„Hrvati još žive“, pomalo iznenađeno ističe jedan od najčitanijih meksičkih sportskih portala Medio Tiempo nakon što je Hrvatska u Amazonskoj deklasirala Kamerun.
HRVATSKA rapsodija u prašumi: Najveća POBJEDA ikad na SP-ima!
Svijet oduševljen Hrvatskom, a posebno jednim imenom: 'Dovedite ga u Premier ligu!'
Očekivao se „rumble in the jungle“ a dogodilo se gaženje, „vatreni“ su pregazili kamerunske „lavove“ poput stampeda slonova. Možda će netko reći da to i nije bio neki problem budući da su kontra sebe imali potpuno razbijenu i međusobno zavađenu vojsku, no Kamerunci su dobro ušli utakmicu a počeli su se raspadati tek nakon što se primili prvi pogodak.
Sprint poput Robbena
„Hrvatska je odigrala sjajnu partiju. Usprkos remiju s Brazilcima tek će u Recifeu pasti odluka o putniku u drugi krug natjecanja“, piše spomenuti meksički portal koji polako priprema stomilijunsku naciju na neizvjesnu borbu s Hrvatima koji ne žele samo tako odustati.
Meksikanci su se očito potajno nadali da će posljednja utakmica u skupini biti samo formalnost, no na njihovu žalost „party“ moraju otkazati, tek ih u zadnjoj utakmici u skupini očekuje najveće iskušenje. Ako izgube od Hrvatske, uzalud im remi sa „selecaom“. No, Meksikanci su ipak u prednost, njima je dovoljan i remi, a Hrvatska mora pobijediti ako želi u drugi krug.
Gotovo svi meksički mediji ističu kako je Hrvatska povratkom Marija Mandžukića u momčad zabljesnula punim sjajem. Neprijeporno je da Mandžo daje hrvatskoj momčadi posebnu težinu, međutim, usprkos njegova dva pogotka mišljenja smo kako je prvo ime utakmice na Amazonia Areni bio Ivan Perišić, koji je i protiv Brazila bio ponajbolji hrvatski igrač. Majstorskom asistencijom Ivici Oliću kod prvog gola načeo je Kamerunce, a drugim pogotkom zapečatio je sudbinu „lavova“ . Ne znamo koliku je maksimalnu brzinu dosegao u sprintu prije gola, ali vjerojatno nije daleko od Robbenova rekorda koji je Nizozemac postavio na utakmici sa Španjolskom.
Perišić u formi života
Kamerunci na ovom Mundijalu možda djeluju kao skupina razularenih desperadosa na dopustu, no ako išta imaju, onda je to hitrina i izdržljivost, a Perišić je s loptom u nogama poput brzog vlaka odmaglio svojem pratitelju, pogledao vratara koji je krenuo na presijecanje i hladnokrvno zabio na prvu stativu.
Nakon dugotrajnog lutanja i traženja, Perišić je u formu života ušao na najvećoj pozornici. Zajedno sa svojim klupskim kolegom, neuništivim Olićem, jedan je od glavnih aduta „vatrenih“ pred veliki meč s Meksikancima. Perišić igra odlično u oba smjera, i napad i obranu, pun ga je teren, centrira, puca s distance, probija i zabija. Ako ovako nastavi, mogao bi se prometnuti u jednu od zvijezda Mundijala.
Srnin cetaršut za Mandžinu glavu
Raduje i dobra partija Darija Srne koji je nagovijestio povratak u staru formu. Srnini proboji i centaršutevi po desnoj strani mogli bi biti odlučujuće oružje protiv Meksikanaca. Iako Meksikanci u obrani uopće nisu niski, protiv Brazila se moglo zamijetiti da su ipak nešto deficitarniji u skok igri, a Hrvatska trenutačno ima možda i najbolje svjetskog napadača u igri glavom. Treba li reći da se radi o Mandžukiću koji je svoj prvi gol na svjetskim prvenstvima zabio upravo glavom. Mandžo je u posljednje dvije sezone zabio toliko golova glavom da je to teško i prebrojati.
Hrvatska ruši neugodnu tradiciju
Modrić i Rakitić odigrali su sasvim pristojnu partiju, Sammir je opravdao Kovačevo povjerenje, bio je rastrčan i pravovremen u predaji lopte, imao je nekoliko finih proigravanja. Obrana je malo plivala na otvorenju utakmice, Pranjić je na lijevoj strani trebao veću pomoć suigrača, ali kasnije je sve sjelo na svoje mjesto. Ne treba od pobjede nad Kamerunom raditi preveliku senzaciju, jasno je da su neke stvari poklopile, dobra igra, malo sreće i nered u kamerunskoj momčadi, ali Hrvatska doista može s puno optimizma gledati prema sudbinskom ogledu s Meksikancima.
Malu nelagodu izaziva činjenica da Hrvatska u posljednjim utakmicama u skupinama na velikim turnirima, a koje su odlučivale o plasmanu u drugi krug, redovito gubila i remizirala. I 2002., i 2004. i 2006. i 2012. „vatreni“ su ispadali nakon što u posljednjoj utakmici nisu uspijevali doći do potrebne pobjede. No, za sve postoji prvi put, ova generacija ima sve potrebno da konačno sruši i tu neugodnu tradiciju.