Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.
Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.
Već poduže nismo bili u kontaktu. Gdje ste bili i što radite ili planirate?
„Jesenas sam bio u Bugarskoj, u Botevu iz Plovdiva, a trenutačno sam doma, odmaram u krugu obitelji. U Bugarskoj sam preuzeo momčad koja je bila na zadnjem mjestu s nula bodova. Ostavio sam Botev na desetom mjestu, i sada su deseti, a elitna bugarska liga ima 16 klubova. Mogu reći da sam napravio rezultatski maksimum, a i što se tiče promocije mladih igrača. Dobili su priliku i iskoristili su je. Bilo je dobrih stvari i mogu reći da sam zadovoljan s napravljenim poslom. Trenutačno sam doma i razmišljam o novim izazovima.“
"U bugarskim klubovima prevladavaju strani nogometaši"
Ima li što na pomolu? Jeste li možda u nekim pregovorima?
„Bilo je upita i razgovora, ali ništa da sam baš osjetio kako je to ponuda koja mi u ovom trenutku treba. A i ovo kada se približava kraj sezone, to su sve neka vatrogasna rješenja. Pokazalo se da to uglavnom nisu najbolje opcije.“
Iako ste bili u Bugarskoj nekoliko mjeseci, ipak ste mogli steći malo širi uvid u njihov nogomet. Možete li pojasniti kako to da se nekoć vrlo moćna bugarska nogometna reprezentacija tako srozala. Što se dogodilo bugarskom nogometu, napose reprezentativnom i može li se takav pad dogoditi i Hrvatskoj?
„Mislim da ne može. Krstajić je prošle godine preuzeo bugarsku reprezentaciju. Čak je na početku napravio neki pomak, donio je pozitivan impuls, kritike su bile jako pozitivne. Međutim, sada su kvalifikacije za Euro započeli porazima protiv Crne Gore i Mađarske. Problem bugarskoj nogometa svakako je infrastruktura i rad s mlađim kategorijama. Evo primjera: Ludogorec i CSKA, dvije vodeće momčadi prvenstva, zadnje utakmice započeli su s dva domaća igrača u postavama. Levski je imao četiri, a Botev nije imao nijednog bugarskog igrača u prvih 11, što puno govori. Mislim da je liga dobra, ali za moj pojam malo je previše klubova. Možda bi bilo bolje da idu na varijantu kakvu ima Hrvatska s deset klubova.“
"Kod nas se ipak vodi računa o mladim igračima"
Bugarska je desetljećima stvarala odlične igrače, pa i svjetske. Bila je poznata po nogometnoj školi koja je izbacila cijeli niz igrača koji su postali europske zvijezde. Što im se dogodilo da je došlo do takvog pada?
„Bio sam prekratko tamo da bih mogao steći neki širi uvid. Svi ti mladi igrači koji dođu u prve momčadi jednostavno kvalitetom nisu na razini koja je potrebna i vrlo brzo se po putu pogube. A oni koji imaju kvalitetu, oni vrlo brzo odu u inozemstvo i tako se vrlo mali broj igrača isprofilira. Trebali bi naći neki balans. U konačnici, ni naša 'liga 10' nije baš razvojna liga, svi love nekakav rezultat, ali ipak se vodi računa o mladim igračima. Kod nas se ipak nalazi modus preko nižih liga da ti mladi igrači lakše prebrode dolazak u seniorski nogomet. U Bugarskoj to u ovom trenutku ne funkcionira. Moraju se pozabaviti tim problemom na razini sustava i naći nekakvo rješenje.“
U regionalnim medijima zadnjih dvadesetak godina dosta su se vukle paralele između srpskog i bugarskog nogometa u kontekstu ulaska nekih sumnjivih skupina u njihove klubove. Ukratko: bivalo je sve manje sportskih radnika, a pojavljivalo se sve više sumnjivih tipova kojima je puno više na pameti profit nego razvoj nogometa. Takve tendencije osjećaju se i u Hrvatskoj, ali očito još nisu zavladale.
„Meni je to teško reći, prekratko sam bio u Bugarskoj. Ja sam došao u Plovdiv tako što je u Botev ušao ruski investitor. U sezonu su ušli jako loše, a meni se projekt učinio interesantnim. Upravo se sada završava projekt izgradnje novog stadiona, što će sigurno donijeti novu kvalitetu i energiju u klub. Botev je klub s velikom tradicijom i vojskom navijača, tako da je to mene sve skupa bila dosta interesantno. Što se i kako radi u drugim klubovima, to doista slabo poznajem.“
"Bugarska kao zemlja ugodno je iznenađenje, a Cipar ima jaku ligu"
Kakav je život u Bugarskoj? U Hrvatskoj još uvijek postoje neke predrasude. Slično kao što možda na Zapadu postoje prema Hrvatskoj.
„Bio sam vrlo ugodno iznenađen s Plovdivom. To je doista jako lijep grad, s bogatom poviješću i prekrasnom starom jezgrom. Ljudi su vrlo pristupačni, vrlo ugodni. Sofija je velegrad, zaista sjajan grad. Ima lijepih mjesta, crnomorska obala jako je lijepa. Naravno da ima i onih dijelova Bugarske koji zaostaju, koji su u ekonomskom smislu u lošijem stanju. To je prije svega onaj kraj prema granici s Turskom. Sveukupno, meni je Bugarsko jako pozitivno iznenađenje.“
Paralela s Ciprom, gdje ste također radili.
„Cipar je skroz druga priča. To je mediteranska klima, drukčiji su profili ljudi. Nakon što sam završio priču s Hajdukom, to je za sve bilo malo iznenađenje. Otkud sad Cipar!? Moram priznati da niti ja nisam imao previše informacija. Međutim, ciparska liga izuzetno je jaka. Tu je APOEL, AEK Larnaca, APOEL, Anorthosis, Aris… I taj Pafos u kojem sam ja bio. Tu su također ruski investitori. Investirali su i u Rigu te još jedan klub na Cipru. Imaju ozbiljne projekte, na kraju krajeva i naš vratar Ivušić prešao je u Pafos. Za ciparske prilike to je veliki transfer. Jedno veliko i lijepo iskustvo. Tamo sam bio godinu dana i što se tiče nogometa, kulture i jezike, to je nešto što te oplemeni kao čovjeka.“
Kakva je percepcija Hrvatske i njezinog nogometa na Cipru i u Bugarskoj?
„I jedni i drugi imaju jako visoko mišljenje o hrvatskom nogometu. Veliki je respekt, i prema hrvatskim igračima i prema reprezentaciji. Gledaju nas kroz prizmu nečeg izuzetno kvalitetnog. Nakon što sam otišao iz Pafosa, tamo je bio sportski direktor Ivan Mance. Gledaju i prema hrvatskim igračima i trenerima. Na osnovu tog dojma i kontakata otvoriš vrata i nekim drugim ljudima. Zaboravio sam reći da je Schildenfeld u Arisu iz Limassola, koji je trenutačno na prvom mjestu. Hrvatski nogomet u obje je zemlje jako cijenjen.“