Dinamo je došao do kraja ovosezonskog europskog puta. Modri nisu imali snage napraviti još jedno sportsko čudo, Villarreal je ukupno gledajući ipak bio bolji. Možda je Dinamo mogao više jer ostaje dojam da je odigrao dva poluvremena znatno ispod mogućnosti. Drugo u prvoj i prvo u drugoj utakmici.
Modri su olako primili sva tri gola. Nikada nećemo saznati što bi bilo da Theophile nije skrivio onaj jedanaesterac u prvoj utakmici i da iznimno talentirani, ali i još uvijek neiskusni Joško Gvardiol nije zaspao prilikom prvog gola u uzvratu. Prvi gol na svakoj utakmici u pravilu je najvažniji.
U obje situacije Villarreal je imao i puno sreće jer obje su bile rubne. Možda neki suci ne bi svirali onaj jedanaesterac, a kod sinoćnjeg prvog gola odlučivali su centimetri. Ipak, Gvardiol je bio odveć neoprezan, nije pažljivo pratio kolege iz obrane koji su istrčali daleko u polje. Odmakli su mu dva-tri metra, a to je pogreška koja se skupo plaća.
Bilo je pogrešaka i kod preuzimanja, tako je pao i drugi gol. Bio je to lanac pogrešaka, od Ademija, koji je ispao u začetku akcije i nije stigao ispratiti, do Jakića i Ristovskog, koji su naposljetku dopustili Gerardu Morenu da nesmetano zabije.
Za oba gola može se reći da je obrana Dinama grubo pogriješila. Ali u nogometu je to tako, tko manje griješi, pogotovo kobno, taj obično pobjeđuje. Villarreal je griješio manje, a realno rečeno imao je i više izglednih šansi, tako da se može reći da je i zasluženo prošao dalje.
Modri se i kod 2:0 rezultata nisu predavali, mučili su Žutu podmornicu do posljednjeg daha, Oršić je postigao pogodak koji domaćinu nije davao mogućnost ni za najmanje opuštanje. I taj podatak govori koliko je Dinamo napredovao. Ranijih godina potpuno bi se raspao u ovakvim situacijama, a u posljednje tri sezone to je znatno drukčija priča.
Možda je Dinamo od prve minute mogao zaigrati malo hrabrije. Taktika je bila očita, izdržati što dulje s nulom, pa se u drugom poluvremenu otvoriti i pokušati iznenaditi Španjolce. Nije prošlo.
Žal ostaje jer su golovi primljeni u trenutku kada je cijela momčad bila u bloku, kada se s namjerom branila. Kada se Dinamo potpuno otvorio, izgledao je znatno bolje i opasnije. Po tome se može reći da taktika možda nije baš pogođena, ali lako je sada lamentirati što bi bilo bolje. Krznar je sigurno htio najbolje, nije mogao znati da će obrana dvaput tako kiksati.
Činjenica je da su Modri dali sve od sebe i nema im se što zamjeriti. Napravili su još jedan iskorak, treću sezonu zaredom. Četvrtfinale Europske lige povijesni je rezultat za zagrebački klub. Nastup za svaku čestitku i duboki naklon. Modri su osvjetlali obraz hrvatskom klupskom nogometu.
Dinamo se sada može koncentrirati na domaće prvenstvo. Osijek još uvijek opasno prijeti, razlika je samo dva boda, no Modri imaju i utakmicu manje, a sada su se riješili i europskog opterećenja. Igra na trima frontama izmoždila je Modre, vidjelo se da su pomalo ispuhani. Čeka nas zanimljiva završnica nikad neizvjesnije domaće klupske sezone.