Svi najvažniji upitnici u ovoj sezoni Formule 1 otklonjeni su i prije posljednje utrke, Velike nagrade Abu Dhabija.
U takvoj situaciji, nije iznenađenje što je glavna zvijezda uoči nedjeljne utrke Fernando Alonso.
Legendarni Španjolac odluku o povlačenju iz F1 donio je još ljetos, prije nego li je sezona nastavljena nakon ljetne pauze. Utrka u Abu Dhabiju će, po svemu sudeći, biti posljednja u njegovoj F1 karijeri, premda na press-konferenciji to nije htio decidirano kazati.
Na pitanje hoće li se, poput nekih drugih legendi ovog sporta, naknadno ipak vratiti utrkivanju, Alonso je kazao:
"Nikad ne recite nikad. Tko zna, možda u travnju ili svibnju iduće godine budem očajan dok na kauču budem gledao utrku i poželim se vratiti. Ipak je ovo nešto čime se bavim cijeli život."
A sad: 500 milja Indianapolisa
Tim riječima je 37-godišnji Španjolac podgrijao maštu fanova, ali zasad njegov prioritet ipak ostaje utrka 500 milja Indianapolisa, gdje pobjedom želi kompletirati sveto trojstvo automobilističkog sporta (Velika nagrada Monaca, 24 sata Le Mansa, 500 milja Indianapolisa).
S obzirom na njegove godine, a i činjenicu da će teško dobiti priliku za povratak u nekom bolidu konkurentnom za pobjeđivanje u utrkama, u ovom trenutku kao sigurnija oklada čini se ona da će Alonso u nedjelju Formuli 1 reći zbogom, a ne doviđenja.
Ukoliko se u Abu Dhabiju ne dogodi neko čudo poput serije kvarova i/ili izlijetanja bolida onih najboljih, Alonso će ostati na 32 pobjede u F1 karijeri i ukupno 97 postolja.
Šesti je po broju pobjeda u povijesti Formule 1, treći najmlađi pobjednik neke utrke (Velika nagrada Mađarske 2003.), drugi najmlađi s osvojenim pole-positionom i ono najvažnije, dvostruki je svjetski prvak.
U izravnoj borbi brži od Schumachera
Godine 2005. i 2006. s Renaultom je nadvisio Michaela Schumachera i Ferrari, na što je bio i ostao posebno ponosan. Dobitna kombinacija bila je Alonso u bolidu Renaulta, a Flavio Briatore u boksu kao dirigent izvrsno organiziranog orkestra.
S 25 godina je Alonso imao dva naslova svjetskog prvaka u džepu i činilo se da mu je samo nebo granica.
Brzina koju je posjedovao, spremnost za rad na usavršavanju bolida i pozitivna drskost - imao je sve ono što mu je bilo potrebno s jednom momčadi napravi onoliku dominaciju koliku je imao Schumacher s Ferrarijem.
No, onda je stigao potpis za McLaren, koji je uoči te 2007. označen kao najbolji bolid na gridu, brži od Ferrarija koji više nije imao Schumachera (otišao u mirovinu) i od Alonsove ex-momčadi Renaulta i od BMW Saubera, a o ostalima da i ne govorimo. Momčadski kolega bio mu je - Lewis Hamilton, koji je kao projekt McLarena stigao na velika vrata u Formulu 1, ali kako mu je to bila prva sezona, ulogu favorita sasvim opravdano dobio je Alonso.
McLaren izabrao Hamiltona
Da će Alonso kompletirati hat-trick naslova svjetskog prvaka, bilo je prilično izvjesno, ali sezona je otišla u neželjnom smjeru za njega i McLaren, a vrhunac je bila špijunska afera kada je dokazano da su u momčadi imali informacije iz boksa Ferrarija o raznim zanimljivostima koje su im koristile.
Niti uz sve to Alonso nije uspio postati prvakom (Kimi Raikkonen je uzeo titulu slavljem na Velikoj nagradi Brazila), a netrpeljivost između njega i Hamiltona eskalirala je do te mjere da je postalo jasno kako u 2008. neće biti mjesta za obojicu. I Alonso je otišao...
Vratio se u Renault, da bi 2010. ponovno dobio priliku u konkurentnom bolidu - Ferrariju. I već u prvoj sezoni mogao je postati prvak, ali je izgubio naslov u posljednjoj utrci, na istoj postaji gdje će se voziti i ove nedjelje.
37 krugova koje neće zaboraviti
Veliki broj fanova automobilističkih sportova reći će vam i danas, u situaciji kad s očajnim bolidom McLarena Fernando redovito osvaja bodove, da Alonsa smatraju najkompletnijim i najboljim vozačem novije ere Formule 1. Stvar je to subjektivnog dojma, naravno, a mi se ne možemo oteti našem kako Alonso jest bio fantastičan, ali onih 37 krugova koliko se u Abu Dhabiju 2010. u bitci za titulu vozio iza Rusa Vitalija Petrova umnogome tu tezu dovodi u pitanje.
Nekoliko je situacija bilo 'stani-pani' u kojima Alonso nije reagirao u stilu nekog tko pretendira biti prvak. A baš taj gard, to je ono s čim problema nisu imali oni koji zbilja jesu najveći u povijesti ovog sporta - Michael Schumacher i Ayrton Senna.
Alonso nije taj rang, ali je nedvojbeno briljantan vozač koji će nedostajati Formuli 1. Ne znamo žali li za prosipanjem titule iz 2007. ili iz 2010., ali sigurni smo da je ovakav kalibar vozača morao napraviti više od dva naslova prvaka.
