Danas je francuski branič Maxime Bernauer nezamjenjiv dio Dinamove momčadi, a kako je proživljavao teške trenutke i vjeruje li u naslov prvaka otkrio je Aniti Kajtazi Roth.
Sjajni25-godišnji francuski stoper u Modroj svlačionici poznat po nadimku Bernabeu, stigao je u Maksimir prošlog srpnja iz francuskog drugoligaša Parisa.
Najavljen je kao pojačanje, no početak mu nije bio lak. Nije se naigrao kod Igora Bišćana, a i kod Sergeja Jakirovića je brojao minute na terenu. A onda su stvari krenule na bolje, francuski stoper na najbolji je način iskoristio prilike koje je dobivao i danas je važan kotač u modroj svlačionici.
"Nije to bilo lagano razdoblje, ali vjerojatno je uvijek tako. Prvi put sam izvan Francuske. Trebalo mi je malo vremena za prilagodbu. Mijenjali smo trenera jer takve se stvari događaju, na meni je bilo pokazati da mogu igrati u Dinamu“, rekao je Maxime Bernauer za Dnevnik Nove TV.
Nisam nikad dvojio hoću li doći u Zagreb
Jeste li imali dvojbi - zašto sam došao u Zagreb?
"Ne nikada, jer znam zašto sam došao. Znam sve o klubu, znam povijest kluba, samo sam želio biti na terenu i pokazati ljudima da mogu ovdje igrati, da imam kvalitetu.“
Pokazao je kvalitetu, a udarni sastav ne može se zamisliti bez plavokosog Francuza. Protiv Lokomotive prometnuo se u asistenta, u obrani nije griješio. U prilog mu ide i još jedna statistika ona isporučenih točnih lopti, njih prosječno 6,5 po utakmici. Na drugom je mjestu u ligi. I nije samo njemu bilo teško prošlih mjeseci i klub je imao seriju loših rezultata, no i Modri su prebrodili probleme i ponovno su u utrci za prvaka.
"Nije bila lagana sezona, moramo ostati ozbiljni do kraja jer sudbinu držimo u našim rukama i to je najvažnije. Zajedništvo u ovakvim sezonama definitivno može biti prevaga. 10 sezona je Dinamo možda lakše stizao do naslova, ali dobro ova je sezona ovakva. Moramo učiniti sve da budemo prvaci i napravit ćemo to.“
Ljudi su srdačni u Zagrebu, ali sve je olakšao dolazak Theophila Catherinea
Na terenu mu sjajno ide, a ni na život u Zagrebu nema zamjerki. Kaže, ljudi su srdačni, otvoreni i spremni pomoći.
"Osjećam se jako dobro, ljudi su ljubazni. Moja kći je krenula ovdje u vrtić, jako se lijepo osjećam u gradu, a to je važno kako bi se i na terenu dobro osjećao.“
Ipak početak u Zagrebu nije mu bio lagan.
"Prva dva mjeseca bio sam ovdje sam, Kevina nije bilo. Morao sam vježbati engleski kako bih se mogao upoznati i komunicirati sa suigračima, a ni moja obitelj nije bila ovdje. Nije bilo lako, no tako je kad promijenite klub i odete u drugu državu. Ali bio sam spreman na to.“
Francuski drugi službeni jezik na terenu
Danas više nema tih problema, a francuski se uredno govori i na terenu jer uz njega su u modroj svlačionici još Theophile Catherine i Pierre Gabriel.
"To su dva sjajna dečka i dobro ih je imati u momčadi, drago mi je što su uz mene. Družimo se i izvan terena, a i lakše nam je tako svima.“
Prati Maxime i hrvatsku reprezentaciju, a uoči nadolazećeg Eura nada se možda i nekom srazu njegove Francuske i Vatrenih.
"Hrvatska je vrhunska nogometna zemlja, mala zemlja nevjerojatnih igrača. Uvijek su teške utakmice u kojima Francuska igra protiv Hrvatske, ali vidjet ćemo hoće li se to dogoditi.“
Za koga će navijati dođe li do tog susreta ne bi bilo pristojno pitati, a prije toga Maxime ionako samo sanja prvi naslov u modrom dresu.