Polako se bliži kraj Prve NL, Solin ide u Drugu NL, dok se BSK, Orijent i Zmijavci trude izbjeći doigravanje za niži rang. Sesvećani u posljednjem kolu idu na noge Croatiji potpuno mirni na četvrtoj poziciji.
Uoči posljednjeg kola, nogometaši Sesveta s trenerom Marijom Racom na čelu mlade momčadi ugostili su nas na stadionu svetog Josipa Radnika. Iako imaju skroman budžet u Prvoj NL, pod budnim okom trenera Raca marljivo se i kvalitetno radi, što potvrđuje i stanje na ljestvici.
Prvenstveno, cilj je bio ne upasti u probleme i borbu za ostanak, taj cilj je davno ispunjen, a krajem sezone priliku su dobili brojni talentirani mladići iz omladinskog pogona.
''Imamo školu od 550 djece, jako puno talentiranih igrača. Iza Dinama i Lokomotive, tu smo negdje uz bok Gorici i Rudešu. Jako bitan podatak je da imamo puno igrača koji prvi put igraju ovaj rang natjecanja i općenito seniorski nogomet. Želimo raditi nešto što Lokomotiva radi u HNL-u, samo u drugom rangu'', rekao je Rac.
Radi se o jednoj od najmlađih momčadi u ligi, 23,3 godine je prosjek starosti kadra, jedini preko 30 ima Oliver Petrak koji ''kvari'' prosjek, ali prekaljeni veteran s bezbroj prvoligaških utakmica u nogama ima značajnu ulogu u stabilnosti momčadi.
Napad predvodi Mateo Topić, desetka, plemenit igrač i kapetan Sesveta, uz njega se sjajno razvija 19-godišnji Mirko Sušak koji je i najbolji topnik kluba s 10 golova. Mladić iz doline Neretve na istok Zagreba je preselio na jednogodišnju posudbu iz Lokomotive i etablirao se kao jedan od najperspektivnijih igrača Prve NL.
''U prvoj polusezoni je naš bolji igrač bio Nigerijac Barnabas koji je na zimu otišao u Radmolje. Izdvojio bi našu djecu: Matića, Mamića i Duvnjaka. Sušak je došao iz Lokomotive, zabio je 10 golova u prvoj seniorskoj sezoni što je jako lijepa brojka'', istaknuo je.
Kreator je najvećeg i najvažnijeg preokreta u povijesti kluba
Prošle godine u šokantnom raspletu u Čepinu protiv Zrinskog Sesvećani su se plasirali u Prvu NL, priznaje Rac, perspektivni trener Sesveta, izgubio je godinu života.
''Mislim da je to najveća utakmica u povijesti kluba. Premalo se spominje u nogometnoj javnosti, ne samo u nogometnoj, nego u sesvetskom okruženju. Došli smo tamo, nama je igrala samo pobjeda, dok je njima bio dosta i remi. Igrali smo u Čepinu, domaćini su bili gostoljubivi, ali teren je bio katastrofa. Moram apostrofirati pripremu za utakmicu, cijeli tjedan smo radili, imali plan A, B, C i plan D za izvanredne taktičke situacije. Moj ured je bio sav oblijepljen papirima, znao sam sve o svakom igračku Zrinskog. Svaki dan sam cijeli tjedan bio do dva-tri ujutro u klubu i pripremao utakmicu, baš smo živjeli za to'', rekao je o pripremi, a zatim je opisao ludi razvoj situacije:
''Prvo poluvrijeme je bilo dosta kontroverzno, s penalom i crvenim kartonom, danas me uvjerava 90 % ljudi da to nije bilo. Gubili smo 1:0 i imali igrača manje, mislim da apsolutno nitko od nas nije vjerovao na poluvremenu da možemo preokrenuti stvari. Međutim, stvarno smo imali jake karaktere u momčadi, dobro smo se motivirali, promijenili smo taktičku postavku i promijenio sam četiri igrača. Dandanas mi kažu da sam lud, međutim, vjerovao sam u te igrače koji su ušli jer sam znao da nam treba energija i trka. Bio nam je cilj ne primiti gol, i krenuti po preokret. Tako je i bilo, zabili smo u 65. minuti za 1:1, Zrinski se tada pogubio. Vidio sam u tom trenutku da smo se dosta ispuhali zbog ganjanja rezultata, svi su bili spremni za juriš, ali bio sam miran i poručio igračima da stanemo. Uslijedio je prekid i naš gol u 80. minuti, najmanji igrač na terenu je dao pogodak. Moram priznati da je tada sudac Kolarić sudio drugo poluvrijeme na visokom nivou. Kad je on sudio kraj, još nisam postao otac, ali to mi je, uz Kutiju šibica, najljepši trenutak u životu'', kaže s osmijehom.
Rac je tada bio proglašen najboljim trenerom Druge NL, daleko ispred svih u konkurenciji. Svoj nogometni put dugo je gradio na lokalnoj sceni gdje ga svi pamte kao vrhunskog golgetera i malonogometnu ikonu.
Rano se ostavio igranja, ali odlično gura kao trener
''Što se tiče igračke karijere, krenuo sam iz Kašine, zatim sam kao mlađi pionir došao u tadašnju Croatiju Sesvete i prošao cijelu omladinsku školu. Uslijedile su posudbe, prvo u Moslavinu koja je tada bila drugoligaš, nakon Kutine odlazim u Zelinu u četvrtu ligu i tada osvajamo naslov. To je bio moj najljepši trenutak u igračkoj karijeri. Vratio sam se u Sesvete, ali klub je tada bio na klimavim nogama i svoj put nastavljam u Dugom Selu. Igrao sam svoj najbolji nogomet s 24 godine i otišao na probu u Grčku na preporuku sadašnjeg trenera Dinama, gospodina Sergeja Jakirovića.''
''Proveo sam desetak dana u Grčkoj i shvatio sam da mi je u tom trenutku jako teško odvojiti se od svog okruženja i obitelji. Vratio sam se kući i odustao od ozbiljnog nogometa. Dandanas mi je žao, s 24 godine sam odustao od ozbiljnog nogometa. Svi treneri su mi predviđali lijepu karijeru, ali nisam mogao. Dvije godine nisam uopće igrao nogomet i onda sam prešao na lokalnu scenu, županijski nogomet. Zadnjih osam godina igram u Slogi iz Koprivničkog Ivanjca, došao sam na poziv gospodina Vrabelja i samo igram utakmice. Opraštam se 8. lipnja od velikog nogometa i fokusiram se dalje na trenersku karijeru'', iskreno je progovorio.
Osvojio je Kutiju šibica 2014. godine
Iako je u 24. godini prelomio i prestao se nadati nogometu na najvišim razinama, u malom nogometu je napravio veliko ime.
''Paralelno uz to, moja velika ljubav je mali nogomet. Osvojio sam gotovo sve što se može osvojiti s mojim ekipama, to su: Big Bang, Studio Valore, Promotion Play. Najveći san mi je bio osvojiti Kutiju šibica, to smo uspjeli 2014. godine s ekipom Promotion Play. Možemo reći da sam u malom nogometu stekao ime više nego u velikom.''
37-godišnjak se vidio u trenerskim vodama još kao mladić, a već je s 26 godina krenuo raditi u seniorskom nogometu.
''Krenuo sam već s 20 godina u trenerske vode, u omladinskoj školi moje NK Kašine. Nakon toga, s 26 godina krenuo sam u seniorski posao, bio sam trener u Mariji Bistrici, NK Croatiji iz Hratsja, NK Zelini. Posebno mi je u sjećanju period iz Hrastja, bili smo peta liga, osvojili smo naslov i plasirali se u rang više. Većinu tog kadra su činili moji nekadašnji suigrači iz NK Zeline.''
Nakon uspjeha na županijskoj razini, vratio se u Sesvete gdje su ga raširenih ruku dočekali predsjednik Pero Karatović i Dino Babić, tadašnji trener seniora.
''Nakon Hrastja, došao je poziv Dine Babića i Pere Karatovića da se vratim u Sesvete. Preuzeo sam mlađe pionire i paralelno sam radio kao trener seniora u Zelini, tada smo igrali s Bjeličinim Dinamom u Kupu, bili su tu i Oršić i Petković, jak sastav, bilo je 4:0 za njih. Napuštam Zelinu i posvećujem se pionirima Sesveta. Brzo je uslijedio skok, juniori su nam se borili za ostanak, četiri trenera su promijenjena u sezoni, ja sam uskočio, posložio stvari i spasio nas od ispadanja. Nažalost, tada je nastupila korona.''
''Trener seniora u to vrijeme bio je Dino Babić, a pomoćnik Marko Salatović. Ubrzo Jakirović zove Salatovića u Maribor i otvara se mjesto pomoćnog trenera. Dino me povukao u seniore, bili smo zajedno godinu i pol, onda dolazi Branko Karačić i s njim ostajem pomoćnik još pola godine. Nakon toga pola sezone sam bio u Dubravi pomoćni trener i onda dolazi poziv gospodina Čanadija iz Šibenika.''
Radio je već u HNL-u i upijao znanje od Čanadija
Njegov rad kvalitetan rad nije prošao ispod radara, prepoznao ga je Damir Čanadi i priključio ga stožeru Šibenika kada je momčad sa Šubićevca igrala HNL. Rac ističe da mu je nekoliko mjeseci u Krešimirovom gradu značilo puno.
''Prvi put da sam radio u prvoligaškom okruženju, to je jedna druga dimenzija. Gospodin Čanadi je veliki trener, nažalost, hrvatska javnost nije njega baš prepoznala. Radili smo u teškim okolnostima, velik broj igrača se promijenio. Odradili smo defanzivno odličan posao prvi krug prvenstva, napravili smo jedan bedem i imali cilj kako ćemo dalje, ali tada gospodin Čanadi dobiva otkaz. Koji su razlozi, ne znam ni dan danas, s obzirom da sam mu bio desna ruka, otišao sam, iako su mi nudili da ostanem. Jako puno sam naučio od gospodina Čanadija, on je europski trener koji razumije nogomet. Mentalitet je austrijski, za mene je to bilo stvarno veliko iskustvo'', nahvalio je austrijskog stratega.
Nakon uspješno odrađenog prvog kruga prvenstva, čelnici Šibenika naprasno su dali otkaz austrijskom stručnjaku, a Rac se odlučio da je vrijeme za njegov iskorak, samostalno se prihvatio posla u Sesvetama i velikim koracima grabi naprijed.
''Vratio sam se u juniore Sesveta, posložili smo sastav i dobro radili. Dogovor s predsjednikom Antunovićem je bio da odradim koju godinu u juniorima zbog licenci. Naime, kako sam završio KIF, licenca nema velik značaj, već sam se posvetio akademiji. Međutim, osam kola prije kraja Druge NL, Rajko Vidović napušta klupu seniora. Bilo je nekoliko kandidata koji nisu htjeli preuzeti posao, predsjednik me nagovorio da uzmem seniore. Zaključili smo sezonu sa sedam pobjeda i remijem, a onda dolazimo do te famozne utakmice u Čepinu.''
''Najveći problem je infrastruktura, puno je terena na kojima ne možeš igrati nogomet''
Drugi rang hrvatskog nogometa zahtjeva puno odricanja, gostovanja su daleka, uvjeti za rad i financije poprilično ograničeni, kako vidite općenito ligu?
''Najveći problem drugoligaškog nogometa je infrastruktura. Generalno, liga je najbitnija za razvoj igrača. Uvijek je tu klub ili dva koji žele u rang više, ostali su uglavnom da egzistiraju i da razvijaju igrače. Da bi razvijali igrače, moramo imati dobre terene. Vidjeli smo puno loših terena ove sezone koji ti ne daju da igraš nogomet'', iskreno je kazao i dodao:
''Mislim da imamo možda i najbolje uvjete u Prvoj NL!''
Sesvete iz dana u dan rastu pod Racovim vodstvom, igraju prepoznatljiv nogomet s posjedom, želja mu je da budu kao Atletico u obrani, a Manchester City u napadu.
''Cilj mi je igrati proaktivan nogomet, imali smo u većini utakmica ove sezone dominantan posjed, međutim, on ponekad nije bio efikasan. Volim da je lopta kod nas, da znamo što želimo, ali isto tako da smo odgovorni u fazi obrane. Želim da smo u fazi obrane Atletico, a u napadu City. To je jako teško, ali ja se uvijek prilagodim kulturi u kojoj radim. Imamo dobar teren, karakterne dečke, to sam uglazbio u ovoj sezoni.''
Rac daje prednost Zrinskom
Za kraj, tko ide u HNL? Šibenik ili Zrinski?
''Baš idem u nedjelju u Osijek, bit ću stručni sukomentator na Maxsportu. Ha, kad sve uzmem u obzir, ipak dajem malu prednost Zrinskom. Ne zbog domaćeg terena, već zbog činjenice da su već sedam-osam utakmica preokrenuli i pobijedili u samom finišu. Imaju energiju i zajedništvo, mislim da je sudbina na njihovoj strani. Imaju iskustva igranja ovakvih utakmica, Šibenik ima bolju individualnu ekipu, ali zbog energije i zajedništva, dajem blagu prednost domaćinima'', zaključio je strateg Sesvećana.