ispisao povijest jer je postao (i do danas ostao) jedini vozač koji je osvajao naslov prvaka s dvije najuspješnije momčadi u povijesti Formule 1: Ferrarijem i McLarenom.
Po završetku vozačke karijere otišao je u poduzetničke vode, ali bez Formule 1 nije mogao pa se vratio kao TV komentator, u ulozi po kojoj su ga upamtili svi mlađi ljubitelji toga sporta.
