Posljednjih godina Real Madrid sve učestalije kupuje mlade talentirane igrače.
Ulaskom šeika, američkih i kineskih tajkuna te ruskih oligarha u svijet nogometa Real je izgubio apsolutnu dominaciju na tržištu i više si ne može priuštiti da kupuje gotovo isključivo velike zvijezde i gotove igrače, kako je radio desetljećima. Stoga vuče malo drukčije strateške poteze, sve više miksa i kombinira s iskusnim i mladim igračima.
Dakako da je cilj pogoditi s mladcima koji će nekoliko godina poslije vrijediti osjetno više. To ne znači da ih Real jeftino plaća, sve su to više-manje transferi od 30 do 50 milijuna eura, no ako opravdaju očekivanja, cijena im uskoro doseže stotinjak i više milijuna eura.
Real naciljao Federica Redonda
Realova taktika pokazala se uspješnom, pa ne čudi što je pokušavaju kopirati mnogi veliki klubovi. Naravno, nije Real prvi klub koji je to patentirao, davno prije to su radili Porto ili PSV, ali Kraljevski klub posljednjih je godina možda najuspješniji.
Dokaz su za to dolasci Rodryga Goesa, Viniciusa Juniora, Edera Militaoa, pa čak i Endricka, koji stiže na Bernabeu sljedećeg ljeta. Da bi se na vrijeme prepoznao potencijal mladih igrača diljem svijeta, potrebna je vrhunska skautska služba.
U Realu to dobro štima zahvaljujući izvrsnom radu šefa skautske službe Junija Calafata. Španjolski mediji pišu da je njegov fokus trenutačno bačen na Federica Redonda, nogometaša Argentinos Juniorsa i reprezentativca argentinske U-20 reprezentacije.
Sin slavnog oca i legende Reala
Riječ je o 20-godišnjem sinu legende Real Madrida Fernanda Redonda, poznatom i po nadimku Princ. Argentinac je ostavio dubok trag na Santiago Bernabeuu. Jedan je od najboljih, tehnički najpotkovanijih i zacijelo najelegantnijih zadnjih veznih u povijesti Kraljevskog kluba.
Bio je član čuvene momčadi Reala iz sredine i kraja 90-ih. Najbolji hrvatski strijelac Davor Šuker bio mu je suigrač tri godine u Realu. U anale Lige prvaka ušao je njegov čuveni dribling; tunel petom nesretnom Henningu Bergu, kojeg još uvijek traže u prvim redovima Old Trafforda, te asistencija Raulu za lagani pogodak.
Poznatom po čvrstom i nesalomljivom karakteru. U urbanu legendu ušla je priča da se odbio ošišati i zbog toga ga je Daniel Passarella izbacio iz momčadi Argentine za Svjetsko prvenstvo 1998.
U Maradoninu klubu
Baš kao i njegov otac, Federico je karijeru započeo u Argentinos Juniorsima, klubu koji je odgojio brojne svjetske talente, a među njima i Diega Maradonu. Federico je igrač sredine terena i najčešće igra na poziciji zadnjeg veznog. Kažu da je nadaren na oca i da bi mogao napraviti veliku karijeru.
Naravno da je došao pod lupu velikih klubova, a Real možda i najaktivnije prati njegov razvoj. Argentinski mediji već ga povezuju s Madriđanima, no dodaju da ga prati čitava Europa.
Tehnički i fizički vrlo je sličan ocu. Visok, elegantan, jak na lopti, a i naslijedio je i njegov broj – peticu. Doduše, taj je broj nosio u Argentinos Juniorsima i argentinskoj reprezentaciji, dok je u Realu navlačio šesticu. Petica je u njegovo vrijeme ipak bila rezervirana za Manola Sanchisa.
Na meti velikana
Ne bi trebalo previše začuditi ako nastavi stopama slavnog oca. S time što će vjerojatno preskočiti fazu dokazivanja u klubu poput Tenerifea, u kojem je njegov otac započeo europsku fazu karijere. Drugo je vrijeme i Real sada ne čeka da se mladi Južnoamerikanci prvo dokažu u nekom europskom klubu pa da ih onda kupi.
Tko zna bi li Kraljevi uopće kupili Princa da ih s Tenerifeom nije dvaput sasjekao u posljednjem kolu na putu do naslova prvaka Španjolske. Barca je oba puta pokupila kajmak, no Princ je završio u Realu i s njim je potom pokorio i Španjolsku i Europu. Federico će to teško ponoviti, ali u nogometu nikad ne reci nikad.