Na današnji dan prije točno 15 godina Goran Ivanišević napravio je jedan od najvećih pothvata u povijesti sporta kada je s pozivnicom, kao 125. igrač svijeta, osvojio najvećih teniski turnir svijeta - Wimbledon! Ivanišević je šokirao svijet, rasplakao cijelu Hrvatsku i napravio podvig koji će wimbledonsko svetište pamtiti za sva vremena!
Put je vodio preko Moye, Roddicka, Safina, Henmana...
Sjećate li se tog njegovog puta? Igrao je odmah prvog dana u prvoj rundi mečeva protiv Frederika Jonssona, švedskog kvalifikanta. Nije ni ponudio break-loptu Šveđaninu, te je slavio sa 6:4, 6:4, 6:4.
"Svaki puta kada prođem kroz vrata All England Cluba osjećam se kao novi čovjek", rekao je Goran nakon uvodne pobjede.
Uslijedio je Španjolac Carlos Moya kojem Ivanišević u tri prethodna meča nije uzeo nijedan set. Španjolac je dobio prvu dionicu u tie-breaku, a onda je Goran 'poludio' i sa 6:3, 6:4, 6:4 izborio treće kolo.
Tamo ga je čekao novi Amerikanac na sceni, 18-godišnji Andy Roddick koji je te sezone uzeo dva ATP naslova i pobijedio najboljeg igrača svijeta Petea Samprasa. Međutim to Gorana nije spriječilo da upiše još jednu sigurnu pobjedu sa 7:6(5), 7:5, 3:6, 6:3.
"Sad sam u drugom tjednu i sada je sve moguće", rekao je Goran i nije bio u krivu.
U drugom tjednu njegov prvi suparnik bio je Britanac Greg Rusedski, koji je bio uvjeren da ima priliku zaustaviti hrvatskog tenisača. Ivanišević je slomio Rusedskog u tie-breaku prvog seta, 7:6(5), a onda s glatkih 6:4, 6:4 izborio četvrtfinale gdje ga je čekao Rus Marat Safin.
Rus je bio na pragu da postane prvi igrač svijeta, osvojio je US Open godinu dana ranije, no protiv Ivaniševića nije išlo, a to je i sam priznao.
"Jednu jedinu šansu dobio sam od Gorana. Bit će mi žao ako ne ode do kraja", rekao je Safin, koji je upisao poraz 7:6(2), 7:5, 3:6, 7:6(3). Ulaskom u polufinale naš je tenisač postao prvi igrač u povijesti koji je s pozivnicom ušao u poluzavršnicu nekog Grand Slam turnira.
Trodnevno polufinale, pa finale u ponedjeljak
To je sve bila samo uvertira u ono što nas je čekalo u iduća četiri dana! Tri dana polufinala protiv Tima Henmana i finale koje je odigrano u ponedjeljak. Ivanišević je još jednom slomio srca Britanaca kada je sa 7:5, 6:7(6), 0:6, 7:6(5) i 6:3 slavio protiv Henmana. Kiša je konstantno prekidala sjajan meč u kojem se momentum mijenjao iz seta u set. No u konačnici je sudbina htjela da se Goran plasira u svoje četvrto wimbledonsko finale.
Australac Patrick Rafter čekao je u finalu drugu godinu zaredom, nakon što je 2000. poražen od Petea Samprasa s 3:1 u setovima. Činilo se to kao idealna prilika da australski veteran osvoji svoj treći Grand Slam naslov, no Ivanišević je imao drugačije planove.
Prva tri seta završila su identičnim rezultatom 6:3, a od toga su dva otišla na stranu našeg igrača. Onda je pala koncentracija Goranu pa je Rafter uzeo četvrtu dionicu sa 6:2 te plasirao meč u najdramatičnijem mogućem smjeru. Nakon šest gemova sa svake strane nije bilo pobjednika, a kod vodstva Australca 7:6 učinilo se kao da bi Splićanin mogao po četvrti put u karijeri ostati bez velikog trofeja. Rafter je na servisu Gorana imao 0:30, no četiri uzastopna poena kao da su slomila Australca.
U idućem gemu Goran je tri puta fantastično reternirao i oduzeo početni udarac Rafteru. Iako je bio poznat kao bombarder kada je servis u pitanju, Ivaniševića je servis zamalo izdao u tom gemu. Propustio je prve tri meč lopte, napravio dvije dvostruke pogreške na njima, a jednom je Rafter lobom spasio meč loptu. Ipak, dobio je Goran i četvrtu priliku, ispalio servis, a Rafter reternirao u mrežu...
Sreći nije bilo kraja. Njegov otac Srđan nije trebao ni putovati zbog srčanih problema koje je imao, no došao je bodriti svog sina u činilo se posljednjem pohodu na Wimbledon.
"Bojim se da će me netko probuditi i reći 'nisi osvojio Wimbledon'. Dosta sam gledao druge kako ljube ovaj trofej. Sada je moj", rekao je Goran nakon podizanja 'kante' na svom najomiljenijem turniru.
Doček u Splitu pred 150 tisuća ljudi
Idućeg dana Ivanišević se vratio u Split gdje su ga na splitskoj Rivi dočekale tisuće i tisuće navijača. Brojke kažu oko 150 tisuća ljudi stiglo je pozdraviti šampiona!
"Da nisam rođen u Splitu bio bi ku... od ovce", rekao je Goran po povratku u rodni grad, a onda pred okupljenom masom poentirao.
"Ovo može samo Split. Ma kakav Brazil. Brazil je ku... za ovo".
Ta pobjeda najvećeg hrvatskog tenisača ostala je zapamćena kao jedan od najvećih sportskih uspjeha u svijetu svih vremena. Nitko nije vjerovao da Ivanišević nakon tri izgubljena finala (1992., 1994. i 1998.) ima glavu da se plasira u još jedno finale, a kamoli ga osvoji! Kakvu je stvar napravio najbolje je opisao Andre Agassi.
"Znam kako se osjećaš. Suosjećao sam sa svakom suzom. I ja sam zaplakao. Sretan sam jer si svima pokazao da si pravi", poslao je poruku faksom legendarni Agassi.
Goran je i dan danas inspiracija mnogima. Sve je moguće, pa čak i kada vas svi otpišu i uopće ne znaju da još postojite u svijetu aktivnih sportaša. Ivanišević je dokazao da ukoliko vjerujete u sebe, samo nebo je granica!