Kakve se to mutne igre igraju u vrhu UEFA-e! Potoci licemjerstva. Igre prijestolja i Gospodari prstenova u istom serijalu.
Krovnoj europskoj nogometnoj organizaciji i njezinim šefovima mogli bi pozavidjeti glavom i bradom George R. R. Martin i JRR Tolkien, kojeg je neizravno spomenuo predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin u svojem uvodnom govoru na kongresu u Parizu.
“Moja mi je kći rekla: ‘Tata, ponekad mislim da si ti lik iz Gospodara prstenova.’ Ali nisam. Ne zanima me prsten”, kazao je Slovenac.
Igre prijestolja u UEFA-i
Da podsjetimo, u Tolkienovim knjigama jedan prsten daje moć svom nositelju da vlada nad svima ostalima.
“Stari Rimljani su govorili: ‘Što god radiš, radi to mudro’. Svi bismo trebali raditi u tom smjeru, tada bi život bio puno lakši“, nastavio je Čeferin, koji je iznenada okrenuo ploču i najavio je da se neće kandidirati za daljnji mandat predsjednika UEFA-e, koji mu istječe 2027.
Promjene statuta na današnjem Kongresu UEFA-e u Parizu omogućile su mu da produlji vladavinu do 2031., no Čeferin je najavio da se neće kandidirati.
I tu kreće kontroverza.
„Prije šest mjeseci odlučio sam da se više neću kandidirati“, izrijekom je rekao na konferenciji za novinare.
“Razlog je taj što nakon nekog vremena svaka organizacija treba svježu krv, ali uglavnom zato što sam već sedam godina bio daleko od svoje obitelji“, kazao je Čeferin i nastavio:
Je li Čeferin ciljao na Bobana?
“Ranije namjerno nisam želio otkriti svoje mišljenje, jer sam prvo želio vidjeti pravo lice nekih ljudi i vidio sam ga. Imam lijep život u nogometu, imam lijep život i izvan nogometa.”
Na čija je lica točno mislio? Možda najviše na legendarnog hrvatskog kapetana Zvonimira Bobana, koji je nedavno podnio ostavku na mjesto „šefa nogometa“ u UEFA-i.
Boban je godinama bio Čeferinova desna ruka, no odlučio je otići iz, kako je sam objasnio, principijelnih razloga. Previranja unutar europske nogometne organizacije potaknuta nastojanjem njezina predsjednika da promijeni Statut, koji bi mu omogućio dulji ostanak na dužnosti, dovela su do Bobanova odlaska. Boban je prvi viši dužnosnik koji je napustio funkciju, no nije prvi koji je podigao glas protiv Čeferina.
Previranja u UEFA-i
Bobana nije bilo na nedavnom okupljanju glavešina UEFA-e u Hamburgu, kada je kampanju protiv Čeferina predvodio tajnik UEFA-e David Gill, bivši direktor Manchester Uniteda. Englez je rekao da se načelno protivi produljenju ograničenja mandata iako bi on sam mogao imati koristi od toga da ostane na mjestu člana Izvršnog odbora UEFA-e.
Englezi su ostali čvrsti u svojim stavovima. Engleski nogometni savez (FA) usamljen je pokazao crveni karton promjenama UEFA-inih pravila koja su Čeferinu omogućila mogućnost kandidiranja za novi četverogodišnji mandat od 2027. godine.
Izvršni direktor FA-e Mark Bullingham bio je jedini delegat nacionalnih saveza koji je glaso protiv amandmana na Kongresu UEFA-e u Parizu, ali prijedlog je prošao s 49 od 55 saveza koji su podigli zeleni karton u znak podrške.
Englezi protiv Čeferina
Englezi su zajedno s Norvežanima i Islanđanima nastojali modificirati paket izmjena pravila jer svesrdno podržavaju većinu predloženih mjera, uključujući povećanje minimalne zastupljenosti žena u Izvršnom odboru UEFA-e s jedne na dvije.
Međutim, donesena je odluka da se glasa za amandmane u paketu. Nije ih se htjelo razdvajati iz očitog razloga. Lukavo, ali i prilično prozirno. Englezi tvrde da su na taj način prisiljeni da načelno glasaju protiv amandmana o ograničenju mandata, a ne protiv samog Čeferina.
“Vjerujemo da je uvijek bila namjera da princip od tri mandata od četiri godine bude maksimalno razdoblje za bilo kojeg bivšeg člana Uefe. Nedavno smo implementirali vlastite promjene u upravljanju i mislimo da je važno da budemo dosljedni u svom pristupu”, glasnogovornik FA-e iznio je službeni stav Engleskog nogometnog saveza, čiji čelnici podsjećaju da je reforma o limitiranju mandata provedena kao antikorupcijska mjera zbog skandala iz 2012. godine kad je smijenjen Michel Platini, odnosno kad se Čeferinu otvorio put ka vlasti.
Je li Boban doista znao za Čeferinovu odluku i je li imao druge motive?
Dodatni zaplet priči dao je engleski novinar Matt Slater, novinar uglednog The Athletica. On tvrdi da je Boban znao za Čeferinovu odluku da se neće kandidirat i da ta činjenica baca potpuno drukčije svjetlo na Bobanov odlazak. Drugim riječima rečeno, to bi trebalo značiti da je Boban odigrao igru i da je imao posve druge motive.
U slovenskim nogometnim krugovima već prvog dana nakon Bobanove ostavke počele su strujati glasine da je legendarni hrvatski kapetan zapravo napustio Čeferina zbog toga što se nadao da će ga Slovenac predložiti za novog predsjednika UEFA-e. Kada se pogleda što je Čeferin izjavio na današnjem kongresu, aludiramo na priču o licima koje je htio vidjeti, može se ići dalje pa naslutiti tko je zapravo pustio tu priču u slovenski nogometni eter, a koja je vrlo brzo došla i do Hrvatske.
E, sad, tu postoji jedan "mali" problem na koji Čeferin i engleski novinar nisu dali odgovor? Prozvali su Bobana, stavili ga na stup srama, bolje rečeno, pokušali ga staviti, ali nisu odgovorili na ključno pitanje: Kakva je logika da Čeferin odustane o produljenja mandata šest mjeseci prije kongresa, a da amandman ipak ide na glasovanje i bude usvojen? Gdje je tu baza? Pa, nije li onda logično da se odustane i od izglasavanja amandmana? Za koga je drugog usvojen kada se zna da se odnosi samo na Čeferina?
Čeferinova priča nema logike, zvuči neuvjerljivo
Kada je amandman ipak donesen, tko može povjerovati u Čeferinovu priču!? Jednostavno nema logike. Zvuči maksimalno neuvjerljivo, da ne kažemo licemjerno. Možda je Boban imao i ima neke svoje osobne motive i planove, ne znam, moguće je, nije ni on baš naivno cvijeće i tko zna što mu je u glavi i kakve su mu ambicije, ali njegova priča daleko je logičnija nego Čeferinova.
Slovenac bi bio puno vjerodostojniji da je zaustavio promjenu amandmana, a ovako njegova priča neodoljivo miriše na klasičan politički spin, i to vrlo neuvjerljiv. Zašto je amandman donesen ako je prije 6 mjeseci odlučio da se neće kandidirati? To što je on privatno mislio ili planirao, to samo on zna i nije provjerljivo, ali to da se ipak izglasao amandman, koji mu formalno-pravno omogućuje produljenje, to svi vidimo.
To što je najavio da ipak neće ostati na čelu UEFA-e, može i ne mora biti ispunjeno. Daleko je 2027., tko zna što se do tada može dogoditi. Okolnosti, a još više osobna mišljenja lako se mijenjaju. Možda se primjeni ona bezvremenska politička taktika kako su ga kolege ipak nagovorili da još malo ostane, a on nevoljko ipak pristane. Naravno, ne zbog funkcije i vlasti, nego zbog dobrobiti nogometa i velike UEFA-ine obitelji.
Zašto je onda donesen amandman ako je Čeferin odustao još prije 6 mjeseci?
Čeferinova najava o odlasku može se iščitati kao klasičan pokušaj amortizacije štete u danom trenutku jer teško je argumentirano braniti donošenje navedenog amandmana u kontekstu antikorupcijske reforme i priče koju je godinama zastupao. To može biti za dnevnu upotrebu, a što će biti za tri godine, druga je priča. Lako se predomisli.
Bit će jako zanimljivo vidjeti što će na sve reći Boban. Teško da sve ovo može prešutjeti, tek onda bi postao sumnjiv jer optužbe su vrlo izravne. U iščekivanju njegova odgovara, možemo samo zaključiti da se u UEFA-i neke stvari teško mijenjaju. Nazovite to vlastohlepljem ili kako god hoćete, ali neke stvari su uvijek iste ili jako slične. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.