Dok je Jose Mourinho završavao svoj performans kod Romina autobusa u utrobi Puskas Arene, među posljednjima se kroz miks-zonu prošetao Ivan Rakitić. Nasmiješen od uha do uha, sretan do neba.
"Ah, pa tu ima i naših novinara", kazao je kada nas je ugledao i unatoč napadnom požurivanju klupskog osoblja spremno je stao pred četvoricu hrvatskih novinara koji su bili na finalu Europske lige u Budimpešti.
Vidjelo mu se na ozarenom licu da mu je bilo drago da je netko iz hrvatskih medija došao i ispratio još jedan veliki rezultat njega i njegove Seville.
"Hvala vam što ste došli, ugodno ste me iznenadili", naglasila je najpoznatija hrvatska Raketa.
Rakitić sa Sevillom uzeo dvije Europske lige
Kojih sat i pol prije još je jednom podigao trofej Europske lige. Drugi put u karijeri. Prvi je 2014. također osvojio u dresu Seville. Isto nakon velike drame i penala protiv Benfice. Ovaj put Sevillina žrtva bila je Roma.
Razlika je u tome što je Raketa ovaj put dokapetan, prvi zamjenik Jesusa Navasa, s kojim je zajednički podigao pehar, ali i što je pucao i zabio penal u trećoj seriji, dok onomad u Torinu nije ni morao pucati jer je sve bilo gotovo nakon četvrte serije.
"Mislim da niti ne može biti na drugačiji način", radosno nam je kazivao kada smo mu spomenuli da je Sevilla specijalist za Europsku ligu i dramatična finala.
"Kada kažem da nitko ne želi Europsku ligu kao mi, to nije zato što si je neki pametnjaković u klubu umislio da je tako, nego Sevilla ima poseban osjećaj za ovo natjecanje. Kad vidimo naš put - PSV, Fenerbahče, Manchester United, Juventus i Roma u finalu - to više nalikuje na Ligu prvaka nego na Europsku ligu. I sve smo te stepenice prošli u dobrom i moćnom stilu. Zaslužili smo pobjedu jer bili smo pravi, nema druge nego čestitati cijeloj momčadi, klubu i navijačima. To je nevjerojatno, bila je teška sezona, završiti na ovaj način je fantastično, treba zapaliti cijeli grad jer ovaj trofej je više nego zaslužen."
Filmska sezona Seville
Jesenas ste neko vrijeme bili pretposljednji u La Ligi, a sad imate rezultat za pamćenje, pehar i izravan plasman u Ligu prvaka.
"Kad netko želi napraviti priču o jednoj sezoni, ova naša bi mogla biti kandidat za Hollywood. Toliko se stvari dogodilo, stigli smo do finala s trećim trenerom, toliko je bilo promjena i problema, i svađe je bilo, svega je bilo. Na kraju kad vidiš ova posljednja dva mjeseca, moraš reći da je šteta što završava sezona. Volio bih nastaviti... Eto, vidjelo se koliko Europska liga znači ovom klubu, od početka smo vjerovali iako nas nitko nije vidio tako daleko, a sad je ludilo, uživamo, i treba uživati jer ovo je fantastično."
Spomenuli ste svađe u klubu. O čemu je riječ?
"Svađe su bile zbog loših rezultata. Kad je tako, ništa nije dobro, ništa ne valja, svi smo stari... Mladi su premladi, stari su prestari, tko ima plavu kosu, zašto ima plavu, a ne crnu, ništa nije valjalo. Došli smo do toga da je sve bilo jako teško i loše. No izvukli smo se iz toga. Komplimenti treneru Joseu Luisu Mendilibaru, a zahvaljujem i prethodnicima Lopeteguiju i Sampaoliju jer i oni su dali svoj dio da bismo došli do ove titule. Mislim da smo u finalu bili bolja momčad i zato opet pehar odnijeli doma.
Raketa prvo uzeo hrvatsku zastavu
Trener je za vas kazao da niste ni Španjolac, a ni Hrvat.
"Pa, dobro, više od dvanaest godina igram u Španjolskoj, a što sam prvo napravio kad smo osvojili? Uzeo sam našu hrvatsku zastavu. Ljubav koju imam prema Španjolskoj, Andaluziji i posebno Sevilli je sasvim jasna, ali na kraju dana moje je moje i ne diraj mi moje. Posebna je moja ljubav prema Španjolskoj i Sevilli, ali to neće nikad promijeniti činjenicu da se osjećam kao Hrvat, i da se moje kćeri, pa i supruga, osjećaju kao Hrvatice."
Kum doveo navijače iz Splita
Imali ste veliku podršku navijača iz Hrvatske.
"Bilo ih je iz Splita, mislim, 45. Vidjelo se da je sve gorjelo gdje su oni bili, ali srećom, moj kum Marko Bralić sve je imao pod kontrolom. Zahvaljujem Keti jer on je jedna od najboljih osoba koju sam imao čast upoznati u svojem životu. On je moj vjenčani kum i vodio je sve u Budimpeštu. Hvala im što su došli i što su bili uz mene. Vidjelo se da mi Hrvati dižemo europske titule."
Tko vam je dao zastavu?
"Keto. Odmah sam ga zapazio, ne znam kako, među milijun ljudi vidio sam njega i išao po naš barjak."
Ponovno su jedanaesterci odlučivali, mirno ste za zabili, kao one mitske u Rusiji.
"Ha-ha... Nema tu razmišljanja previše. Kao što je bilo u Rusiji, ali i prije i poslije toga često u karijeri, važno je biti pun samopouzdanja. Bitno je zabiti taj penal. Imamo dva fantastična golmana i bilo je jasno da će obraniti pokoji. To je Bono potvrdio."
Biste li pucali onaj kazneni udarac koji je sudac Taylor poništio nakon provjere VAR-a?
"Nebitno je tko bi pucao. Ne moram to biti ja, važno je samo da uđe u gol. Posljednjih nekoliko sam pustio Ocamposu. Mislim, pustio... Ne moram ja biti taj, nego da momčad bude uspješna. Tko se osjeća najbolje, neka šutira, nema problema."
Vratnica zaustavila golčinu
U završnici prvog poluvremena zdrmali ste vratnicu sjajnim šutom s distance.
"Kad sam vidio kako je lopta prošla od stative, iza leđa golmanu i ispod njega, rekao sam – pa je li to moguće! Inače, kad se tako dogodi, često udari u leđa i uđe u gol. Je li moguće da je prošla čak ispod noge? Nema veze, kasnije smo ipak zabili. Bili smo puno bolji nakon njihova vodstva, tražili smo pogodak, pokazali želju da pobijedimo."
Jeste li razmijenili koju rečenicu s Joseom Mourinhom? Prije četiri godine dao je izjavu da ste najpodcjenjeniji igrač na svijetu na svojoj poziciji.
"Uvijek sam mu zahvalan na tim riječima, ali ovo je bila velika borba, on za svoje, ja za svoje. Reći ću da je za mene jedan od najvećih trenera svih vremena. Bili smo na suparničkom stranama, šteta što nikad nismo imali mogućnost raditi zajedno, sigurno bi bilo fantastično, a kad već nije bilo tako, sjajno je što je Sevilla izašla kao pobjednik."
Male su šanse da radite zajedno, ali možda još stignete.
"Teško, vrijeme leti..."
Je li ovo šlag na torti vaše karijere? Još jedan europski trofej nakon što ste s Barcom osvojili Ligu prvaka, a prije toga sa Sevillom Europsku ligu. Je li to sad to ili imate u planu još koji?
"Ako Bog da, bit će još malo mojeg nogometa. Mislim da sam ponovno pokazao da sam i dalje spreman, da još mogu. Dok bude tako, želim biti ovdje, igrati, dati sve od sebe, pomoći koliko god mogu. Imam još snage za pokoju godinu."
Uputio poruku Vatrenima
Dolazite li u Rotterdam podržati hrvatsku reprezentaciju u Ligi nacija?
"Ne znam, prije svega vidjet ćemo hoće li me pozvati... Kad počne odmor, a imamo još jedno prvenstveno kolo, ići ću se odmoriti. Naravno da ću navijati gdje god bio, naravno da ću biti uz naše Vatrene."
Imate li kakvu poruku za hrvatske reprezentativce uoči Rotterdama i polufinala Lige nacija s Nizozemskom?
"Prije svega čestitam im na svemu što su napravili za Hrvatsku posljednjih godina. Navijat ću za njih, to je sasvim jasno. Uvjeren sam da imamo veliku priliku uzeti tu titulu, dajem podršku igračima, izborniku i cijelom stožeru. Uvjeren sam da ćemo biti pravi, da imamo šansu osvojiti Ligu nacija", poručio je Rakitić i morao poći jer su mu treći-četvrti put potrubili iz razdraganog klupskog autobusa.
"Dečki, hvala vam, puno mi to znači", zahvalio je još jednom i dok se pozdravno rukovao s nama, u malo hrvatsko društvo ubacila se na savršenom španjolskom simpatična djevojka, koja radi za UEFA-u na projektu finala Europske lige.
Ivanka iz Venezuele dobacila: "Gdje ste, Hrvati?"
Ništa pretjerano čudno da se ne zove Ivanka i da nije rođena u Venezueli, preciznije Caracasu: Ivanka Vidal Ljubičić. Još jedan primjer da je svijet stvarno malen i da nas ima posvuda.
"Pamtit ću to rukovanje cijeli život, neću ovaj dlan dugo prati", zeza se simpatična Ivanka, koja nas je iznenadila kada nam je dobacila: "Gdje ste, Hrvati?"
"Gledala sam Rakitića na televiziji u Caracasu dok je igrao za Hrvatsku na SP-u u Rusiji i nisam ni sanjala da ću se jednog dana s njim upoznati", oduševljeno zbori.
"Slabo pričam hrvatski, ali dosta razumijem. Otac mi je Hrvat, djed i baka podrijetlom su iz Nina, a mama je Španjolka. Već neko vrijeme radim u Budimpešti, skoknem i do Hrvatske, imam dosta rodbine u Zagrebu i Splitu. Jedan mi je rođak čak bio ministar, a rođakinja u Saboru", kazala je na engleskom i slatko se nasmijala.
Eto, kamo god kreneš, naletiš na naše, pa i u miks-zoni Puskas Arene. Hrvati - stari narod rasut po svijetu.