Veliki intervju Blaženka Lackovića: "To mi je obilježilo karijeru, a mogli smo još igrati za Hrvatsku"

Počelo je Europsko rukometno prvenstvo. Oči cijele rukometne javnosti gledaju prema dvoranama u Mađarskoj i Slovačkoj, a veliki rukometni zaljubljenik je i legendarni Blaženko Lacković.

Ivano Balić morao navući "marker" na treningu: I Mihić dobio pozitivan test, Horvat pozvao novi dvojac

Najbolji lijevi vanjski hrvatskog rukometa svih vremena idol je mnogim generacijama, pa tako i autoru ovog teksta, a kultni status legende postigao je čudesnim igrama u najdražem mu dresu. Za Hrvatsku je odigrao 195 utakmica i zabio čak 571 gol, a 2013. je odigrao zadnju, ne svojom odlukom, priznaje i on da je mogao više…

Povodom Eura Lacković je dao veliki intervju za gol.hr, govorio je o pomlađivanju reprezentacije zbog koje je i on ''prekrižen'' još 2013. godine sa samo 32 godine. Istaknuo je nekoliko novih imena i otkrio da mu je jedna stvar obilježila karijeru, a to je popularni nadimak haubice iz Novog Marofa.

Lacković je prava ikona hrvatskog sporta, za Hrvatsku je osvojio nevjerojatnih devet medalja, olimpijsko i svjetsko zlato, po dva europska i svjetska srebra, a ugrabio je i po jednu broncu s Eura i SP-a.

Što danas radi Blaženko Lacković?

''I dalje sam u rukometu, trenutno sam trener HSV-a. Počele su nam pripreme, tu sam pomoćni trener i spremamo se za drugi dio sezone. Možemo biti zadovoljni zato što smo odigrali jednu dobru polovicu sezone, tu smo s mladom ekipom, ali nismo još sigurni u ostanak matematički, to je primarni cilj. Dosta su nas hvalili, govorili su da ćemo biti dosta visoko, ali najbolje je što prije riješiti ostanak u ligi'', kaže Lacković.

Kako si vidio Francuze? Nisu bili toliko jaki kao prije…

''Mislim da svi imaju problema na ovom Euru zbog korone, treneri nisu mogli pripremiti ekipu, oni su odigrali jednu solidnu utakmicu izuzev Fabregasa i Mema, oni su bili razina iznad, a ostali su sasvim u redu odigrali. Još uvijek je to čvrsta ekipa, ali teško je nakon prve utakmice pričati, još ne znamo ni kakvi smo mi, pogotovo ovo nakon Duvnjaka, Cindrića pa i Mamića koji nam je otpao u zadnji trenutak zbog obrane… Mnogima je ovo prvo natjecanje. Bili smo dobri u obrani i tu smo im nanijeli probleme.''

Da stavimo na stranu ta tri isključenja koja su nas skroz izbacila iz ritma, je li možda presudila klupa s puno mladih i neiskusnih igrača?

''Mislim da je to neka mala kombinacija svega. Prvo je bio peh što su te neke lopte koje je Pešić jako dobro obranio završile u aut pa u njihove ruke. Bio je Pešić sjajan, možda se to ne vidi po statistici jer su te tri lopte koje je obranio poništene jer je sviran sedmerac. Kontre smo promašili, tri važne lopte. Nismo ih bacili u nervozu, gurali smo na crtu previše i tu smo kažnjavani i naravno, jedno veže drugo i onda je došao crveni karton, suci su se pogubili, izgubili smo ritam, srljali smo i nažalost nije moglo više.''

Mišljenje o Srbima? Kao da to nije ona reprezentacija s Eura 2020., sada imaju to zajedništvo.

''Čini mi se da im je taj španjolski trener dao neku mirnoću, oni su oduvijek imali dobre igrače, ali nije bilo kemije, bilo je puno problema, ali sada imaju trenera koji je jako sustavan i zna točno što treba. Pokušava ih na normalan način dovesti u red. Imaju i oni problema s koronom, ali po komentarima trenera su jako zadovoljni. Ukrajinu su prošli vrhunski. Jako nezgodna utakmica za nas jer nam je ključ'', kaže Lacković.

Jesmo li prebrzo pomladili reprezentaciju i u drugi plan stavili igrače poput Karačića, Marića, Šege, Štrleka…?

''Sada kad sam trener ovdje, gledam to drugačije. Svaki trener ima neku svoju viziju i način igre i on je 24 sata u danu u tome. Mi se tu malo uključimo u siječnju i u kvalifikacijama, mi svi imamo neki pogled zbog čega ovo, zbog čega ono, ali izbornik je tu, tu je Ivano Balić, imaju kapacitet za donijeti odluku. Naravno da imamo tu kvalitetu u drugim igračima koji nisu pozvani da ih ne nabrajam, ima ih dosta, ali čuo sam da je ideja pomlađivanje i skupljanje iskustva za iduća natjecanja. HRS je stao iza svega toga, treba to gledati navijački, a ja to gledam sve prije kao jedan navijač'', pojašnjava Blaženko.

Možda i najbolji šuter nakon tvog odlaska bio je Stipe Mandalinić, on od 2018. nije u reprezentaciji, a igra i dalje odlično. Je li možda šteta što ne koristimo Stipu u najboljim godinama?

''Ne znam puno o tome, ja sam uvijek simpatizirao Stipu zato što je bio dobar šuter kojeg možeš dobro iskoristiti u ekipi, problem svima njima je ta igra u obrani, tako da svaki trener ima neko svoje mišljenje. Stipe i u Makedoniji igra odlično, zabija lagane golove što olakšava napadu, to je moje mišljenje što se tiče Stipe, ali reprezentacija je ta koju stvara izbornik. Imamo mi tu i neke druge igrače. Mislim da smo mi svi premalo unutra i znam da je to osjetljiva tema jer sam i sam trener.''

Hrvatska se dugo muči s vanjskim šutom, već na nekoliko prvenstava to nije bajno. Kako riješiti taj problem?

''Vanjski šut je samo jedna od stavki napada, ali jako bitna stavka. Napadač obranu, otvaraš prostor pivotu, olakšava napad i prodišeš bolje. Ali moramo biti svjesni da ni u svjetskom rukometu više nema takvih igrača, danas su golmani koji još bolje rade s blokom nego prije, ali nismo mi jedini koji imaju taj problem. Ali lijepo je vidjeti taj potencijal Jaganjca i Martinovića, Mamić je tu, Srna mi se jako svidio, to je ono što nedostaje i to je ono što je dobro. Tin Lučin isto napada dobro. Jedva čekam tu utakmicu protiv Srba, mislim da oni mogu samo rasti u igri'', rekao je Lacković pa istaknuo veliki problem koji je zahvatio Hrvatsku.

''Nema Duvnjaka, tu nema igrača poput Cindrića, Marića i Mamića. To je ako da Francuskoj nema Mema, Remilija, Karabatića, tako da tu Duvnjak fali puno, zbog njegove osobnosti i tog naboja kojeg donosi. On je najbolji na svijetu u toj 5-1 obrani, moramo biti svjesni nedostataka, ali i mirniji na kritikama, no što se tiče hvaljenja, treba pričekati, lijepo je to sve vidjeti, ali idemo mi polako na iduću utakmicu. Promašujemo te kontre koje ne bi trebali, ali vraćali smo se fantastično u obranu, ima segmenata igre koji su bili dobri.''

Francuzi i dalje drže starije igrače, jesmo li mi prerano odustali od Balićeve generacije? Jesmo li trebali kopirati njihov sustav?

''Karabatić je tu, ima 37 godina, bez obzira što on nije igrači više toliko dobar, ali vidi se da pomaže, pojava je na terenu i dio je te pobjedničke generacije. To je jako lijepo što oni to njeguju, imali su Abaloa, Omeyer je do zadnje sekunde bio u reprezentaciji… Zasluge se cijene i drže se toga. To je dio njihovog potpisa. Mi smo se odlučili za neke druge stvari, ne samo sad, već puno godina unazad za mlađe igrače, mi smo i dobili te mlade igrače, je li to moglo ići u drugom smjeru, jesmo li mi mogli više dati, ostaje upitnik, mislim da bi se to sigurno mogli, svatko od nas je bio spreman, mogli smo pomoći, ali rukomet je toliko brutalan i moraš biti na najvećoj razini. Francuzima je to donijelo rezultate, mi smo išli drugim putem, imamo i mi tu rezultate i dobili smo mlade igrače. Stariji su nešto više mogli dati, to je sigurno. Što se tiče mene, to bi bila neka druga uloga, ne bi bilo kao prije jer smo svi mi bili potrošeni. Nije da bi bili na toj razini, to se mora priznati'', iskreno će Lacković.

Tko ti je dao nadimak haubice iz Marofa koji je obilježio karijeru Blaženka Lackovića?

''To mi je dao Božo Sušec, zabio sam gol 2003. Španjolskoj ili Njemačkoj, on je to rekao. Vidiš, to mi je stvarno obilježilo karijeru kad bolje razmislim. Pogotovo u reprezentaciji, davno je to bilo…'', završava Lacković.