U intervjuu za argentinski portal "La Nacion", srpski tenisač Novak Đoković govorio je o svom djetinjstvu u Srbiji, ratnim strahotama na prostoru bivše Jugoslavije, kao i o svojim slabostima koje ga čine ranjivim.
Na početku se osvrnuo na velik dio života koji je proveo u inozemstvu, ali istaknuo je da sada želi živjeti u Srbiji sa svojom obitelji:
"Putovao sam 25 ili 30 godina, a 15 ili 20 nisam bio u Srbiji. Malo sam vremena provodio sa suprugom i djecom u Beogradu. Tek sam počeo to raditi i to je ono što mi je nedostajalo – nedostajalo mi je biti s mojim narodom, govoriti svojim jezikom, viđati svoje roditelje koji žive ovdje, svoju obitelj i prijatelje. Ovdje osjećam pripadnost."
"U 5 ujutro stajao sam u redu s djedom za hranu"
Prisjetio se i ratnih užasa koje su ljudi s područja bivše Jugoslavije preživjeli, te najtežih trenutaka iz svog djetinjstva.
"Srbija je vrlo stara nacija. To moramo prvo razjasniti, jer imamo bogatu povijest i tradiciju, ali u zadnjih stotinu godina, posebno kroz Prvi i Drugi svjetski rat, a posljednjih 30 godina smo mnogo propatili – ne samo mi, već i Hrvatska i Bosna.
Nažalost, država koja je nekada bila jedinstvena, Jugoslavija, raspala se devedesetih. Rođen sam 1987., kao Messi, i ne sjećam se dobro te države jer sam bio vrlo mlad. Sjećam se drugog dijela devedesetih kada je naša zemlja bila pod sankcijama i embargom, nismo mogli ništa izvoziti ni uvoziti.
Sjećam se da sam u 5 ujutro stajao u redu s djedom da osiguramo hranu za cijelu obitelj. Teta, ujak, rodbina, braća, roditelji i ja živjeli smo svi zajedno u malom stanu, jer nismo imali drugih opcija. To su iskustva koja su oblikovala moj karakter i osobu kakva sam danas."
"Uvijek sam bio emotivan prema djeci, ali kada..."
Jedan od najboljih tenisača svih vremena priznao je da ga djeca posebno čine ranjivim:
"Više nego što itko može zamisliti. Moja djeca, naravno, ali i druga djeca. Uvijek sam bio emotivan prema djeci, ali kad sam postao otac... Kada vidim djecu kako pate, to me slomi, kao da upadam u depresiju. Oni su najčišća bića na planeti i zaslužuju samo najbolje, zaslužuju imati budućnost. Kada vidim rat i sve što se događa..."
"Vidio sam mrtve ljude, bombardirali su moj grad"
Đokoviću je teško gledati patnju djece u ratom pogođenim područjima.
"Preživio sam rat, moj grad je bio bombardiran danju i noću, vidio sam mrtve ljude. Kada sada vidim rat u drugim zemljama, ne mogu to razumjeti. Volio bih znati zašto se to događa, ali to su pitanja za političare i druge ljude.
Nažalost, ne ostavljamo bolji svijet budućim generacijama, što znači da ne radimo dovoljno dobre stvari. Djeca zaslužuju bolje društvo i najbolje moguće obrazovanje, i zato me nepravda pogađa, posebno prema djeci i prirodi. Volim prirodu i životinje, i takve me stvari uništavaju."