Finale Wimbledona ponudilo je epsku, gotovo petosatnu dramu. Roger Federer i Novak Đoković upriličili su meč za pamćenje, a na kraju se radovao srpski tenisač, koji je osvojio svoju petu titulu na travi All England Cluba.
Međutim, kada bi nekome nakon meča pokazali statistiku bez konačnog rezultata, lako bi se mogao zabuniti i pomisliti da je slavio Federer.
Švicarac je imao 14 poena više od Đokovića (218:204), više asova (26:10), bolji postotak poena nakon prvog i drugog servisa, više breakova i winnera, veći postotak poena na mreži, a ipak je – izgubio.
Đoković je praktički bio bolji samo u osvojenim setovima, a to je ono što se ipak na kraju računa. Najbolji je to pokazatelj njegove mentalne snage, kvalitete koja se ne može prikazati brojevima, ali na kraju ga je dovela do pobjede.
Vjerojatno najbolji primjer dogodio se u 18. gemu petog seta u kojem je Federer imao dvije meč-lopte. Tradicionalno Federeru naklonjena publika – što je još jedna otegotna okolnost za Đokovića – već je slavila naslov svog ljubimca, ali Đoković je ''iz bunara'' izvukao break i vratio vodu na svoj mlin. Pobjednički treći set osvojio je kao i prethodna dva – u tie-breaku.
Uzalud su na kraju Federeru bile sve statistike u njegovu korist. Priznanje za umjetnički dojam zasigurno ide njemu, ali trofej na kraju ide u vitrinu fantastičnog Novaka Đokovića.
Pogledaj na Twitteru