Iako će u Maksimiru lakonski reći da šokantni poraz od Hajduka nije izazvao neku veću zabrinutost u Plavim salonima, a kamoli potres većih razmjera, iza kulisa ipak se događa drama, koja je, istina, samo djelomično povezana s pokliznućem u velikom derbiju, a puno više s ratom struja za Dinamovo žezlo.
Poraz od Hajduka samo je dolio ulje na vatru koja se jako rasplamsala u Maksimiru. Sve što se događa u Dinamu posljednjih tjedana, od institucionalno-upravljačke krize i naoko iznenađujućeg odustajanja od sazivanja nove Skupštine, koja bi izabrala novo vodstvo i najvažnija klupska tijela, do međusobnih medijskih napada i napadnog oklijevanja novog menadžmenta da kupi nova pojačanja, povezano je izravno i neizravno. Na cijelu tu priču došao je šokantan poraz od Hajduka koji je još više usijao situaciju.
Pogrešni koraci
Puno je pogrešnih koraka u Plavom salonima. Dinamov menadžment igra se s vatrom. Modri kasne s pojačavanjem momčadi. Dario Šimić figurira kao čovjek koji vodi sportsku i transfernu politiku plavog kluba.
Jasno je da se savjetuje s glavnim trenerom Igor Bišćanom, s kojim je, uzgred rečeno, odavno u prijateljskim odnosima. Naravno da je bolje da se trener i nositelj sportske politike kluba dobro razumiju i slažu, no to ne mora značiti previše.
Povijest nas uči da su i veća prijateljstva znala pucati u sličnim poslovnim situacijama. Bišćan je već u nekoliko navrata izrijekom spomenuo da su mu potrebna pojačanja. Iako je još uvijek odmjeren kada se priča o toj temi, između redova može se puno toga iščitati.
Nije li poslije pobjede nad Hajdukom u Superkupu dometnuo da je pitanje hoće li kasnije imati smisla dovoditi nove igrače. Nije izrijekom rekao, ali prilično je jasno na što je ciljao. Otprilike: što će mi pojačanja ako kihnemo u europskim kvalifikacijama. Onda je gotovo, možda ne za Dinamove ligaške ambicije, ali za njega bi moglo biti. A možda i za Šimića.
Zašto Šimić oklijeva?
No zbog čega Šimić i njegova ekipa toliko oklijevaju u kupovini pojačanja kada je jasno da su potrebna Bišćanu, a i njima da smire situaciju i obuzdaju kritike navijačkog puka te da smanje skepse i pokažu da su pravi ljudi na pravom mjestu?
Jesu li toliko nesposobni da nisu u stanju to odraditi ili ih netko ili nešto sprječava? Možda nemaju dovoljno odlučnosti, ali prilično je očito da nemaju potporu kakvu su očekivali. U pozadini se događaju procesi na koje teško mogu utjecati. U prijevodu: kasica prasica nije tako izdašno popunjena kako mnogi misle, a kreditne linije nisu tako pristupačne i otvorene kao prije. Nemilosrdna borba za vlast ostavlja posljedice.
Dinamo će najvjerojatnije prebroditi krizu u HNL-u ako do nje dođe, do kraja godine vjerojatno će se konsolidirati, a na proljeće pohitati u obranu naslova, ako ništa drugo, barem će se dobro potući s Hajdukom, Rijekom ili Osijekom, no veliko je pitanje hoće li te dane dočekati s Bišćanom na klupi i Šimićem na funkciji nositelja sportske politike ako se u ljetnom dijelu sezone dogode posrtaji koje će glavni šefovi okarakterizirati neoprostivima.
Šefovi čekaju ljetni rezultat
A glavni šefovi (čitaj: na čelu s Mirkom Barišićem) još uvijek šute i ne oglašavaju se. Jako dobro znaju kako se to radi. Prepredeno čekaju rezultat i tek će onda progovoriti, s palcem dolje ili gore. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg je u posljednji trenutak odgođena Skupština kluba za jesen, iako je najavljivano da će se odigrati u srpnju.
Kao što sam već pisao, rat struja ni izbliza nije završen, neprincipijelne koalicije ne mogu dugo trajati, čak je i proširen jer u ovom trenutku postoje barem četiri grupacije i nijedna nema ni približnu većinu. Ne čude stoga glasine da je Barišić sjeo za stol s pulenima Zdravka Mamića u Skupštini, prije svega s Damirom Zorićem, za koje se donedavno mislilo da su doživjeli konačni poraz i da će laganim kasom pretrčati pod Barišićeve skute. Nije se dogodilo. Još.
Ako je istina da se Barišić i Zorić i njegova ekipa sve više približavaju u stavovima, a postoje indicije da je tomu tako, logičan je zaključak da će oni tražiti nešto zauzvrat. To nešto je utjecaj u kreiranju klupske politike. U tom kontekstu nije pogrešno zaključiti da se i međugorski bjegunac prikriveno vraća u maksimirsku butiku, i to na prilično velika vrata jer su ga mnogi već otpisali.
Bočni napad na Barišića
Gdje je kvaka u cijeloj priči, koja je nešto malo zapletenija i kompliciranija, pogotovo za one koji ne prate zbivanja u Maksimiru svakodnevno? Naime, do mene su došle informacije da je Barišić nedavni napad na predsjednicu Uprave Vlatku Peras, koju je ponajviše branio i otrgnuo je iz Mamićevih skuta, protumačio kao bočni udar na sebe, odnosno na svoju predsjedničku poziciju. Puno toga govori da je zapravo on bio glavna meta.
Čini se da mu nije zazvučalo slučajno da su nekoliko dana prije toga pojedini mediji počeli gurati priču kako Mladen Vedriš ima predsjedničke ambicije u novoj raspodjeli karata na sljedećoj Skupštini.
U međuvremenu su pristigle nove informacije koje potkrepljuju priču o zaoštravanju sukoba. Čini se da je Barišić osjetio opasnost da će ga izigrati i izgurati dojučerašnji saveznici na onoj opjevanoj Skupštini u ožujku. Odveć je iskusan i prepametan da ne bi shvatio što mu se sprema da je potpisao organizaciju Skupštine u srpnju, između dvaju derbija, iako je već obećao da će to učiniti, pa je u posljednji trenutak odustao, i to bez obrazloženja.
Vraća li se Zdravko Mamić u Dinamo na velika vrata?
Taj je potez očito uznemirio duhove u redovima dojučerašnjih saveznika, kojima, izgleda, nije trebalo dugo da shvate što Barišić namjerava, a to je, čini se, novo približavanje skupštinskoj frakciji koju predvodi Zorić, a iza kojeg je sasvim otvoreno stao Mamić u sukobima krajem prošle i početkom nove godine, tako da nije bilo nikakve dileme tko stoji iza Zorića ili ga barem podupire na sve moguće načine.
I sada slijedi kopernikanski obrat. Dobro upućeni izvori tvrde da su Barišićevi suparnici odlučili preduhitriti ga tako što su i sami poslali izaslanike u Međugorje na pregovore, a sve u nadi da će sklopiti pakt s Mamićem, koji očito još uvijek ima jak utjecaj na dio skupštinara koji su mu ostali vjerni.
Izaslanička misija
Izvori kažu da je u izaslaničku misiju krenulo jedno dobro poznato lice iz nekih prohujalih vremena hrvatskog nogometa. Još uvijek nepotvrđena priča kaže da se negdje oko Splita izgubio trag kontroverznom slavonskom poduzetniku i nogometnom menadžeru Draganu Mariću, bivšem predsjedniku Marsonije, nekadašnjem prvoligaškom klubu iz Slavenskog Broda, koji je najpoznatiji po intrigantnoj ulozi u transferu Ivice Olića iz Zagreba u zagrebački Dinamo. Je li doista otišao u misiju i tko ga je zapravo poslao, sljedećih dana o toj temi moglo bi biti više priče.
U takvoj atmosferi čeka se Dinamov debi u ovosezonskim europskim kvalifikacijama. Bišćan nema pravo na novi kiks protiv Astane, to jednostavno mora dobiti i kupit će mir barem nakratko, a vjerojatno i toliko potrebna pojačanja, pogotovo ako se dogodi pakt na najvišoj razini. Iznenada bi se mogle otvoriti "kreditne linije" svih vrsta. U tom će slučaju i Bišćan i Šimić puno lakše disati.