Kultni vinkovački klub - Cibalia - već je godinama u dubokoj krizi, točnije agoniji kojoj se ne vidi kraj.
„Nažalost, ali potpuno očekivano, većinski vlasnik Grad Vinkovci (op.a. 52 posto) nije se pokazao kao vlasnik koji može biti uspješan u takvom zahtjevnom i kompliciranom biznisu kao što je nogomet, što je evidentno iz dugogodišnjeg nazadovanja i stagnacije kluba. Evo, samo jedna digresija, najbolji vinkovački trener u zadnjih dvadesetak godina - Mile Petković - miljama je udaljen od Cibalije, a klub je u velikoj krizi. To puno govori kako se vodi klub“, kaže nam Zoran Tomić, bivši igrač i trener Cibalije, a trenutačno nezavisni nogometni konzultant, koji je u Akademiji HNS-a školovan prije svega za ulogu sportskog direktora.
Tomić je široj vinkovačkoj javnosti najpoznatiji kao ugledni odvjetnik i najveći manjinski dioničar Cibalije. Budući da Tomićeva konzultantska tvrtka A-Tomic sport drži 25% dionica Cibalije, logičnim se čini da je pravi sugovornik o gorućim pitanjima u vinkovačkom drugoligašu, posebice najavljenoj prodaji kluba novom investitoru.
Prilikom posljednjeg otvaranja javnih ponuda za kupnju dionica Cibalije nije zaprimljena niti jedna koverta. Sredinom listopada najavljeno je da će novi pokušaj biti početkom nove godine, i to vrlo vjerojatno pod bitno povoljnijim uvjetima.
"Dok su svi prodavali dionice Cibalije, ja sam ih kupovao"
„Da vam budem iskren, nemam pouzdanih informacija što se točno događa. Možda će se to nekima učiniti čudnim budući da sam najveći manjinski dioničar kluba, no nisam uključen u rad Uprave i nemam nikakvu funkciju, tako da do mene ne pristižu službene informacije. Pouzdano znam samo jedno: dok su svi prodavali dionice Cibalije, jedino smo ih ja i još nekolicina najvjernijih navijača kupovali“, kaže Tomić i ističe da je i njemu teško shvatljivo kako to da čelnici Cibalije nikako ne uspijevaju pronaći strateškog partnera.
„Klub s takvom poviješću ne bi trebao imati problema pronaći investitore. Vidimo da postoji interes ulagača u neke hrvatske klubove koji imaju puno manju tradiciju od Cibalije. Koliko znam, ponajviše iz medija, neki poslovni ljudi pokazivali su interes, i to u nekoliko navrata, ali na kraju bi se uvijek sve izjalovilo. Kako i zašto, ne znam. To treba pitati ljude koji vode klub.“
Situacija je dosta čudna. Ponekad se čini da čelni ljudi Cibalije javno traže potencijalnog ulagača, a privatno mole Boga da ga ne nađu. Gdje vi vidite najveći problem Cibalije, koja je u stalnoj besparici i naočigled propada? Je li novac najveći problem?
„Tvrdim da za uspjeh u nogometnom biznisu 50% otpada na financije, a 50% na znanje vođenja sportske politike i poslovnog upravljanja. Ako imaš puno novca, a nemaš znanja o sportskoj politici, propast ćeš. Ako imaš puno znanja, a nemaš novca, opet ćeš propasti. Poznato je da je u proteklih tridesetak godina Cibalia potrošila prilično velika financijska sredstava. Da je s tim novcem raspolagala racionalno i vodila kvalitetnu sportsku i poslovnu politiku, danas je mogla biti uspješan klub na razini Rijeke ili Maribora.“
"Pokazao sam da se može uspjeti s malo novca"
Bili ste trener prve momčadi i sudjelovali u kreiranju sportske politike kluba. Što je pošlo po zlu?
„Ja sam se školovao na akademiji HNS-a 8 godina i stekao sam UEFA PRO licencu. Već tada se znalo da se školujem za sportskog direktora, da mi je to najveća želja. To su znali i profesor Mihačić i kolege polaznici. Bio sam u generaciji s Vranješom, Babićem, Stanićem i Bišćanom. Mogu reći da su me respektirali i oslovljavali s direktore. I taj posao je moja budućnost, time se sada želim baviti. Prihvatio sam se trenerskog posla u Cibaliji samo zato da pokažem kako se i s malo uloženih sredstava može voditi uspješna sportska politika. Interes kluba je najvažniji, a ne pojedinaca u klubu.“
Kako ste to pokazali? Jeste li imali uspjeha?
„Evo vam dva-tri plastična primjera: Dijete kluba, odlični nogometaš Jakov Puljić, koji je u Prvoj juniorskoj HNL ligi postigao više od 20 golova, nekoliko sezona u prvoj momčadi nije bio ni na mapi kod različitih prvoligaških trenera. Puljić je kod mene postao glavni igrač i poslije je ostvario tri transfera. Uspio je kao nogometaš“, kaže Tomić i nastavlja:
„Sličnu stvar sam napravio i s Jakovom Filipovićem, kojeg sam snimio dok je igrao za Bijelo Brdo. Doveo sam ga u Cibaliju i ubrzo je postao njezin ponajbolji igrač. Prije mene bio je dvaput na probi u Cibaliji i oba puta su ga procijenili neperspektivnim. Filipović je ubrzo postao najbolji stoper Druge HNL, pa ponajbolji stoper Prve HNL. Odigrao je i tri utakmice za seniorsku hrvatsku reprezentaciju te ostvario transfer u belgijski Lokeren. Obojica su mi se javno zahvalili i ne mogu reći da mi nije bilo drago.“
Tomić se prisjetio još dva slučaja, u kojima je odigrao bitnu ulogu.
„Ključna riječ je povjerenje. Na moju inicijativu doveli smo i Andreja Lukića, koji je tada bio 28. igrač u Osijeku, te Marka Malenicu, koji je bio 4. vratar u Osijeku. Također sam im obećao da će igrati i igrali su. Lukić je poslije iz Osijeka ostvario visok transfer u portugalsku Bragu, a Malenica je danas jedan od najboljih hrvatskih vratara. Moja satisfakcija je da su svi nabrojani igrači uspjeli i da mogu živjeti od nogometa. To mi je dovoljno.“
"Vođenje Cibalije donijelo mi je probleme u gradu, čak me je i svećenik kritizirao"
Tomić podcrtava da je time dokazao vinkovačkoj sportskoj javnosti da se s malo novca može postići dobar rezultat.
„Cibaliju sam ostavio na 4. mjestu Druge lige, a što je podjednako važno, napravio sam kvalitetnu selekciju igrača. Da bi igrač uspio, ključno je da ima povjerenje sportske politike kluba. Nitko ne može postati igrač ako klub ne stane iza njega. Tu je najvažnija nezavisna, stručna i objektivna procjena svakog igrača od strane stručnjaka različitih profila i specijalnosti, kao i periodično revidiranje i dopunjavanje tih procjena. Pogotovo to vrijedi za mlade igrače. Poznato je da neki igrači sazrijevaju prije, neki kasnije, a neki nikada. Primjerice, otpisivanje Bočkaja iz Dinama u omladinskoj konkurenciji i sada njegovo skupo plaćanje za povratak u Dinamo, najzorniji je prikaz koliko košta pogrešna procjena igrača.“
Cibalia ima status kultnog kluba u Slavoniji i cijeloj Hrvatskoj, na čelu sa poznatim Ultrasima, možda i najvjernijim navijačima. Kako je bilo raditi u takvoj, relativno maloj sredini, gdje svatko svakog zna i svi se razumiju u nogomet?
„U dvije godine rada trenirao sam, a ujedno i procjenjivao 60-70 juniora. Svi su imali želju igrati u prvoj momčadi Cibalije, koja je tada bila prvoligaš. U njihovoj blizini, a što je i normalno, bili su njihovi roditelji, braća, djedovi, menadžeri… Dečki su bili vrlo pozitivni, trenirali su asketski, čak smo bili pozicionirani u sredini ljestvice juniorske Prve lige, ali procijenio sam da kvalitativno nisu bili dorasli prvoligaškom nogometu. Nije to lako, to sam napravio teškog srca, ali u nogometu je to tako, morate isključiti emocije i biti kirurški precizni u procjenama igrača.“
"U Cibaliji se već dugo igra preko veze"
Naš sugovornik prisjetio se nekih neugodnih detalja iz doba kada je vodio Cibaliju.
„Vođen isključivo stručnom logikom nijednog nisam mogao predložiti za potpisivanje profesionalnog ugovora. Od toga trenutka pola grada je prelazilo na drugu stranu ulice. Neki dotadašnji prijatelji i suigrači prestali su me pozdravljati. Da se malo našalim, a istina je živa, čak sam i od našeg čestitog i poštenog fratra dobio jezikovu juhu. Teško je to ljudima objasniti, ali netko im mora reći da njihov sin nije za profesionalni nogomet. Jedino se tako može napraviti kvalitetna selekcija i ići naprijed.“
Postoji li specifična točka koja je bila presudna za naglo posrtanje Cibalije?
„Ne može se to precizno odrediti, to je proces, prije svega negativne selekcije koji traje godinama. Radi se o kontinuiranom i napadnom guranju igrača koji to svojim talentom i kvalitetama ne zaslužuju, i to u svim selekcijama, od pionira do seniora. U prijevodu, u Cibaliji se već dugo igra preko veze. Mislio sam da ću moći dokinuti tu praksu, no naišao sam na veliki otpor. Budući da sam tvrdoglavo inzistirao na principima znanja i struke, preko noći sam postao praktički persona non grata u klubu, pa i u gradu. Već sam opisao kako su se pojedini ljudi počeli odnositi prema meni. To vam je jednostavno tako.“
Dok čekate na posao sportskog direktora u nekom domaćem ili inozemnom klubu, trenutačno se bavite nogometnim konzaltingom. Što to točno podrazumijeva?
„Vi znate da u poslovnom svijetu imate financijske, medicinske, naftne i druge konzultante, pa sam i ja s jednim ozbiljnim partnerom prije nekoliko godina osnovao tvrtku A-Tomic sport, koja se bavi pružanjem usluga u sportu. Nogomet je davno prestao biti samo igra, već odavno je veliki i unosan biznis, tako da radimo savjetodavne usluge za strane klubove, te nezavisne procjene igrača i trenera. Nešto što u medicini zovu drugo ili treće mišljenje. Pratimo sve zanimljive igrače i trenere u HNL-u i spremno dajemo klubovima i zainteresiranim stranama naše nezavisno mišljenje o pojedinim igračima, njihovim karakteristikama i mogućnostima, a sve u najvećoj mogućoj diskreciji. Ni u kojem slučaju se ne bavimo menadžerskim poslom, nemamo suradnju niti s jednim menadžerom ili agencijom, a niti ćemo se time baviti u budućnosti. Naša najvažnija referenca kao nogometnih konzultanata jest nezavisnost, stručnost i diskretnost.“
"Daliću sam radio probleme po boku, a Đalma Marković je skočio kao ofuren"
Nakon Zorislava Srebrića, Martina Novoselca i Slavena Bilića, vi ste još jedan diplomirani pravnik u nogometu sa trenerskom UEFA PRO licencom?
„Čast mi je biti u društvu navedenih sportskih veličina. Bilića ne poznajem, međutim s Novoselcem sam igrao jednu godinu u vinkovačkom Dinamu, a Srebrićevu Interu postigao sam svojevremeno pogodak na jednoj utakmici u prvenstvu Hrvatske. Jako dugo se znamo.“
Kako nogomet i odvjetništvo uopće idu zajedno?
„Ta dva zanimanja imaju sličnosti: i u jednom i u drugom imate prvo i drugo poluvrijeme, suca, strategiju i taktiku, neočekivana iznenađenja, potrebu brze reakcije u sudnici i na utakmici, a na suprotnoj strani imate trenera ili odvjetnika. Osobno sam se uvjerio u sudnici ponekad lucidnim, nekad fajterskim reakcijama i potezima jednog Željka Olujića, koji me podsjetio na velikog portugalskog izbornika Frenanda Santosa, ili odvjetnika Nobila u stilu Josea Mourinha. Ili Ljube Pavasovića kao belgijskog izbornika Martineza, ha, ha, ha…“
Koji su po vašem mišljenju najveći hrvatski treneri?
„Od starije generacije to su Zebec, Ivić, Blažević, Barić, Skoblar, Lončarević i Kuže, od srednje generacije po meni su najbolji Ivanković, Mile Petković, Vulić i Čačić, a od mlađe prednjače Kovač, Bjelica, Jurić, Prosinečki, Bilić, Ivan Leko, Bišćan, Tudor… Teško je sve nabrojati, ima ih podosta. Uvijek se nekoga zaboravi“, zastao je nakratko i nastavio.
„Eto vidite, umalo sam zaboravio izbornika Dalića, a on se u biti pozicionirao ispred svih njih. Imao je odlične rezultate na Bliskom istoku, ali Svjetsko prvenstvo u Rusiji njegov je doktorat. Prema njemu imam osobne simpatije jer sam igrao protiv njega kada sam bio u Vukovaru, a on u Cibaliji.“
Tomić je ispričao jednu anegdotu.
„Zlatko je bio uporan i borben branič, ali ja sam po njegovoj strani napravio jedan prodor i dobro sam ga zaljuljao. Legendarni Đalma Marković kao ofuren je skočio s klupe i na sebi svojstven način zagalamio. Neću vam reći što mu je poručio, ha, ha, ha…“
"Bišćan će naslijediti Dalića na klupi Vatrenih"
Što mislite, tko bi jednog dana mogao naslijediti Dalića na izborničkoj klupi Vatrenih?
„Ima već etabliranih imena koji bi ga mogli naslijediti. Tu je svakako Prosinečki, zatim Bjelica, a mogao bi kandidirati i Jurić, koji ima dosta uspjeha u Italiji. Međutim, po mojem mišljenju Bišćan možda izgleda kao najlogičniji izbor. U klupskom radu redao je samo uspjehe; Rudeš, Olimpija i Rijeka. Odličan je izbornik mlade reprezentacije, već se izgradio kao trener koji ima čvrste stavove i principe. Čelnici HNS-a mogli bi se odlučiti za kontinuitet. Štoviše, prilično sam uvjeren da će Bišćan biti sljedeći izbornik.“
Kažete da analizirate hrvatske igrače i njihove karakteristike. Može li vas se nazvati stručnjakom za Prvu HNL?
„U zadnjih 7-8 godina gledao sam gotovo sve utakmice HNL-a, također i velik broj utakmice Druge i Treće HNL. Imam potrebne reference tako da se smatram vrlo kompetentnim govoriti o HNL-u.“
I kakva je ocjena elitne hrvatske lige?
„Hrvatska liga je napredovala zadnjih godina. Čim je HNS uložio u terene, dobili smo gledljivije utakmice, a jasno je da da se povećala i kvaliteta izvedbe. Kako je liga postala izjednačenija i kako se ipak popravilo suđenje, liga je sveukupno postala zanimljivija. Mislim da je najviše iskoraknula Miškovićeva Rijeka. Bjeličinim dolaskom Osijek je dobio novu dimenziju, dok je Jakobušić doslovce preporodio Hajduk. Dinamo se adaptira na novu situaciju kada više nije tako neprikosnoven kao ranijih godina, tako da će prvenstvo biti vrlo zanimljivo.“
"Puno je simuliranja u HNL-u, to treba kažnjavati"
Smatrate li da postoji još prostora za poboljšanje kvalitete klubova i cijele lige? Rezultati u Europi prošlog ljeta ipak nisu bili impresivni...
„Naravno da bi dobro došla kvalitetna inozemna pojačanja, ali za to treba imati novca, a to nije baš lako u ovim uvjetima. Međutim, postoje načini za poboljšanja koja ne iziskuju financijska sredstva. Primjerice, primijetio sam jako puno simuliranja nogometaša u duelima. Pojedini suci lako podlegnu, sviraju prekršaj na svaki dodir ili povik, pa se gubi dinamika i tempo utakmice. Pogledajte Englesku ili Njemačku, na svaki čvrst duel čuje se samo huk s tribina, a sudac obično raširi ruke i pusti da se igra dalje. Kod nas obično uslijedi jauk i valjanje. Trebalo bi na razini HNS-a ustrojiti povjerenika ili disciplinskog suca koji bi na usporenim snimkama analizirao, a potom kažnjavao igrače -simulante. Na taj način bi simuliranje bilo iskorijenjeno. Za tri mjeseca imali bi 30 posto intenzivnije, dinamičnije i atraktivnije utakmice.“
Kažete da pucate na funkciju sportskog direktora u nekom hrvatskom ili inozemnom klubu. Pozicije su popunjene, neće biti lako.
„Igrao sam nogomet 15 godina i svaki trener osim Tonka Vukušića dao mi je dres s brojem 10, a ta se pozicija zvala - mozak momčadi. Bio sam trener u Graničaru iz Županje, vodio sam juniore i prvu momčad Cibalije te Novigrad. Završio sam akademiju HNS-a i stekao UEFA PRO licencu, tako da imam sve preduvjete. Prvi sam polaznik Akademije HNS-a koji je u svoj diplomski rad uvrstio sportsku politiku i građenje momčadi uključujući selektiranje, profiliranje i balansiranje momčadi. Mnogi klubovi u prvoj HNL nemaju konzistentnu sportsku politiku i tu vidim najveći prostor u budućnosti.“
Ima li hrvatskih klubova koji su vas dojmili sa sportskom politikom i ukupnim građenjem kluba?
„Rijeka u posljednje vrijeme prednjači. Mišković je pametno prepustio vođenje sportske politike Juričiću i svojedobno Keku. Tu je napravio ključan iskorak. Osijek ide istim putem prepuštajući Bjelici cjelokupnu struku. Hajduk također okreće novu stranicu, čini se da Jakobušić ide u dobrom smjeru. U Hajduku je bio veliki problem nepoštivanje klupske hijerarhije i preklapanje nadležnosti između Nadzornog odbora i Uprave. Sjetite se situacije od prije nekoliko godina kada je trener Vulić tražio jednog igrača iz druge momčadi, a šef omladinske škole nije mu to dopustio sa rečenicom: 'Ja odgovaram Nadzornom odboru.' To je prošlo ispod radara u javnosti, a radi se o eklatantnom primjeru narušavanja klupske hijerarhije i trenerskog autoriteta. To je školski primjer raspada sustava. Čini mi se da je novo vodstvo anuliralo te anomalije i nelogičnosti. Jakobušić je presjekao takvu politiku, suvereno upravlja procesima u klubu i rezultati se odmah vide.“
"U Dinamu je iz poznatih razloga fluidna situacija"
Niste spomenuli Dinamo? Šlag za kraj ili…
„Dinamo je u posljednjih petnaestak godina lider HNL-a zahvaljujući vrhunskoj sportskoj politici. Kompetentnim građenjem i planiranjem prve momčadi te omladinske škole financijski je toliko ojačao da je postao gotovo nedodirljiv. Međutim, trenutno je u Dinamu iz poznatih razloga jedna fluidna situacija, jer je došlo ili dolazi do otežanijeg usklađivanja sportskog upravljanja i poslovnog odlučivanja. Kao i uvijek, vrijeme će pokazati je li to točno i hoće li ostaviti traga na stabilnosti, efikasnosti i rezultatima kluba. Dinamo ima mladu, ali i iskusnu upravu, živu i zdravu sivu eminenciju, a tu je uvijek i nevidljiva ruka predsjednika Barišića, tako da je za očekivati da će uspješno nadvladati potencijalne krizne situacije.“
Što je s klubovima iz sredine ili donjeg dijela ljestvice?
„U Lokomotivi se Božidar Šikić znalački emancipirao od Dinama. Pokazao je osobnost i znanje da napravi dobre transfere. Čini se da je s trenerom Čabrajom napravio dobar posao. Na tragu onog što sam govorio, dao je priliku potpuno novom i neopterećenom treneru iz vlastitog dvorišta i nije pogriješio. Gorica je pravo osvježenje u zadnjih nekoliko godina HNL-a. Za sada rade pametno i u tišini, imaju viziju i odličnu sportsku politiku koja se ogleda kroz vrlo dobra trenerska i igračka rješenja.“
Tomić nastavlja:
„Istra nije postigla razinu sportske politike koja bi bila adekvatna ulaganjima španjolskih vlasnik. U Dragovoljcu je trenutno na snazi one man show, ali na to smo navikli još od vremena predsjednika Spajića. Slaven je relativno stabilan i etabliran prvoligaš, ali evidentno je da već duže vrijeme nema konzistentnu sportsku politiku, a niti posložen sportski sektor. Šibenik je ponovo u tranziciji i tek će se vidjeti u kojem smjeru će ići njihova sportska politika.“
"Dinamo će biti prvi, a Osijek drugi. Rijeka i Hajduk borit će se za 3. mjesto"
Možete li prognozirati predstojeću polusezonu? Tko će biti prvak?
„Najveće šanse ima Dinamo, ali ovaj put će mu biti puno teže nego prošlih godina. Mislim da će mu Osijek biti najveći konkurent, no ne otpisujem Rijeku i Hajduk. Ako baš moram prognozirati, Osijek će biti drugi, a Rijeka i Hajduk borit će se za 3. mjesto. Lako je moguće da sve bude drukčije jer razlike nisu velike.“
Može li se Dragovoljac spasiti?
„Ne vjerujem da će promjenom trenera postići željeni efekt, ali bilo bi dobro za hrvatski nogomet da bude koliko toliko konkurentan. To će teško ići.“
Kako ocjenjujete trenersku struku u Hrvatskoj?
„S jedne strane, kao trener imam potpuno razumijevanje i empatiju prema hrvatskoj trenerskoj struci. Na svojoj koži sam osjetio sva ograničenja i poteškoće s kojima se susreću treneri u njihovom radu. Ali kao nogometni konzultant i potencijalni sportski direktor, generalno ocjenjujem da je situacija ipak nezadovoljavajuća. Naime, etablirala se skupina jednih te istih trenera koji se vrte i mijenjaju u zadnjih 10-15 godina. I koji su zaredali s lošijim rezultatima u kontinuitetu, pa više nemaju dovoljno prepoznatljivosti, samopouzdanja niti vjere u svoje sposobnosti. Kako Akademija HNS-a svake dvije godine izbacuje nove trenere, očekujem da klubovi otvore prostor drugima. Možda negdje čuče novi talenti, s novim idejama i rješenjima, a nemaju prostor i mogućnosti da ih pokažu.“
Kako vidite politiku HNS-a koji sve češće angažira bivše reprezentativce bez prevelikog trenerskog iskustva?
„Prema mojem mišljenju, HNS ima argumente zbog čega preferira bivše Vatrene, koji dobivaju šansu s vrlo malo ili bez ikakvog trenerskog iskustva. Međutim, to može biti i vrlo dvojben pristup. Mislim da se ponekad na taj način radi medvjeđa usluga tim dečkima, koji bi isto trebali proći neki put, najprije s mladim kategorijama proći određene procese i sazrijevanje. Mislim da je potrebno pronaći balans. Trebala bi postojati ipak pravednija hijerarhija i sustav vrijednosti, kao i unaprijed poznati i utvrđeni osnovni kriteriji napredovanja trenera. Uostalom, najbolje rezultate s reprezentacijom su napravili Blažević i Dalić, treneri koji nisu bili reprezentativci, a odlično je reprezentaciju vodio na Europskom prvenstvu i izbornik Čačić. Također je nevjerojatno da u ovih 30-ak godina hrvatske samostalnosti priliku da budu izbornici nisu dobili treneri poput Ivića, Skoblara, Ilije Lončarevića ili Martina Novoselca. Po tome se vidi da nije bilo čvrstih pravila i kriterija kod biranja izbornika.“
"Od Rudića i Kostelića može se naučiti jako puno, a Vlašićeva izjava je nekorektna"
Na javnoj sceni pojavljuju se neka imena, mnogi treneri postali su stručni komentatori…
„Zabrinjavajuće je da u mnogim komentarima naših aktualnih i vodećih trenera ne možete pretjerano često čuti neke nove ideje, lucidnije opservacije na temu stručnosti i edukacije ili argumentirane pozitivne ili negativne kritike, načina motiviranja momčadi, taktičkih noviteta ili neka druga pitanja. Uglavnom demagoške ili populističke fraze, papagajska ponavljanja ili diplomatska izmotavanja kao da se radi o političarima, a ne o nogometnim komentarima. Ponekad se čini da u Hrvatskoj jedino od Ilije Lončarevića možete čuti nešto originalno po pitanju nogometne logike ili lucidnije analize nogometnih procesa. Uzgred rečeno, često asistiram Lončareviću na jednom zagrebačkom terenu, gdje radimo s dvadesetak mladih nogomtaša na njihovom taktičko-tehničkom uzdizanju. Mogu reći da mi je Lončarević mentor i savjetnik, od njega se može puno naučiti.“
Imate li vi trenerskog uzora?
„Kad bolje razmislim, najviše sam mogao naučiti iz nekoliko intervjua jednog vaterpolskog trenera - Ratka Rudića. Njegovi intervjui toliko su univerzalni, način razmišljanja mu je impozantan, sportska filozofija utemeljena na sustavu sportskih vrijednosti i sportskoj logici tako da može poslužiti svakom nogometnom treneru kao uzor ili predložak u njegovom radu. Pročitajte njegova razmišljanja o metodama rada, stvaranju grupe i drugim univerzalnim stručnim opservacijama, pa ćete vidjeti zašto je imao toliko uspjeha s različitim klubovima i reprezentacijama. Siguran sam da su njegovi temeljni principi za postizanje uspjeha univerzalni i primjenjivi u svakom kolektivnom sportu, pa i u nogometu."
Tomić je istakao još jednu hrvatsku nenogometnu trenersku legendu.
"Jako puno se može naučiti iz intervjua velikog trenera Ante Kostelića, ali tu se ipak radi individualnom sportu. S druge strane, nedavno me je rastužio jedan novinarski intervju koji je dao veliki atletski trener i otac velikih hrvatskih sportaša Blanke i Nikole Vlašić. Joško je izjavio o svojem sinu: 'Nikada ne bi uspio da je radio po principima hrvatske struke.' Nisam za to da se sportske veličine povlače po blatu, ali sam i protiv toga da se na trenersku struku u Hrvatskoj nabacuje blatom. Žao mi je što niti jedan hrvatski trener, a ni naša trenerska organizacija nije reagirala i ogradila se od takve nedopustive, promašene i nekorektne izjave. I to je dokaz da je stanje u trenerskoj struci u Hrvatskoj nezadovoljavajuće.“