Mnoga svjetska nogometna prvenstva pružila su nezaboravne trenutke. Posebno finalne utakmice, koje se naravno i najviše pamte.
No niti jedno finale nije donijelo toliko trenutaka za pamćenje i toliko situacija koje su obilježile karijere kao što je to finale Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u.
Jedan od najboljih Brazila protiv "klasičnih" Talijana
Ono se igralo 17. srpnja 1994. godine na Rose Bowl stadionu u Pasadeni. S jedne strane bio je sjajni Brazil, koji je do finala došao s pet pobjeda i tek jednim neodlučenim ishodom u zapravo nebitnoj utakmici, a s druge Italija, koja je do finala došla na pravi talijanski način. Znate što mislimo, zar ne? Na iglene uši, ali uvijek dovoljno da to bude zasluženo.
Samo finale u 120 minuta nije ponudilo puno uzbuđenja, ono po čemu je poznato dogodilo se nakon toga.
Dogodili su se najpoznatiji, najspominjaniji i najglasovitiji kazneni udarci u povijesti nogometa.
Baresi odigrao doktorski pa napravio nešto si nikad nije oprostio
Njihovo izvođenje otvorili su Talijani, i to odmah promašajem legendarnog Franca Baresija. Talijanski kapetan do finala nije bio član udarnog sastava, no žuti kartoni Alessandra Costacurte ondje su ga postavili.
I odigrao je iskusni Baresi sjajnu utakmicu, ali onda je s bijele točke poslao loptu preko grede, a njegove suze ostale su u povijesti nogometa ono što će mnogima biti prva asocijacija na njega.
Baresi je počeo plakati odmah nakon promašaja, a nije se smirio niti nakon što je Gianluca Pagliuca odmah obranio udarac Marcija Santosa.
Držali su se tako Talijani do četvrte serije, kad je Taffarel obranio udarac Danielea Massara, a kapetan Dunga doveo Brazil na korak do trofeja.
Gol na nebu
Nada je bio udarac Roberta Baggia, najboljeg talijanskog igrača, po mnogima i najboljeg igrača tog prvenstva. Da je pogodio, Brazilci bi, pretpostavlja se Mazinho, morali još jednom pogoditi. No on je napravio ono zbog čega se i njegova biografija zove "Gol na nebu". Poput Baresija, poslao je loptu preko grede i Brazilci su mogli slaviti.
Tada je nastala još jedna glasovita fotografija, ona na kojoj Baggio u nevjerici gleda u pod.
Brazilci su slavili titulu svoje sjajne generacije u kojoj su bili Romario, Bebeto, Rai, Mazinho i mnogi drugi. Napravili su to u savršenom trenutku jer je samo jedan njihov igrač iz finala nastupio i kad su osam godina kasnije ponovno uzeli titulu. Bio je to Cafu. Onaj 2002. godine glavni, tada 17-godišnji Ronaldo, prvenstvo je pratio s klupe.
Talijani su svoju titulu čekali 12 godina, do 2006., kad su savladali Francuze. Tada su kazneni udarci otišli na njihovu stranu, no to finale ipak svi više pamte po duelu Zidanea i Matterazzija nego po onome što se dogodilo nakon 120 minuta igre.
Za razliku od ovog događaja prije 30 godine, gdje se svi najviše sjećaju upravo kaznenih udaraca, odnosno promašaja dviju neupitnih legendi.
Kompletno izvođenje kaznenih udaraca, pogledajte OVDJE.