Mala ekipa gol.hr-a i Nove TV zaputila se u Salzburg i već na austrijskog granici naučila je pokoju lekciju…
"Dobar dan, molim vas osobnu... I stotinu eura", našalio se glasnogovornik Salzburga kada mi je uručivao akreditaciju uoči press-konferencije austrijskog kluba na RB Areni.
"Već mi je vaša policija uzela 50 eura na graničnoj dobrodošlici", uzvratio sam trpko.
"E, onda ništa, sve besplatno", odvratio je i obojica smo prasnuli u smijeh dok sam ukratko objasnio što nam se dogodilo.
Naime, na ulazu u Austriju kolega Ivan Forjan s Nove TV i ja dobili smo ponudu koju nismo mogli odbiti.
Čestitku od 50 eura, koja je mogla biti dvostruko veća da nismo svesrdno prihvatili specijalnu ponudu, kako reče razigrani austrijski policajac.
"50 u kešu za obojicu ili stotica karticom. Birajte!"
Kiseli smiješak i "knedla" za prvi obrok u Austriji
Kratko smo se pogledali i duboko uzdahnuli. Kiseli smiješak, gutljaj knedle u grlu i kao Bob Rocku iz prstića mi odlepršala pedesetica. Još je nedostajalo samo da mi refleksnom radnjom prsti zapnu u ventilatoru pa da sve bude kao u Alanu Fordu. Frit i Frut, brijanje s izbrijavanjem i šišanje na suho u jodlerskoj varijanti.
Dobrodošlica u alpsku bombonijeru u najboljoj bečkoj maniri. Sve smo okrenuli na šalu jer drugog izbora zapravo i nemate. Što je život vengo vrića smija.
Neki bi možda neumjesno povikali, kao onomad jedan pobješnjeli svat, "austrijski zločinac", a mi uglas pomirljivo zborimo: svaka škola se plaća. A pravila su pravila, da bi me udavila. Čak i prekaljenim novinarskim lavovima dogodi se prvi put da plati takvu kaznu. A nije da nas nisu zaustavljali, pa i u Austriji. I nije da se nismo vozili sa stranim kolegama.
Možda griješimo, ali sva četvorica putnika imala su lagani osjećaj da su se nekako baš nameračili na hrvatsku ZG registraciju. Kao da se igra neka utakmica pa specijalne upute. Automobile ispred i iza nas nisu ni pogledali, iako su kod nekih tablice zemalja izvan EU-a.
E, zato su nas uzduž i poprijeko prostudirali. Nije pomogla ni press-tabla ili baš zato!? Zamijetih širok osmjeh i razigrane oči kada je austrijski organ reda kroz lagano spuštajući prozor ugledao flegmatičan dvojac na zadnjem sjedištu bez sigurnosnog pojasa preko ramena.
U oblačiću iznad glave kao da je zatiltalo: "Bingo, nisam džaba krečio."
I dakako.
"Gospodo, vidim da niste vezani..." kazao je plavooki policajac veselim glasom nakon nekoliko sekundi snimanja stanja. Sarkazam se rezao u zraku. U jednom trenutku pomislih da će baciti glavu u zrak poput Mariolina.
Nemojte, lijep je dan...
Kolega Forjan brzo se snašao s prokušanom forom iz centra Dubrave.
"Znate, baš smo stali na bengi i onda su naišli neki frendovi..."
Taj mu je pokušaj još šire razvukao osmijeh.
"Vjerujem, ali opet se morate vezati. To valjda znate..."
Slegnuli smo ramenima i zamucali.
"Pa, znamo, ali…"
Nema ali. Pokupio čovjek osobne i lagano nas parkirao sa strane. Još je tinjala nada da ćemo proći samo s opomenom, a onda za dvije-tri minute vraća se s opisanom nemoralnom ponudom. Ništa, plati bez riječi i tjeraj dalje. Ne daj Bože većeg zla.
Uglavnom, upozorenje Dinamovim navijačima: vežite se i na zadnjim sjedištima jer imamo lagani osjećaj da će na granici biti puno zaustavljanja i svraćanja na stranu. A onda, zna se. Samo se bojimo da sigurnosni pojasevi ne budu najmanji i najjeftiniji problem.
Kako god, nije počelo bajno, ali nije važno kako počne, nego kako završi. Sve ćemo lakše provariti ako sutra bude dvojka. I da, baš nas je u nastavku puta zanimalo zaustavlja li hrvatska policija EU građane, da ne kažem novinare, na našoj granici, primjerice austrijske, i naplaćuje kazne ako netko nije vezan na zadnjem sjedištu. Cinici će reći: usude li se i kako bi se to tumačilo? Samo pitamo za prijatelja.