Hrvatska vaterpolska reprezentacija od sva četiri polufinalista Europskog prvenstva upisala je najuvjerljiviji trijumf u četvrtfinalnim susretima.
Barakude su potopile Gruziju s okruglih 10 razlike, a bez obzira što je Hrvatska na papiru imala najlakšeg suparnika, ono što veseli uoči samog raspleta i borbe za medalje je maksimalno ozbiljan pristup i angažman.
U napadu pametno i bez srljanja, u obrani izuzetno agresivno i koncentrirano - recept je koji je primijenila naša reprezentacija protiv nedoraslih Gruzijaca.
"Za nas Europsko prvenstvo tek počinje", izjavio je izbornik Ivica Tucak u mix-zoni poslije utakmice.
I nije nimalo pogriješio, dapače. Sav ovaj spektakl u Spaladium Areni, sa svim popratnim sadržajima, nije organiziran s mišlju da bi se zadovoljili ulaskom u polufinale i dalje što bude.
Ne, Hrvatska ovdje želi medalju, po mogućnosti onu najsjajniju. Naslov prvaka Europe, 12 godina poslije onog osvojenog u Zagrebu kraj Save, nešto je što bi ovoj generaciji koja je tek prošla proces pomlađivanja bio ne samo fantastičan uspjeh, nego i veliki podstrek za sve ono što ih čeka pod nacionalnom kapicom.
Hrvatskoj na putu do finala stoji reprezentacija Italije - fizički moćni, a istovremeno brzi i neugodni Settebello. Talijani su svoj posao na ovom Euru obavili besprijekorno, prvo su protutnjali kroz skupinu sa sve tri pobjede, a zatim i nisu dozvolili da im Francuska napravi isto ono što i Srbiji. Svi ih hvale, a ako je suditi prema ovome što smo u proteklih 10-ak dana imali prilike vidjeti u Spaladiumu, s razlogom pljušte pohvale na njihov račun.
No, na putu do europskog zlata ionako ne možeš eskivirati obračun s najjačima. Hrvatska je na ovom euru svladala Maltu, Francusku i Gruziju, uz remi s Grčkom u skupini. Neka Italija postane najveći skalp.