Trener West Bromwich Albiona Slaven Bilić svoje je ime u Premierligi stekao još u drugoj polovici devedesetih. Nakon jedne sezone u dresu West Ham Uniteda, kluba u koji se vratio 20 godina kasnije kao menadžer, Bilić je tri sezone proveo u dresu Evertona.
''On je bio sasvim drukčiji'', kaže Michael Ball, bivši suigrač Slavena Bilića u klubu iz Liverpoola. Poznato je koliko je Slaven bio strastven kad je u pitanju glazba, no neke anegdote najbolje opisuju ovog nogometnog rokera.
Stao nasred ceste zbog pjesme
''Tada je vozio Jaguar i imao je veliku kolekciju CD-ova. No CD changer se nalazio u prtljažniku pa ako mu se ne bi svidjela neka stvar, stao bio sred ceste i otišao promijeniti CD. Iza nas se stvarala kolona, a ja sam se pitao 'Što radi ovaj?''' ispričao je Athleticu Ball, koji je s hrvatskim nogometašem tih godina putovao na treninge.
''Kad sam bio ozlijeđen, počeo sam učiti svirati gitaru. I tako uđem u neki razgovor sa Slavenom, koji je kad je čuo moju namjeru pitao 'Imaš gitaru ovdje?'. Sjeo je i odsvirao 'Stairway to heaven'. Nisam dotad imao pojma da svira gitaru'', ispričao je Tony Grant, još jedan suigrač iz Evertona.
Suigrača iz njegove prve sezone u Premierligi, kada je igrao za londonski West Ham, oduševilo je nešto drugo.
''Zanimale su ga mnoge stvari, kao politika. Bilo je pravo osvježenje što s nekim možeš popričati o nečemu drugom osim nogometu. Slaven je dobro govorio engleski, bio je pametan i s njim si mogao voditi kvalitetan razgovor'', kaže Tony Cottee, bivši napadač Uniteda.
''Mi smo svi živjeli u blizini, a on je kupio stan u Chelseaju koji još uvijek ima. Svaki je dan putovao s jednog kraja grada na drugi kako bi stigao na trening. To je bio Slav, njemu je to bio gušt i uživao je u Londonu.
''Bio je drukčiji, nije bio tipični nogometaš.''
Pušio i pio, ali...
Tih godina nije bilo toliko čudno da nogometaši piju i puše. Taman je ta generacija nogometaša odlazila u povijest, a na scenu stupala ona kojoj fizička forma i zdrav način nisu imali alternativu.
''Slaven je znao zapaliti u stražnjem dijelu busa kad bi se vraćali s utakmice. Nikad to nisam vidio. Uvijek sam mislio da to nije dobro za formu, ali njemu to nije smetalo. Jasno, danas ćete to teško vidjeti'', kaže John Moncur, bivši veznjak Hammersa.
Volio je i popiti koju, ali ne kao Englezi.
''Sredinom 90-ih nogomet se počeo mijenjati. Mi smo i dalje imali kulturu napijanja, ali to se počelo mijenjati kada su počeli stizati strani igrači. Ali Slaven je oduvijek bio jedan od nas. Volio je otići na piće, ali nikad nije pretjerivao. Nije jedan od onih koji bi ispao klaun'', sjeća se Cottee.
Znao je nakon utakmice otići u lokalni pub i popiti dva do tri piva, zapaliti cigaretu da se malo opusti. Rekao je da je to važno'', dodaje Ball.
Zašto nije do kraja uspio u Evertonu
Za sugovornike Athletica Bilić je bio branič ispred svog vremena.
''Bio je stoper koji je znao s loptom. To je nešto što prije nismo imali, a bili smo velik klub'', kaže Tony Grant.
''Teško mu je bilo pridobiti navijače Evertona. Nije bio izbor menadžera koji je te godine preuzeo klub. Taman je otišao Joe Royle, a stigao Howard Kendall. Morao se dokazivati svima zbog velike plaće. On je bio branič koji je igrao glavom, nije bio onaj koji će ispucati loptu u posljednji red tribina'', kaže Ball.
''Znao je iznuditi prekršaj napadača, a zbog toga su ga napadali čak i navijači Evertona. Tada je bila drukčija igra, ali danas vidite da braniči igraju kao on tada.''
Posljednjih sezonu i pol Bilić se nije baš naigrao u plavom dresu.
''S tim se možeš nositi svakako, ali on je bio uvijek pozitivan, to nešto govori o karakteru'', kaže Grant.
''Izgledao je kul s dugom kosom, ogrlicama oko vrata, ali kad smo ga upoznali, shvatili smo da je stvarno tako kul. Bio je otvoren, svi su ga voljeli'', tvrdi njegov suigrač iz devedesetih.